HRVATSKA je vojska u Afganistanu boravila 17 godina. Sukus priče? Prošlo je tu oko pet i pol tisuća vojnika, dok je jedan od njih poginuo. Radi se o Josipu Briškom, koji je stradao u napadu bombaša samoubojice. Smatra se da se u ovoj mirovnoj misiji potrošilo 2.3 milijarde kuna.

Sada, kad su talibani ponovo zauzeli Afganistan, postavlja se, kako za cijeli zapadni svijet, a tako i za Hrvatsku, pitanje: Što je to sve skupa značilo?

Neke dileme i dvojbe ne muče ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji je za Jutarnji izjavio da hrvatski angažman nije bio uzaludan.

"Hrvatska je misiji u Afganistanu pridonijela od 2003. s više od 5500 vojnika, koji su aktivno sudjelovali u kolektivnim naporima kako bi se poboljšao život stanovnika, osigurala stabilnost i sigurnost države te izgradile demokratske institucije. Naši su vojnici mentorirali vojne i policijske snage i time dali snažan i vidljiv doprinos jačanju tamošnjih kapaciteta. Jesu li se ti kapaciteti kasnije mogli održati, na to hrvatske snage nisu mogle utjecati. Hrvatski vojnici stjecali su vojno iskustvo u međunarodnim operacijama. Obostrana korist sigurno je postojala", smatra ministar.

Njegovo mišljenje dijele i određeni vojni i geopolitički analitičari. Mi smo odlučili pitati jednoga koji to mišljenje ne dijeli. Radi se o Gordanu Bosancu, koordinatoru radne grupe ljudska sigurnost u stranci Možemo, koji je već prije kritizirao boravak hrvatskih vojnih snaga u Afganistanu.

"Sramotno malo smo uložili za civilni razvoj Afganistana"

Pitamo ga jesu li istinite tvrdnje o 2.3 milijarde kuna koje su utrošene u toj akciji.

"Ne znam napamet koliki je bio iznos, ali on se da lako rekonstruirati ako se zaviri u proračune RH zadnjih godina, kao i u godišnja izvješća o našoj misiji u Afganistanu. 2.3 milijarde kuna u 17 godina je moguća brojka, budući da smo na misiju okvirno trošili između 100 i 350 milijuna kuna godišnje, ovisno o godini i broju vojnika. Istovremeno, bilateralan direktan trošak koji smo uložili za civilni razvoj Afganistana kroz međunarodnu razvojnu suradnju je sramotno malen i ne vjerujem da prelazi desetak milijuna kuna, ako i toliko", rekao je Bosanac.

Pitamo ga, dakle, da ocijeni vojnu intervenciju Hrvatske u Afganistanu.

"Ona je bila primarno interesna. Nije nas kao zemlju bilo briga za ljude iz Afganistana, već se samo gledao vanjskopolitički interes ulaska u NATO i kasnije kakva-takva vidljivost u NATO-u. Ne pamtim ni jednu značajnu vanjskopolitičku, bilo vojnu, bilo civilnu inicijativu RH prema Afganistanu. Vojnici koji su odlazili u mirovne misije vjerojatno su ponajbolje mogli razumjeti što se tamo dešava i vjerujem da su u neposrednom kontaktu s lokalnim stanovništvom pomagali ljudima koliko su mogli i smjeli. Ali da nas nije bilo previse briga kao zemlju za ljude iz Afganistana, govori i činjenica da su naše institucije donedavno, ako ne još uvijek, tretirale Afganistan kao sigurnu treću zemlju i nalagale izbjeglicama iz Afganistana da se u nju vrate", poručio je.

"Rat u Afganistanu je rasplamsao terorizam"

Misli da nije samo misija u Afganistanu neuspjela nego i vojne intervencije koje su se nakon Afganistana desile u Iraku, Siriji, Libiji.

"Službeni cilj napada na Afganistan bio je uništenje Al Kaide i demokratizacija zemlje. Al Kaida je nestala, ali je rat u Afganistanu ojačao druge oblike terorističkih organizacija. Dakle, ne da nije iskorijenio terorizam nego ga je i rasplamsao. O demokratizaciji zemlje oružjem i sadašnjem stanju demokracije u Afganistanu ne treba uopće trošiti riječi", dodaje.

Odgovorio je i na pitanje misli li da je Hrvatska mogla sudjelovati u misijama u Afganistanu kroz druge načine, a ne vojno.

"Da, i ne samo Hrvatska. Afganistan je zemlja u kojoj se ratovi vode desetljećima. Generacije Afganistanaca odrastaju da i ne znaju za bolje od rata.  U tako izazovnim sredinama ljudi često intuitivno vjeruju da samo nasiljem se može zaustaviti svakodnevno nasilje u toj zemlji. Sigurno je da vojna komponenta, u trenucima kada se rasplamsa nasilje, mora biti prisutna, ali ona neće biti presudna. Danas je to i znanstveno dokazano npr. u radovima Erice Chenoweth, koja je empirijski dokazala da su nenasilne transformacije društva učinkovitije i nemjerljivo jeftinije. U tom smislu, brojni alati razvojne suradnje, koji su kasnije bili aktivirani u Afganistanu, ali uvijek u zanemarivo malim iznosima u odnosu na vojne alate, su bili nedovoljno iskorišteni. Ali sada, nakon niza potpuno neuspjelih vojnih intervencija, postoji prilika da se napokon shvati da je moguće napraviti društvenu transformaciju s manje nasilja i represije i ne-vojnim sredstvima", naveo je Bosanac.

Pitamo ga kako komentira riječi ministra Grlića Radmana, koji kaže da sudjelovanje nije bilo uzalud.

"Njegove izjave nema više smisla komentirati", dodao je.