RAST cijena se nastavlja, iako postoje naznake da inflacija usporava u eurozoni i Hrvatskoj. Točnije, na godišnjoj razini se inflacija smanjuje, ali na mjesečnoj cijene još uvijek rastu. Zbog toga je vlada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici predstavila četvrti paket mjera pomoći za ublažavanje inflatornih učinaka i porasta cijena energenata, koji bi trebao vrijediti godinu dana, a težak je 1.7 milijardi eura.

Inflacija je u veljači iznosila 11.9 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine, što je za 1.6 postotnih bodova manje nego u studenome 2021. To daje naslutiti da se smanjuje rast cijena, ali se donekle radi o statističkoj iluziji zbog veće baze.

U odnosu na siječanj ove godine je inflacija ipak rasla, za 0.2 posto. Razlog zbog kojeg pada na godišnjoj razini, a raste na mjesečnoj, to je što je baza prilikom izračuna godišnje inflacije veća, tj. u veljači 2022. su cijene počele brže rasti i bile su već iznad cijena u studenom 2021.

Cilj mjera je suzbijanje rasta cijene energenata i zaštita socijalno ugroženih

Temeljni razlog inflacije od sredine 2021. je rast cijena energenata, što se prelijeva na ostale proizvode i usluge. Zbog toga je vlada odlučila nastaviti s mjerama ublažavanja tog rasta, a ključni dio paketa mjera su šestomjesečno ograničenje cijena struje na one koje su vrijedile i dosad te ograničavanje postojećih cijena plina na još godinu dana.

Uključene su i razne socijalne mjere, kao što su potpore za umirovljenike, naknada troškova energije za građane koji imaju status ugroženog kupca energenata (invalidi, starije osobe, socijalni slučajevi, nezaposleni branitelji), posebna isplata novčane naknade za primatelje dječjeg doplatka i potpore studentima.

Mjere su uglavnom u skladu s preporukama institucija EU, koje savjetuju fokusiranje državnih mjera na snižavanje troškova energenata i pomoć socijalno ugroženim građanima. Time se balansira između borbe protiv inflacije i zaštite standarda građana jer državne subvencije i dijeljenje novaca građanima djeluju tako da održavaju rast cijena.

Mjere za električnu energiju i plin

Cijena električne energije će ostati na trenutnim razinama još barem sljedećih šest mjeseci za sve potrošače; građane, javni i neprofitni sektor te male, srednje i velike kompanije. Ukupna vrijednost te mjere je 596 milijuna eura.

Mjera ublažavanja rasta cijena plina vrijedi 150 milijuna eura, a bazira se na tome da trenutna cijena za kućanstva, javni i neprofitni sektor neće rasti do 1. travnja 2024. Dio ublažavanja je postignut smanjivanjem stope PDV-a s 25 na 5 posto, čime država zapravo obećava da će smanjiti svoj ugriz.

Smanjene su trošarine na gorivo, točnije produljeno je smanjenje trošarina za gorivo, što je mjera vrijednosti 133 milijuna eura. No one još uvijek iznose 406 eur/1000 l za bezolovni motorni benzin, 353 eur/1000 l za dizelsko gorivo i 21 eur/1000 l za loživo ulje.

Podsjetimo, po litri goriva se 0.03 eura preko državnog proračuna plaća na račun HŽ Infrastrukture, 0.03 eura na račun Hrvatskih autocesta i 0.11 eura na račun Hrvatskih cesta. Ostatak trošarina je opći prihod državnog proračuna.

Nastavljeno je ograničenje cijena toplinske energije, što je mjera od 267 milijuna eura. Ostaje nepromijenjena cijena za sve, kućanstva i poduzetnike, otprilike 160 tisuća potrošača.

Plenković tvrdi da je cijena plina i električne energije u Zagrebu druga najmanja u EU. To je točno, ali treba imati na umu i razlike u plaćama i standardu. Prema Indeksu cijena energije kućanstava I, koji je stvorila konzultantska kompanija za potrebe energetskih regulatornih institucija Austrije i Mađarske, Zagreb nije drugi najjeftiniji glavni grad u Europi.

Korigirano za kupovnu moć, električna energija u Zagrebu je relativno skuplja nego u glavnim gradovima Slovačke, Finske i Mađarske. Plin je skuplji nego u glavnim gradovima Slovačke i Mađarske. Ipak, ne radi se o lošem rezultatu.

Mjere za zaštitu socijalno ugroženih

Dio paketa mjera koji se odnosi na zaštitu od inflacije je vrijedan 169 milijuna eura. Tu se uglavnom radi o pomoći socijalno ugroženim skupinama da se lakše nose s rastom troškova života, prema preporuci institucija Europske unije. Da se svim građanima dijelio novac, to bi samo održavalo visoku inflaciju.

Potpora umirovljenicima je okosnica ovog dijela mjera, vrijedna 75 milijuna eura. Dobit će od 60 do 160 eura jednokratne pomoći, ovisno o visini mirovine, a do maksimalnog iznosa mirovine od 610 eura. Oni s većim mirovinama neće dobiti jednokratnu pomoć.

Za 32 tisuće umirovljenika će se ukinuti dodatni doprinos za zdravstveno osiguranje, i to za one umirovljenike kojima je mirovina iznad prosječne neto plaće, što je sasvim nova mjera, a ne nastavak postojećih. I samostalnim umjetnicima će se povećati plaće, tj. koeficijent za izračun osnovice plaće.

Naknade za troškove energije, mjera vrijedna 40 milijuna eura, dobit će 69 tisuća osoba u statusu ugroženog kupca energenata. To se odnosi na invalide, socijalne slučajeve, nezaposlene branitelje itd. Mjesečno će primati 70 eura umjesto sadašnjih 66.

Popust od 20 posto na ogrjevno drvo, naknada u sustavu socijalne skrbi do 150 eura, 100 eura pomoći za nezaposlene, povećanje posebne potpore korisnicima doplatka za djecu (230 tisuća djece, 16 do 45 eura ovisno o broju djece), potpora za 111 tisuća studenata - ostale su mjere primarno namijenjene zaštiti socijalno ugroženih skupina.

Zadržava se fiksiranje cijena sedam namirnica; suncokretovog ulja, mlijeka, glatkog i oštrog brašna, šećera, cijelog pileta i svinjskog mljevenog mesa. Jedina promjena je što se ograničava cijena svinjskog carskog mesa umjesto svinjske lopatice i vratine.

Pomoći potporama i poticajima će iznositi 347 milijuna eura, što se odnosi na javni prijevoz, poljoprivrednike i ribare, ulaganje u zelenu tranziciju i za energetsku učinkovitost zgrada, a neće biti ni rasta najamnina za korisnike poslovnih prostora u državnom vlasništvu.

Informacije koje iznosi Plenković nisu sasvim točne

Procjena ukupnih troškova novog produljenja mjera iznosi 1.697 milijardi eura, dok su sve prijašnje mjere iznosile 5.1 milijardu eura. Od 2016. se Hrvatska za 10 postotnih bodova približila prosjeku Europske unije, sa 62 posto na 72 posto prošle godine, gledano prema BDP-u po stanovniku.

Prema grafu koji je prezentirao Plenković, kumulativna inflacija je u razdoblju 2000.-2007. iznosila 20.2 posto, u razdoblju 2007.-2015. 17.9 posto, a u razdoblju 2015.-2022. 16.4 posto. Državni zavod za statistiku (DZS) ipak raspolaže drugim informacijama.

Prema njegovom kalkulatoru inflacije, od siječnja 2000. do prosinca 2007. je kumulativna inflacija iznosila 27.5 posto, od siječnja 2008. do prosinca 2015. 12.4 posto, a od siječnja 2016. do prosinca 2022. 23.7 posto. Razlika možda proizlazi iz toga što graf koji je prikazao premijer pokazuje prosječnu godišnju stopu inflacije, dok kalkulator DZS-a računa godišnju stopu inflacije.

Javni dug opće države izražen udjelom u BDP-u također pada, iako je naglo narastao pandemijske 2020. Trenutno je na razini između 2012. i 2013. Taj podatak je isto u jednu ruku statistička iluzija jer pokazuje pad duga primarno zbog rasta BDP-a.

U apsolutnom iznosu je javni dug veći nego 2012., 45.5 milijardi eura je iznosio u studenom 2022. a 30.6 milijardi u studenome 2012., prema podacima HNB-a. Znači Hrvatska se u deset godina zadužila za dodatnih 10 milijardi eura, iako gledano u odnosu prema BDP-u relativni dug pada, zbog rasta BDP-a.

Prikazan je i rast plaća od 2016., u iznosu od skoro dvije tisuće kuna. To potvrđuju i podaci DZS-a, ali je u ovom trenutku bitno to što visoka inflacija sasvim poništava rast plaća. Dapače, realne plaće padaju, što znači da unatoč tome što nominalno plaće rastu, njima se može kupiti manje dobara i usluga.

Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj za prosinac 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8.2 posto, ali realno niža za 4.3 posto.

"...ovo su sve vatrogasne mjere s ciljem da preživimo, ne i da dobro živimo"

Za komentar novih-starih mjera smo se obratili profesoru ekonomije Zagrebačke škole ekonomije i managementa te članu Udruge Glas Poduzetnika (UGP) dr.sc. Borisu Podobniku.

"Premda zvuči neočekivano, pa čak nelogično da privatni sektor podržava nastavljanje politike reguliranja cijena plina i struje, napomenimo da je u energetskom sektoru utjecaj naše države prevelik. Naime, u Hrvatskoj se na razne dozvole, primjerice solare, predugo čeka", smatra.

"Kako nam je država neučinkovita i voli monopolnu poziciju u nekim poslovima, upravo u vremenima ratova, pandemija i recesija privatni je sektor prisiljen računati na pomoć države. Dakle posebno podržavamo što je cijena struje za malo poduzetništvo, a što se odnosi na 80.000 korisnika, ista kao i za javni sektor", napominje Podobnik.

"Ipak, nije dobro da se s triput višom cijenom struje sankcioniraju veći potrošači, ako su izvoznici, ekonomski su efikasni i energetski učinkoviti", kaže i smatra da je nepravedno da su cijene električne energije čak trostruko veće za velike kompanije nego male.

"Kao što smo i predviđali da bi reguliranje cijena hrane moglo dovesti do nestašica hrane ako ste dio Schengena, sad je vlada to skužila i tržištu prepustila reguliranje cijena nekih svinjskih proizvoda. Nadamo se prepuštanju tržišta i ostale robe."

"Vrijeme je za reforme jer samo nam one mogu uistinu pomoći jer ovo su sve vatrogasne mjere s ciljem da preživimo, ne i da dobro živimo", zaključuje.

Na kraju će sve opet platiti građani i kompanije, a bez smanjenja inflacije se problem neće riješiti

Sasvim je jasno kako prioritet treba biti borba protiv rasta cijena jer inflacija uništava kupovnu moć plaća. Unatoč tome što rastu, njima se može kupiti manje proizvoda i usluga, pa one u principu manje vrijede iako su iskazane većim brojem.

To je efekt inflacije na standard i opasnost od toga priznaju sve državne vlasti i središnje banke u svijetu. Prioritet u SAD-u i EU je borba protiv inflacije, a za ostvarenje tog cilja je prihvatljivo žrtvovati i gospodarski rast.

Sve ostale mjere samo pokušavaju amortizirati udar inflacije na standard građana i ne rješavaju temeljni problem. U konačnici će sve troškove netko platiti, a država se financira prikupljanjem poreza od kompanija i građana. Što se tiče smanjivanja stope PDV-a i trošarina, to je samo obećanje države da će manje oduzimati, a ne klasična mjera pomoći.

Jasno je da mjere ne mogu trajati vječno i da je jedino rješenje smanjivanje stope inflacije. Mjere države kojima se dijeli novac zapravo potiču inflaciju, zbog čega su (uglavnom) namijenjene siromašnijima. Cilj je olakšati život siromašnima dok se rast cijena ne stavi pod kontrolu. Ali sve te mjere će preko poreza platiti kompanije i građani Hrvatske.