Foto: Index

MEĐU turističkim djelatnicima koji upravo podvlače crtu nakon još jedne u nizu rekordnih turističkih sezona je i don Marinko Jelečević, župnik iz Starigrad Paklenice koji u svojoj župi, uz crkvu, vodi pravi pravcati komercijalni kamp.

Poduzetni župnik uredio je crkveno zemljište u samom centru Starigrad Paklenice, osposobio 12 kamp jedinica i kuću s 12 ležajeva, kampu nadjenuo ime 'Padre' i bacio se na posao.

Nakon lanjske, testne godine, ova je sezona prva u kojoj je kamp i 'za ozbiljno' radio.

Sve u skladu sa zakonom

"Kako vodim kamp? Pa, eto. Nadbiskup je dozvolio da na moje ime registriramo j.d.o.o., zove se Star Seline, i ta je firma sklopila ugovor o korištenju crkvenog zemljišta. Ugovor je na pet godina, imam knjigovođu, fiskalnu blagajnu i sve što radimo u skladu je sa zakonom", bez imalo zadrške pristao je za Index rastumačiti svoje poslovanje don Jelečević.

Iako je isprva zauzeo prilično defanzivan stav, župnik je, mora mu se priznati, prilično strpljivo i detaljno odgovarao na sva naša pitanja.

Nije, kaže, obveznik PDV-a jer mu godišnji promet još uvijek ne prelazi 200 tisuća kuna. U j.d.o.o.- u koji spominje on je jedini zaposleni i odgovorna osoba i zasad mu ni ne treba nitko jer sve stiže raditi sam. "Imate sad taj sustav e-visitor i sami prijavljujete sve goste, što ja i činim. Ne morate više fizički ići u turistički ured i to je dosta praktično. Osim toga, sam održavam prostor i nije mi to teško jer su nam gosti prilično uredni i kulturni, sami čiste za sobom i vrlo brzo uspostavimo normalan, pa čak i prijateljski odnos", kaže. Iako je odgovorna osoba u registriranoj tvrtki, pa iz tog proizlazi da prihode može trošiti kako ga volja, Jelečević kaže da to baš i nije tako. Doduše, udio dobiti, po sili zakona, mora prelijevati u temeljni kapital firme (što je jedna od caka famoznih j.d.o.o.-a, odnosno tvrtki kojima temeljni kapital - za razliku od d.o.o.-a - može biti svega 10 kuna), a sve ostalo namijenjeno je isključivo troškovima župe. A nekakvog bazičnog povjerenja između njega i nadbiskupa ipak mora biti...

Inače, u sektor poduzetništva među svećenicima reda je tek prije koju godinu pokušao uvesti ondašnji ministar financija Boris Lalovac koji je u dogovoru s kardinalom Bozanićem obznanio da crkva mora prijavljivati i plaćati porez na sve ono što joj nije core biznis, odnosno što nema veze s njezinom primarnom 'djelatnošću'. (iako to i proizlazi iz Gospodarskog ugovora Hrvatske i Vatikana). Drugim riječima, Crkva ima pravo na milodare i naknade za sakramente, a sve drugo, tipa naknada za iznajmljivanja prostora, zarade od prodaje suvenira i sličnog, trebalo bi se oporezivati.

Iste cijene kao i drugi

Don Jelečević je to očito ozbiljno shvatio; dosta samouvjereno kaže kako nema straha ni pred kojom inspekcijom jer kuca račune, prijavljuje sve goste i pazi da je sve u skladu sa zakonom. Doduše, dosad ni nije imao tu čast družiti se s inspektorima. Kao poduzetnik, spreman je dijeliti sudbinu svih ostalih koji su na tržištu, konačno, u dogovoru sa svojim konkurentima je i formirao cijene korištenja kampa.

"Naše cijene su istovjetne onima kakve imaju i ostali kampovi u mjestu, možda je razlika euro ili dva", kaže. To bi značilo da je, primjerice, dan korištenja pozicije za kamper oko 50 eura.

Svejedno, iako kamp nije namijenjen samo njima, bogoslovi i sjemeništarci ipak uživaju povoljnije uvjete i ostvaruju popust.

"Ne mogu reći da sam nezadovoljan sezonom, ova je bila bolja od lanjske.  Kamp radi od 1. svibnja do 1. rujna i čitavo smo vrijeme bili solidno popunjeni. Imali smo među gostima i stranaca i domaćih, i pravoslavaca, Muslimana, Židova...", kaže svestrani župnik. Naime, osim što se bavi turizmom i brine o duhovnom napretku življa u svojoj zoni odgovornosti (cca 1600 duša), don Jelečević je i - golman u reprezentaciji svećenika. Reprezentacija je kao prava; imaju izbornika, kapetana, prvenstva...

"Tko hoće raditi, taj i sve stiže i može", zaključuje. Uglavnom, kamp se zove Padre, rastumačio nam je, jer su tako njega prozvali mladi župljani. A prije nego je poslan u Starigrad Paklenicu, kaže, bio je župnik u Pakoštanima pa su  tako 1997. godine upravo pred njim svoje bračne zavjete izgovorili Ante i Dunja Gotovina.

Nekih pustih planova za predstojeće sezone nema. Kaže, prostorno se nemaju više kud širiti, preostaje mu jedino da diže kvalitetu usluge. Međutim, s obzirom na spektar djelatnosti za koje je registrirana njegova firma, ne bismo se začudili da se okuša i u još nekim poslovnim poduhvatima.

Prema službenim podacima, Jelečević je tvrtku osnovao u lipnju 2014. godine, a u 2015. godini tvrtka je imala prihode od 21 tisuću kuna, te neto dobit od 13 tisuća kuna.

U sudskom registru može se vidjeti da je župnik tvrtku registrirao i za zastupanje stranih tvrtki, turističke usluge u nautičkom turizmu, ekološku proizvodnju, poljoprivrednu djelatnost, integriranu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda.