1848. godina bila je jedna od najturbulentnijih u Europi. Nemiri su vladali u gotovo svakom većem centru na kontinentu. Sve je počelo revolucijom na Siciliji kad su početkom godine ogromne mase protjerale vojne trupe s otoka i proglasile republiku. Revolucija na Siciliji ugušena je 15. svibnja iduće godine, ali posljedice te revolucije mogu se vidjeti i danas.

Južna Italija u prvoj polovici 19. stoljeća zvala se „Kraljevstvo Dviju Sicilija“. Njom je vladao bourbonski kralj Ferdinand II.. Bio je primjer tipičnog aristokrata 19. stoljeća – smatrao je da je volja naroda nešto što se može ignorirati jer svijet je podijeljen na bitne ljude koji su rođeni u novcu i moći i siromašne koji ne zaslužuju bolje. Međutim Ferdinandov stav izazvat će tisuće nezadovoljnih seljaka i zemljoposjednika koji su nezadovoljni njegovim vodstvom.

Sicilija je bila pretežito agrarna zemlja. Tisuće seljaka doživjelo je glad posljednjih godina radi loših sezona i bilo je spremno na revolt. Ferdinand je to htio spriječiti reformama, ali u praksi je to izazvalo još jednu nestašicu hrane. Sad je bilo dosta. Siromašni seljaci udružili su se s bogatim zemljoposjednicima i tražili od Ferdinanda ustav i jamstvo za njihova prava. Kad Ferdinand nije popustio, narod je počeo divljati. U Palermu je izbila revolucija.

Vojska istjerana s otoka

Vojska je istjerana s otoka i proglašena je republika. Vraćen je ustav iz Napoleonovog vremena, a za svoju zastavu koristili su talijansku trobojnicu. Nakon Sicilije izbile su i ostale revolucije: one na sjeveru Italije, potom ona u Francuskoj, a par tjedana kasnije gorjela je cijela Europa. U zraku je vladao osjećaj novog vremena. Međutim, sicilijanska revolucija bit će kratkog trajanja.

Već pred kraj 1848. Ferdinand okuplja svoju vojsku u Napulju i priprema protunapad. Napuljska mornarica počinje bombardirati Palermo, a Ferdinand prevozi kriminalce i lopove na otok kako bi potaknuo još veće nemire. Do kraja godine revolucija je bila ugušena, a Ferdinand vratio svoj najjužniji posjed.

Slično se dogodilo i u ostatku Europe. Nakon što su 1848. dočekali nespremno, reakcionari diljem Europe već 1849. uspijevaju ugušiti pobune. Kad je u pitanju Italija, većina liberala težila je ujedinjenju. Italiji to neće uspjeti tijekom revolucija 1848. godine, ali bude dva desetljeća kasnije.

Revolucija na Siciliji prvi je revolt u Europi te godine koji će prouzročiti lančanu reakciju. Premda se danas više govori o francuskoj revoluciji 1848. kao glavnoj inspiraciji za događaje u Europi, bitno je napomenuti da priča o 1848. ne počinje u Parizu, već na samom jugu Europe. Na Siciliji se toga itekako sjećaju s ponosom.