Foto: Getty Images / Guliver image 

"SVAKA generacija Reala je priča za sebe i zaslužuje svoje mjesto u povijesti. Posebice moja koja je uspjela nakon 32 godine vratiti titulu prvaka Europe u Madrid. Real će opet biti prvak, a na tom putu Luka Modrić je jedan od najvažnijih igrača. Znate, nije lako biti igrač Reala i tako dugo igrati na razini na kakvoj igra Luka. On je izniman", rekao nam je Peđa Mijatović, čovjek koji je pogotkom odlučio finale Lige prvaka 1998. godine.

Bio je to sedmi naslov u povijesti Kraljevskog kluba, ali Madrid ga je čekao od 1966. godine, kada su u Bruxellesu pobijedili Partizan. Tri godine kasnije rodio se čovjek koji će pokrenuti novi, plodni val u kojem Real osvaja još tri trofeja u pet sezona.

"Kazali smo sebi, možda više nikada nećemo igrati finale"

Godine 1998. u finale na Amsterdam Areni Real stiže u ulozi autsajdera, kao četvrta momčad španjolske lige. S druge strane bio je prvak Italije, a u njegovu dresu Zidane, Deschamps, Del Piero, Inzaghi, Davids... Treći put zaredom Juventus je bio u finalu: 1996. godine osvojio je naslov protiv Ajaxa, a godinu nakon izgubio od Borussije. Real je igrao svoje prvo finale nakon promjene formata Lige prvaka 1992. godine. Gotovo nezamislivo za Kraljevski klub.

"Svi nogometni autoriteti otpisali su nas prije finala. Juventus je to morao dobiti 3:0. Bili su veliki favoriti. Stigli smo u Amsterdam jako zabrinuti. Onda smo rekli sebi da možda više nikada nećemo igrati finale Lige prvaka, ovo je jednom u životu i idemo poginuti. Znam da smo za tu pobjedu dali baš sve", tvrdi Mijatović.

Kažu da samo Davor Šuker nije bio nervozan.

"Noć prije finala, rekao sam Peđi da slavimo 1:0." (OPŠIRNIJE) 

Ta titula u sebi nose velike priče. Mijatovićev pogodak doslovno je mijenjao povijest, za Crnogorca je to danas fantastičan osjećaj.

"Tada to nisam mogao objasniti riječima. Tri-četiri sata nakon utakmice nisam bio ni svjestan što se dogodilo. Kada sam shvatio da smo prvaci Europe nakon toliko godina, da smo se vratili na vrh i da je to bio moj gol... Bio je to jedan od najvažnijih uspjeha Reala. Nikada neću zaboraviti kako su ljudi slavili s nama, mi smo prešli na drugu stranu, među navijače. Bila je to najljepša večer koju sam doživio u karijeri."

To je bio i njegov prvi pogodak u Ligi prvaka te sezone.

Šuker i Mijatović na Planetu Real 

Real je zaista dugo čekao taj uspjeh, a Mijatović i Davor Šuker dovedeni su kao dio plana za oporavak. Priča je kulminirala 1998. u finalu Lige prvaka, a začeta je dvije godine ranije, kada je Real kući vratio naslov prvaka Španjolske. Sezonu prije bili su šesti, nisu izborili natjecanje u Europi. Oglasio se alarm i doveden je Fabio Capello, otvorena je blagajna. Iz Ajaxa Capello dovodi Seedorfa, iz Intera Roberta Carlosa, a Panuccija iz Milana. Trebali su mu napadači za momčad u kojoj je rastao 19-godišnji Raul. Iskustvo stiže iz Valencije i Seville. Veliko prijateljstvo Šukera i Mijatovića postat će još čvršće.

"Te tri godine koje smo proveli zajedno u Madridu su otprilike kao da smo proveli 15 u normalnom životu", kaže Peđa.

Znali su se jako dobro iz generacije 1986., mladih jugoslavenskih prvaka svijeta, ali nikada dotad nisu zajedno igrali klupski nogomet. Sada su morali vratiti slavu najvećem klubu na svijetu. Napravili su to u ludoj utrci s Barcelonom, a Mijatović i Šuker zabili su za pobjedu u ključnom El clasicu. Barcelona je dovela Ronalda za tada nezamislivu cifru i sve je bilo u sjeni njegova transfera, no ključne golove zabio je netko drugi.

Mijatović se cijele sezone žalio da suci rade za Barcelonu i ne sude penale na njemu. Godina je bila vatrena, ali Real je izdržao. Šuker i Mijatović slavili su na rukama navijača. Scenu će ponoviti i dvije godine kasnije. Capello je napustio Real i udario je temelje za Juppa Heynckesa. Real je ipak duboko zabrinut stigao u Amsterdam na finale Lige prvaka, opet su bili loši u prvenstvu. U momčadi su nastupala samo četiri Španjolca i baš kao što Mijatović priznaje, Real je imao zaista puno razloga za brigu.

Zaustavite Zidanea 

U 66. minuti, nakon centaršuta s desne strane, igrači Juventusa odbili su loptu iz peterca, ali je ona stigla na lijevoj strani, gdje je natrčao Carlos. Brazilac je opalio, u tom trenutku Mijatović je bio u zaleđu, no glavni njemački sudac Hellmut Krug i njegov pomoćnik na toj strani Thorsten Bastian nisu zaustavili igru, pa je Crnogorac nakon loše intervencije Marka Iuliana primio loptu, prošao vratara Angela Peruzzija te zabio pored Paola Montera povijesni gol za naslov prvaka Europe. 

Talijani i danas pričaju kako su pokradeni, no povijest je ispisana...

"Zabiti taj gol značilo je ostvariti sve one snove koje sanjate kao nogometaš. To je bila neopisiva radost, kako za nas igrače, tako i za navijače koji su čekali trofej nekoliko desetljeća", prisjetio se Mijatović.

Bilo je ključno, tvrdi, zaustaviti Zidanea koji će u Cardiffu reprizu iz 1998. doživjeti na klupi. Danas je Zidane kazao da je dio njegova srca još u Torinu.