Glasnović se, svjesno ili ne, jutros služio jednom poznatom sovjetskom propagandnom tehnikom
Foto: Patrik Maček/ Pixsell, 123rf
DANAS je ispred sabora održana prosvjedna akcija kojom su aktivistice za prava žena tražile od zastupnika da ratificiraju Istanbulsku konvenciju.
Zastupnici Culej i Glasnović odbili su potpisati se na plakat ispred sabora koji su donijeli aktivisti, a na koji su se mogli potpisati oni zastupnici koji su za ratifikaciju Istanbulske konvencije.
>> VIDEO Glasnović Mireli Holy: "Možda ste vi doktorirali ljubavne navike afričke voćne muhe"
Glasnović se pri ulasku u sabor odlučio obratiti okupljenima i Mireli Holy koja ga je tražila da objasni zbog čega neće glasati za konvenciju. No Glasnović je govorio o svemu, samo ne o tome o čemu ga se pitalo.
"Gdje su bili ovi stari ljudi, to nećete snimiti, to ćete cenzurirati, kad su hrvatski politički zatvorenici bili davljeni, seksualno zlostavljeni, prisilno hranjeni, kada su dobivali četiri godine jer su čitali novine? Gdje ste bili kada su homoseksualci mučeni u ruskim zatvorima elektrošokovima itd.? Kada su dobivali pet godina teške robije u Rumunjskoj? Gdje ste onda bili?
Ali sad ste se pojavili. Evo, super. Neki su spalili partijske knjižice i danas legitimiziraju najkrvaviji zločin zapadno od Urala i sad su veliki kozmopoliti, borci za ljudska prava. Što je sa 6 milijuna abortusa izvedeno tamo pod pokroviteljstvom Planned Parenthooda, gdje djecu raskomadaju u majčinoj utrobi škarama? O tome ne govorite? Evo, ja vam sve najbolje želim", rekao je jutros u svojem monologu zastupnik Željko Glasnović novinarima i Mireli Holy te krenuo u sabor.
Stara sovjetska tehnika
Svjesno ili ne, Glasnović koji se predstavlja kao veliki neprijatelj komunizma, jutros je ispred sabora koristio jednu staru tehniku diskreditiranja političkih protivnika koja se najviše koristila baš u Sovjetskom Savezu, a kojom su se obilato koristili komunistički dužnosnici kad bi im netko postavio neugodno pitanje. Riječ je o tehnici koja je poznata kao whataboutism, a ime je dobila po engleskim riječima "What about", odnosno "a što je s...".
Ukratko, riječ je o tehnici da ljude s kojima se ne slažete suočite s njihovim navodnim licemjerjem. Kad bi bili suočeni s ozbiljnim optužbama, komunistički dužnosnici SSSR-a automatski bi promijenili ploču i referirali se na neki sličan događaj ili čin koji je napravila neka zapadna zemlja, bez da odgovore na nezgodne optužbe na svoj račun. Sličnu tehniku danas koriste i ruski političari, ali i lideri europskih desno-populističkih stranaka poput njemačkog AfD-a i francuske Nacionalne fronte. Donald Trump je također jedan od šampiona whataboutisma.
Cilj ove tehnike je odvraćanjem teme na druge stvari zapravo ne odgovoriti na pitanje, a usput one koji ga postavljaju proglasiti licemjerima i time ih diskreditirati. Jasno, ona je korištena puno prije, ali su je komunistički političari SSSR-a doveli do savršenstva. Još od četrdesetih godina 20. stoljeća, kad bi netko postavio nezgodno pitanje vezano za agresivnu politiku SSSR-a, sovjetski političari isto pitanje postavili bi za SAD te bi tako odvratili pozornost od svog slučaja.
Taktiku whataobutisma nastavili su i ruski političari i njima odani mediji. To se, primjera radi, moglo dobro vidjeti kod aneksije Krima. Na svako neugodno pitanje o odcjepljenju Krima od Ukrajine, ruski mediji postavili bi pitanje: "A što je s Kosovom?".
Baš je tako jutros i Željko Glasnović, upitan konkretno o Istanbulskoj konvenciji, počeo pričati o sasvim drugim stvarima.
"Gdje su bili ovi stari ljudi, to nećete snimiti, to ćete cenzurirati, kad su hrvatski politički zatvorenici bili davljeni, seksualno zlostavljeni, prisilno hranjeni, kada su dobivali četiri godine jer su čitali novine? Gdje ste bili kada su homoseksualci mučeni u ruskim zatvorima elektrošokovima itd.? Kada su dobivali pet godina teške robije u Rumunjskoj? Gdje ste onda bili?" govorio je Glasnović želeći tako lopticu vratiti u teren prosvjednika i proglasiti ih licemjerima koji, eto, nekad nisu prosvjedovali oko sličnih stvari, ali sad prosvjeduju.
A time je usput izbjegao odgovoriti ono što ga se pitalo.
Glasnović nije jedini
No Glasnović je samo najnoviji primjer korištenja whataboutisma u političkom životu Hrvatske. Tu jeftinu tehniku zapravo koriste svi, ali često u nešto blažim oblicima. Tako domaći političari često neće imati potrebu nikoga optužiti za licemjerje, ali će rečenicu početi s "a što je s...".
Primjerice, kad vladajuće pitate o tome tko je pisao Lex Agrokor, oni će odmah krenuti s argumentom "a što je sa spašenim radnim mjestima" i sličnim tezama koje nisu tema, ali koje služe da se ne odgovori na postavljeno pitanje. Kad netko spomene zločine ustaša, naprimjer, javi se netko tko izvuče Bleiburg i kaže "a što je s komunističkim zločinima?". Jasno, ista tehnika može se koristiti i u obrnutom slučaju. Whataboutism u jednoj varijanti često ćete primjerice naći kod svećenika, ali i kod populista svih drugih vrsta, a princip je uvijek isti - na pitanje o osobi/događaju A odgovorit će s "a što je s osobom/događajem B"?.
Iako je whataboutism uvelike korištena tehnika među političarima, Glasnović ga je danas iskoristio u punom sjaju jer je počeo spominjati stvari na koje se aktivisti nisu ni mogli osvrtati.
"Gdje ste bili kada su prisilno hranili i zlostavljali u Zenici, gdje ste onda bili?" upitao je Glasnović Mirelu Holy i time svoj whataboutism zapravo doveo do apsurda jer mu je Holy rekla da tada nije ni rođena.
Tako da je Glasnović samo najnoviji primjer whataboutisma, sovjetske propagandne tehnike koja očito i danas živi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati