Ilustracija: 123rf

"JEDNA kćer vrijedi deset sinova". To je bila poruka koju je očajnički promovirala vlada Južne Koreje prije otprilike dva desetljeća. Rodna neuravnoteženost bila je na vrhuncu, na svakih 100 djevojčica rodilo se 116 dječaka. Prema korejskoj tradiciji sinovi nastavljaju obiteljsku lozu, daju financijsku potporu roditeljima i brinu se za njih kad ostare, piše BBC.

Južnokorejskoj vladi hitno je trebalo rješenje.

Južna Koreja je 1988. godine donijela zakon prema kojem je doktorima zabranjeno da roditeljima otkriju spol nerođenog djeteta. U isto su se vrijeme žene sve više obrazovale, počinjale raditi te time ujedno dovodile u pitanje uvjerenje o tome da je posao muškarca da prehranjuje obitelj.

I upalilo je, ali ne samo zbog jednog razloga, već zbog kombinacije svih navedenih razloga. 2013. godine omjer je bio 105,3 u korist dječaka, što je usporedivo s velikim zapadnim zemljama, poput Kanade.

Brza urbanizacija

Sociologinja Monica Das Gupta smatra da je zakon pomogao u smanjenju rodne nejednakosti, ali veće zasluge pripisuje urbanizaciji i industrijalizaciji u Južnoj Koreji. Dok je zemlja bila pretežno ruralna, veći je naglasak bio na muškom nasljeđivanju i na dječacima koji su ostajali kod kuće kako bi naslijedili očevu zemlju.

Ali u samo nekoliko desetljeća velik dio populacije preselio se u stambene zgrade gdje žive s ljudima koje ne poznaju te rade u tvornicama s ljudima koje ne poznaju. Sustav je postao više impersonalan.

Kina i Indija još uvijek imaju veliku rodnu nejednakost, usprkos zakonskim zabranama u obje zemlje, kao i u Koreji.

Zašto je to tako?

Das Gupta vjeruje da je u Kini razlog to što se ljude registriralo prema mjestu rođenja, neovisno o tome gdje žive i rade. To znači da se još uvijek velika pažnja pridaje muškom nasljeđivanju i posjedovanju zemlje.

U Indiji je prema popisu stanovništva iz 2011. godine na 1000 dječaka dolazilo 914 djevojčica. Istraživači smatraju da je u prošlom desetljeću možda abortirano i do 8 milijuna ženskih fetusa. Das Gupta smatra da nekoliko faktora u Indiji utječe na stav prema ženama, uključujući prikazivanje žena kako funkcioniraju u vanjskom svijetu i zakonodavne promjene.

Iako je Južna Koreja rebalansirala populaciju, to nužno ne znači i rodnu jednakost. Danas ima više žena na fakultetima, ali problem nastaje kad dođu na tržište rada. Jedan od razloga je što se od žena očekuje da posvećuju vrijeme i poslu i obitelji.

Put naprijed

Stavovi prema ženama su se općenito popravili jer su Koreanci postali obrazovaniji i više izloženi globalnim normama. Također, susreću se sa ženama u svim sferama života, nešto što prije nekoliko desetljeća i nije bilo toliko uobičajeno.

Starije generacije još uvijek preferiraju sinove. 26-godišnja Emily [lažno ime] za BBC je rekla da su se prema njoj djed i baka odnosili jednako, dok se nisu rodila njezina polubraća.

"Onda sam primijetila da nikad ne obavljaju kućanske poslove. Moj je rođendan dan prije rođendana mog oca, pa mi djed i baka nisu dopustili da ga slavim, jer kako može kćer slaviti rođendan prije oca?", prisjeća se.
 
Emily vjeruje da će do promjene doći.

"Tek kad doživite druge kulture, počnete propitivati vlastitu. Mislim da će se stvari promijeniti, ali da će trebati dugo vremena", kaže Emily.