LJETI se ljudi najviše susreću sa zmijama, bilo u prirodi, bilo u stambenim prostorima u koje se zmije često zavlače u potrazi za hladom ili vodom. Zbog toga su tijekom ljetnih mjeseci učestaliji njihovi ugrizi. Jedan takav događaj zbio se prošlog tjedna na Paklenici gdje je poskok ugrizao 6-godišnjeg Belgijanca. Dječaku je, srećom, na vrijeme pružena pomoć pa je izbjegnuta tragedija.

Tijekom ljeta zmijolovci iz Slavonskog broda, Darko Karamazan i Vlado Lađarević, također imaju posla, što s upitima preplašenih građana, što s intervencijama na terenu kada otklanjaju zmije iz stambenih prostora i vraćaju ih u njihova staništa. 

Razgovarali smo s Lađarevićem, magistrom zootehnike, koji nam je objasnio opasnost zmijskog ugriza, ali i kako ga izbjeći te kako uopće postupati ako do njega dođe. On sedam godina u udruzi Zmijolovac surađuje s Karamazanom koji se već 40 godina bavi lovom na zmije što ga čini jednim od najiskusnijih zmijolovaca u Hrvatskoj.  

Zmije se svagdje mogu zavući, od trosjeda do automobila pa čak i WC školjki 

Lađarević priča kako u udruzi svakodnevno primaju mnogobrojne pozive građana koji su vezani za izmještanja zmije kada se ona nalazi u prostoriji u kući ili u blizini njihovog doma.  

“Svagdje smo znali pronaći zmiju, od privatnih kuća, trgovačkih centara, do javnih ustanova, muzeja i vrtića. Kada se vidi zmiju u nekom od tih navedenih prostora, potrebno je djelovati jer, ako se ne djeluje, može doći do neželjenih posljedica odnosno ugriza zbog čega se onda nameće pitanje odgovornosti zašto netko nije djelovao, intervenirao i spriječio napad”, priča na Lađarević. 

Kaže da već otprilike mogu pretpostaviti gdje će se zmija skriti.

“Prije par dana pronašli smo zmiju u trosjedu, a zna se zavući i u odvodnu cijev od WC-a. U tom slučaju ljudi se prepadnu jer misle da je zmija došla kroz WC školjku, a zapravo je prošla kroz septičku jamu i došla u odvodnu cijev. 

Zmije često nalazimo u automobilima, iza ormara, a Darko je nedavno pronašao zmiju u pećnici sklupčanu u tavi. Jednom smo zmiju pronašli između stropa kuće i lamperije. Tamo je, kako su nam rekli svjedoci, došla tamo preko odvodne cijevi rine. Morali smo pokidati lamperiju da bismo izvadili ne jednu, već dvije zmije. 

Poskoke smo isto svugdje pronalazili. Često ih nađemo u prostorima gdje se odlaže ambalaža. Oni vole takva područja zbog mnoštva boca i vreća u koje s mogu sakriti. Jednom smo ga pronašli u bifeu među bocama”, kaže Lađarević. 

“Otrov poskoka može biti koban za malu djecu” 

Priča i kako se prema situaciji na terenu i broju poziva prema udruzi zmijolovaca ne može reći da je više zmija ove godine, ali da posebno treba biti oprezan u ljetnim mjesecima kada su one znatno aktivnije nego tijekom ostatka godine. 

“Zmije su aktivne tijekom ljeta, kada su ljudi na godišnjem odmoru i više vremena provode u prirodi. Tada dolazi i do najbrojnijih susreta ljudi sa zmijama. Jedna izrazito vidljiva stvar u zadnje vrijeme jest činjenica da ljudi ne ubijaju zmije već zovu 112 jer su shvatili da je zmiju bolje izmjestiti nego ubiti. 

Neznanje je ono što uzrokuje ljudsko postupanje. Mi smo kao zmijolovci tu da bismo prvenstveno zaštitili ljude i njihov prostor, ali isto tako i zmije. Djelujemo obostrano kako bismo zaštitili i ljude i životinje”, priča. 

Osvrnuo se i na prošlotjednu situaciju koje se zbila na Paklenici, ističući da su ugrizi zmija otrovnica puno opasniji za djecu nego odrasle. 

“U slučaju s Paklenice, dječak je posegnuo za grančicom, poskok se prepao i u obrani ga ugrizao. Ta je situacija kritičnija jer se radi o dječaku od šest godina koji nema preveliku tjelesnu masu i na njega otrov značajnije djeluje nego na odraslu osobu. 

Njemu je otrov došao do pazuha, ali u slučaju da dođe do srca, to može biti kobno. Odrasli ljudi imaju veću tjelesnu masu pa se otrov raspoređuje na cijelu masu i zbog toga bude manje koncentriran”, kaže. 

Što učiniti ako nas ugrize zmija otrovnica? 

Objasnio je i kako postupiti u slučaju ugriza zmije otrovnice. 

“Postupanje nakon ugriza zmije je jako bitno. Nije potrebno podvezivati ugriženi dio jer se time ugrožava određeni ekstremitet. Kada bi se u ovo slučaju kod djeteta na Paklenici podvezao prst, taj prst bi bio uništen jer zmije imaju otrov da bi se prehranile, a osim što paraliziraju plijen, otrov ga razgrađuje i priprema za probavu. 

Zato bi se, primjerice, prilikom podvezivanja prsta, prst krenuo razgrađivati i bio bi oslabljen. To su stare metode. Danas se nikako ne preporučuju podvezivanje, zarezivanje ili isisavanje otrova ustima. 

Najbitnije je očuvati prisebnost jer nam je šok broj jedan neprijatelj. Drugo, treba smanjiti kretanje. Na primjeru Paklenice vidimo kako je otac nosio dječaka kako mu ne bi ubrzavao cirkulaciju i optok krvi pa je time i smanjeno širenje otrova”, objašnjava Lađarević. 

Kako prepoznati ugriz otrovnice? 

Objasnio nam je i na koji način otrov poskoka djeluje na ljudski organizam te kako uopće prepoznati ugriz zmije otrovnice. 

“Otrov poskoka, koji se hrani glodavcima, paralizira plijen i nastavlja dalje djelovati po tijelu. Taj otrov je hemotoksičan. U slučaju čovjeka, neće odmah doći do kompletne paralize, no imali smo slučaj ugriza riđovke jednog dječaka koji je doveo do paralize pa je dijete završilo u šok-sobi nekoliko dana jer je kasno potražilo liječničku pomoć. 

Ukoliko se primijete dvije ubodne ranice iz kojih izlazi krv, gotovo stopostotno se radi o ugrizu otrovnice. Nakon toga slijedi reakcija koja je ovisna o osobi, mučnina, oblijevanje znoja, slabost, ubrzan rad srca i to su samo neki od prvih simptoma koji se vrlo lako mogu osjetiti nakon ugriza”, priča.  

Kaže i kako je u njegovoj karijeri zabilježeno nekoliko smrti prouzročenih ugrizom poskoka od kojih je smrt malog djeteta, ali i lovca koji je imao tu nesreću da ga je poskok ugrizao za vrat, što je, objašnjava, vrlo rijedak, ali koban slučaj.  

“Bilo je i smrtnih ishoda od strane ugriza poskoka, posebice kod djece. Radilo se o dječaku od dvije i pol godine. Isto se tako zbio jedan slučaj kada je poskok lovca ugrizao za vrat, dakle blizu mozga. U takvim slučajevima reakcije moraju biti puno brže. Uglavnom se ugrizi događaju za ekstremitete, odnosno ruke i noge, a ovakav slučaj s lovcem i ugrizom za vrat je stvarno izuzetno rijedak”, priča. 

U Hrvatskoj postoje tri vrste zmija otrovnica od kojih je najopasniji poskok. Evo kako se zaštititi od njegovog ugriza tijekom boravka u prirodi  

Lađarević nam priča kako su zmije otrovnice u Hrvatskoj riđovka, koja obično obitava u kontinentalnom dijelu, zatim žutokrug, koji obitava na nešto većim nadmorskim visinama i poskok koji je za ljude najopasniji jer ima najveću količinu otrova koji može ubrizgati u ljude. 

“Poskoci su najaktivniji u svibnju jer je tada sezona parenja i može se reći da su tada najljući, iako ni ostatak godine nije zanemariv. Kada se ide u prirodu, bitno je imati povišene cipele do zgloba kako nas ne bi poskok ugrizao za taj dio noge. 

Dobro je imati štapove jer se lupkanjem štapa proizvode vibracije od kojih zmije bježe pa u tim slučajevima nikada neće ići prema čovjeku. Zmija napada samo kada se boji”, priča. 

Poskoka je najviše u Primorskoj Hrvatskoj 

“Ne možemo reći da je veća populacija zmija, ona ovisi o većem broju faktora, odnosno o tome koliko često ih viđaju. Neki od faktora su: atmosferske prilike u godini, o dostupnoj hrani, zbog čega je njihova fluktuacija dosta promjenjiva.  

Poskoka najviše ima u Primorskom dijelu Hrvatske i u okolici Zagorja te nešto u Slavoniji, odnosno zapadnom dijelu Papuka. One se, kao i sve druge zmije, bude u proljeće i svojim proljetnim buđenjem zbog temperaturnih šokova traže sklonište pa zato ulaze u prostorije. Nagonski traže hladovinu i vodu”, priča. 

Interveniraju u cijeloj državi 

Zmijolovci Lađarević i Karamazan razmještaju zmije po cijeloj Hrvatskoj, za što, kaže Lađarević, imaju dozvolu Ministarstva.

“Radi se o posebno zaštićenim životinjama koje se ne smije ometati, zatvarati ih, uništavati njihova gnijezda ili ubijati. Da bi ih se moglo razmještati, potrebno je od Ministarstva imati odobrenje”, kaže. 

Pozive i upite imaju svakodnevno, a na intervencije izlaze kada, objašnjava Lađarević, jedinica lokalne samouprave ili javna ustanova odluči prihvatiti financiranje izlaska na teren. Najčešće intervencije imaju u Slavoniji jer tu najbrže mogu doći. 

U Slavonskom Brodu i okolnim općinama imaju najviše intervencija, ali izlaze po cijeloj Hrvatskoj, Zagrebu, Istri i Dalmaciji. Kaže da posla ima, ali da oni kao udruga nemaju mogućnosti i financijskih sredstava kako bi samostalno financirali intervencije. 

“Zmijama je mjesto u prirodi i čovjek to treba poštovati” 

“Jedna od zanimljivosti je da poskoci ne skaču, kao što većina ljudi misli. Poskok ne može skočiti, on se može smotati, isturiti i protegnuti nekih 20 do 30 centimetara. Samo 0.2 posto ljudi u svijetu umire od ugriza zmije, a ipak ih se ljudi najviše boje. 

Zmije su jedine životinje koje gmižu, a opasne su za ljude. Nemaju noge, gmižu i ljudima su često kao takve ljigave pa ih se groze zbog čega razvijaju strah prema njima. Zato mi učimo ljude da zmija nije ta koje se trebamo bojati te da prema njoj trebamo imati respekt i znati da je njezino mjesto u prirodi pa se tako odlaskom u nju trebamo i ponašati”, zaključuje Lađarević.