Ekonomija dogovora: Kako lijepa riječ otvara zlatna vrata korupcije
Foto: Index
NIJE IVO SANADER prisiljavao direktore javnih poduzeća da angažiraju PR tvrtku Nevenke Jurak. On im je samo predložio. Nisu ga oni morali poslušati, ali nitko se nije usudio iskusiti sudbinu onoga tko bi odbio. Ništa se ne mora, ali bilo bi dobro. Jer u suprotnom...
To je način na koji se u ovoj državi sređuju stvari. Tako ih je sređivao Sanader. Tako ih je sređivao Damir Polančec. Tako ih sređuje Luka Bebić. Sređuje ih i Milan Bandić. Tako ih sređuje svaki lokalni šerif u Hrvatskoj. Bolje da ih se posluša, nego da bude posljedica.
Kad je svojedobno Branimir Glavaš širio priču kako je Sanader vikao da treba uništiti Euroherc jer navodno nije htio financirati HDZ-ovu izbornu kampanju, onda je komentator Vjesnika zabilježio da Sanader nikad nije bio u krugu onih političara iza kojih se vuku slične afere, s takvim ga se aferama nije povezivalo ni u primisli. A vidi sad. Nema afere s kojom ga se ne može povezati. Ni u primisli.
Ili donacija ili konjska glava u krevetu
U oporbenim krugovima svojedobno je kolala priča o tome kako se jedan poznati poduzetnik prije tri godine usudio odbiti HDZ-ov poziv da financira kampanju s milijun eura, da bi nakon toga državna poduzeća prestala poslovati s njegovom tvrtkom. Nije mu se baš isplatilo. Nisu mu prijetili, samo su ga lijepo zamolili, torbar je došao po harač, a nakon što ga je nesretnik otpravio praznih ruku, probudio se s konjskom glavom u krevetu.
Dakle, gdje ima volje, ima i načina. Načina da si pomognu, ali i načina da se osvete. Damir Polančec opisao je u kampanji za lokalne izbore kako to funkcionira: ako gradonačelnik kandidira razvojne projekte za sredstva i prezentira u nekom drugom ministarstvu, Polančec se pohvalio da će rado telefonirati kolegi ministru i zamoliti ga da projekt analiziraju s dužnom pažnjom i, naravno, neka prođe!
Tako je sređivao i stvari oko Podravke. Tako je Luka Bebić rješavao kadrovska pitanja u državnim službama i javnim poduzećima. Tako je Milan Bandić namještao poslove svojim kumovima i pajdašima, pa i skicirao GUP prema potrebama tajkuna. Tako je Sanader blagoslovio one koji su mu pisali ulizivačka pisma.
Dogovorna ekonomija, ekonomija dogovora
To je naprosto način na koji funkcioniraju stvari u Hrvatskoj. Ništa preko koljena, sve ufino. Sve se može srediti, podmazati, dogovoriti, utanačiti. Može se namjestiti javni natječaj, ugovoriti javna nabava. Može se preporučiti najboljeg, kupiti ili naplatiti uslugu. I bolje je da se sugestija uvaži, jer se kolebljivcu u suprotnom loše piše. Doniraš HDZ-u milijun eura danas, dogodine dobiješ dva milijuna kroz poslove s državom. Ili budeš prvi u redu kad država napokon počne plaćati račune. Reklo bi se, dogovorna ekonomija. Ekonomija dogovora.
Jer, kao što su to objasnili neki ispitani predsjednici uprava javnih poduzeća, nisu sastanak sa Sanaderom shvatili kao naredbu da se posluje s Fimi medijom, već su to shvatili kao preporuku. I ako je sve bilo tako benevolentno i na dobrovoljnoj bazi, zašto se onda iskopao slučaj Fimi medije?
Kako će umrijeti društvo rođaka i kumova?
Odgovor je prilično jednostavan. Zato što se tu, između ostalog, arčila i europska lova. Kao što se arčila u HAC-u. Pa je zbog pišljivih pet milijuna eura iz CARDS programa iskorijenjena dvadesetogodišnja tradicija, ruiniran narodni folklor, devastirana nacionalna baština. Ono što je već u europskim političkim krugovima upisano kao spomenik hrvatske državne kulture, ruši se zbog pišljivih pet milijuna eura za granični prijelaz Bajakovo.
I upravo zbog toga, zbog činjenice da je Hrvatska prerasla u zemlju rođaka, kumova, stranaka i tajkuna, ključno je pitanje hoće li ovakva praksa ikada izumrijeti. I kako će se to ostvariti. I kako će političke i tajkunske elite uopće funkcionirati. I napokon, hoće li društvo koje je izraslo na takvom obrascu, ikada uspjeti odreći se onoga što ga je već počelo definirati?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati