FOTO: LIFE DINALP BEAR

OKO 30.000 kilometara žičanih ograda, što je 5 puta duže od polumjera Zemlje i gotovo dovoljno da se cijela opaše, razvučeno je granicama brojnih zemalja Istočne Europe i Središnje Azije, pokazalo je novo istraživanje (pogledajte na karti dolje ograde koje postoje i koje su u planu).

Ograde ubijaju divlje životinje koje se u njih upliću i ugibaju u teškoj agoniji. Nitko im ne zna broja, jer ih policija, graničari i drugi državni službenici obično brzo uklanjaju. Radi se zasigurno o stotinama i tisućama nedužnih žrtava, no udruge i organizacije za zaštitu divljih životinja upozoravaju da je problem još mnogo veći nego što bi ikakve kamere mogle zabilježiti ili dočarati. Naime, ograde sprečavaju kretanje mnogih životinjskih vrsta koje su odsječene od važnih sezonskih staništa i hranilišta, a dugoročne posljedice su slabija otpornost populacija i smanjenje sposobnosti njihove prilagodbe na klimatske promjene. Ovakva situacija prisiljava stručnjake da redefiniraju prekogranične strategije očuvanja divljih životinja.

U novoj studiji sudjelovalo je 18 znanstvenika iz deset zemalja, među kojima i stručnjaci sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, koji su udružili svoja iskustva kako bi obradili razne izvore fragmentiranih, javno dostupnih podataka i napravili najaktualniji pregled ograda na granicama zemalja Europe i Središnje Azije.

Buđenje iz sna o svijetu bez zidova

Kad je početkom 90-ih godina prošloga stoljeća pala 'Željezna zavjesa' činilo se da je to početak svijeta bez granica. Osim što je pad granica omogućio kretanje ljudima, profitirale su i divlje životinje. Strategija prekogranične suradnje u njihovoj zaštiti proširila se diljem Euroazije. Glavna zamisao bila je pozitivno iskoristiti novootvorene granice i duh suradnje kako bi se razvili nacionalni planovi zaštite prirode i zajedničkim snagama sačuvale zaštićene divlje životinje.

No nakon terorističkih napada 11. rujna, došlo je do dramatičnih promjena u geopolitici i sigurnosnim politikama u mnogim zemljama. Mnoge nacije počele su podizati nove sigurnosne ograde koje bi trebale spriječiti priljev terorista, krijumčara ljudi, droge i izbjeglica. Postojeće ograde pojačane su, a 2015. godinu obilježio je veliki val imigranata u Europu iz zemalja zahvaćenih ratnim sukobima, terorizmom i neimaštinom. U nastojanju da zaustave ili barem uspore njihov dotok, brojne zemlje na imigrantskim rutama počele su podizati zaštitne ograde. Rezultat je dramatična smanjenost prohodnosti granica, kako za ljude tako i za divlje životinje. Iako je ova tema spomenuta u nekoliko studija, dosad nije bio napravljen detaljan pregled razmjera problema.

Nitko ne zna broj životinja koje ugibaju

Podignute ograde predstavljaju barijeru prilikom kretanja divljih životinja, posebice velikih biljoždera - sajga antilopa, mongolskih gazela, azijskih divljih magaraca i crvenih jelena – ali i velikih zvijeri kao što su smeđi medvjedi, leopardi, snježni leopardi, vukovi i risovi.

O problemima koje stvaraju ograde, osobito tzv. žilet žice, već su pisali brojni domaći i svjetski mediji. Slike srna, jelena i drugih divljih životinja koje su zapletene i razderane uginule u mukama obišle su svijet. Samo na slovensko-hrvatskoj granici do sada ih je snimljeno dvadesetak. No taj broj, tvrde stručnjaci nije ni blizu stvarnom.

'Sigurno ih je bilo puno više, no nisu sve zabilježene. Također je poznato da se sa slovenske strane trude ukloniti tijela što prije', komentirao je za Index prof. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu .

'Mislim da na slovensko-hrvatskoj granici žica više smeta Slovencima koji imaju razvijen turizam uz Kupu - kampove, splavarenja, kajake i ribolov. Oni se često bune, bilo je i više demonstracija protiv ograde', dodao je.

Slaven Reljić, također s Veterinarskog fakulteta, kaže da ipak pati i turizam uz hrvatski dio granice uz Kupu.

'Čuvar u Nacionalnom parku Risnjak, koji malim dijelom graniči sa Slovenijom, komentirao je za The Guardian da je to užas i katastrofa', ističe Reljić.

Gensko slabljenje vrste

Osim dokumentiranih slučajeva jedinki koje su stradale prilikom zapletanja u žicu, još je ozbiljniji problem to što ograde onemogućavaju kretanje životinjama koje pokušavaju doći do sezonski važnih područja ili pobjeći od oštrih, zimskih uvjeta. Ovo kratkoročno može dovesti do smrti velikog broja životinja zbog izgladnjivanja, a dugoročno do fragmentiranja populacija, smanjenja njihove genske raznovrsnosti i time vitalnosti.

Huber tumači da životinje imaju mehanizme kojima izbjegavaju štetno parenje s rođacima.

'Obično muški potomci odlaze s područja rođenja. Ograde mogu spriječiti takovo kretanje, odnosno disperziju. Životinjama koje su prisiljene pariti se sa srodnicima slabi životni vigor, a prvenstveno imunološki status; mogu postati manje otporne ili imati probleme s razmnožavanjem', pojasnio je.

Opasne za životinje, beskorisne za ljude

Istovremeno je upitno koliko takve ograde mogu ozbiljno onemogućiti ili usporiti kretanja ljudi. Lako je zamisliti da imigranti ili krjumčari mogu premostiti ograde stablima, daskama ili ih jednostavno presječi škarama.

Reljić smatra da žičane ograde, same po sebi, bez dodatnog nadzora, ne mogu biti efikasne u sprečavanju migracija ljudi.

'Zna se da su mnogi ljudi prešli čak i Berlinski zid. Teško je cijele države ograditi', kaže Huber.

Postoji rješenje - vrata i prolazi

Stručnjaci ističu da, na sreću, postoji nekoliko rješenja koja bi mogla smanjiti negativan utjecaj postavljanja ograda. Primjerice, moguće je, u sezoni migracije krda životinja, otvoriti posebne prolaze za njih. Osim toga, moguće je neke strateške dijelove ostaviti trajno otvorenima uz prihvaćanje alternativnih mjera nadzora i kontrole prelaska ljudi. Također postoje brojne vrste ograda koje umanjuju mogućnost uplitanja životinja u njih, a mogu i sasvim spriječiti prolazak nekih životinjskih vrsta. I kao posljednje, ali ne i najmanje bitno, potrebno je pokrenuti javnu raspravu o ogradama kako bi se pokazalo je li javnost u potpunosti svjesna i upoznata s cijenom, ali i koristima, ovakvog načina čuvanja nacionalnih granica.

Kako bi se ovakve mjere implementirale, nužna je suradnja stručnjaka za očuvanje prirode s vladinim agencijama i institucijama koje se bave pograničnom sigurnošću. Na taj način bi se, zajedničkim naporima, pronašle najbolje vrste ograda i lokacija koje umanjuju neželjene utjecaje na okoliš.

Stručnjaci, aktivisti pa i dužnosnici nekih zemalja ispisali su brojne peticije na brojne adrese.

'Peticije su slane u Bruxelles, slani su i dopisi iz naših Ministarstava, no jesu li EK ili EP upoznati sa rezultatima i prijedlozima iz nove studije nije poznato', rekao je Reljić istaknuvši da je u susjednoj Sloveniji u postupku donošenje izmjena zakona o granicama koje bi mogle značajno pogoršati već ionako lošu iituaciju jer bio omogućile da se u ovakvim situacijama ne moraju slijediti propisi o zaštiti prirode.

U timu znanstvenika koji djeluju na raznim europskim i svjetskim institucijama sudjeluju i znanstvenici sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, angažirani na LIFE DINALP BEAR projektu monitoringa i očuvanja smeđeg medvjeda.