IMA LI DEPRESIVNIJE teme u hrvatskom društvu od one koju označavaju samo tri slova - ZDS? Vjerojatno ima jer u hrvatskom društvu ima mnogo depresivnih tema, no ova se izdvaja po nevjerojatnoj kombinaciji otpornosti na razum, argumente i ljudskost te općoj malignosti koja izvire iz svega povezanog s ustašlukom, tom autodestrukcijom hrvatske nacije.

Ustaški pozdrav Za dom spremni je proteklih desetak dana ponovno top tema u našoj Republici koja time dokazuje da zapravo i nije republika, nego je i dalje u pretpolitičkom stadiju koji se kolokvijalno (i od "domoljuba" uz fanatičkoj ekstazi) naziva “hrvatska država”.

Bijes "domoljuba" zbog presude Visokog prekršajnog suda

Razlozi primatu teme ZDS-a u javnom prostoru su višestruki: tu su 1) događanja oko obilježavanja godišnjice Oluje, što u međuvremenu uključuje i filoustaško orgijanje na koncertu Marka Perkovića Thompsona, 2) odbijanje policije da u vezi ZDS-a radi svoj posao, 3) filoustaški intervju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u filoustaškom Hrvatskom tjedniku, u kojemu se i ona uključila u obranu ZDS-a te 4) presuda Visokog prekršajnog suda koja je još jednom jasno ukazala da je ZDS ustaški pozdrav i time “manifestacija rasističke ideologije”, kako su slično zaključile druge presude Visokog prekršajnog, Ustavnog i Europskog suda za ljudska prava.

Zbog potonjeg su "domoljubi" bijesni, jer oni tvrde da taj neprijeporno ustaški pozdrav više nije ustaški zato što su ga koristile jedinice HOS-a, originalno stranačke paravojske HSP-a, te da je “pod tim pozdravom obranjena domovina”. Cijela ta argumentacija je stupidna i laka za pobijanje ako se nalazimo na području racionalne rasprave, ali to smo u hrvatskoj javnosti odavno napustili, naročito kada je riječ o "domoljubima". Oni se ne bave argumentima i činjenicama, nego samo vlastitim emocijama, za koje smatraju da su iznad zakona, Ustava i suvremenih civilizacijskih vrijednosti poput antifašizma. "Domoljubi" vole ZDS i misle da se tome svi trebamo pokoriti jer oni i, kao, jako vole Hrvatsku. 

Pokušajte omiljenu košulju oprati u krvi pa ćete vidjeti kako je oprana

Pa iz te ljubavi stalno ispucavaju najveće bedastoće poput one da je ZDS “opran krvlju branitelja u Domovinskom ratu”. Svatko tko misli da se išta može oprati krvlju neka to isproba sa svojom omiljenom košuljom pa će vidjeti kako je oprana nakon namakanja u krvi.

Za "domoljube" ipak postoji jedan golemi problem: stvarnost se ne konformira njihovim emocijama. Historiografski je konsenzus da je ZDS ustaški pozdrav, to čak tvrdi i Zlatko Hasanbegović, ali "domoljubi" i dalje blebeću o “starom hrvatskom pozdravu” i navode operu “Nikola Šubić Zrinski” kao argument iako se u njoj nigdje ne može naći sintagma “za dom spremni”. I sve više sudske instance u Hrvatskoj i na europskom nivou su donijele svoj pravorijek o ZDS-u, a tu stvarnost "domoljubi" pokušavaju falsificirati širenjem laži o neujednačenoj sudskoj praksi. Iza te laži se krije depresivna činjenica nekompetentnih sudaca na najnižem nivou sudovanja, a ne neujednačena sudska praksa, jer suci koji pošteno rade svoj posao znaju što su već u nizu predmeta presudili sudovi iznad njih kad je riječ o ZDS-u i ustašluku.

Mir znači da više ne moramo podnositi ono što smo podnosili u ratu

Dakle, suočavamo se s ljudima koji svjesno lažu da bi nekako stvarnost pokušali dovući na nivo svojih niskih strasti, a kako im to unatoč velikom trudu ne uspijeva, onda iz njih provaljuju na društvenim mrežama bijes i mržnja. 

U tom agresivnom režanju otkriva se i koji je temeljni problem sa stanjem uma "domoljuba". Oni i dalje žive u ratu, konkretno Domovinskom ratu, iako je on završio prije gotovo tri desetljeća. “A kako to da vam ZDS nije smetao za vrijeme rata?!” vrišti "domoljubno" krdo, misleći da time razotkriva licemjerje onih koji se danas protive ZDS-u, no nehotice razotkrivajući vlastitu nasilnost. Naravno da je mnogima smetao ZDS i za vrijeme rata, ali su o tome šutjeli jer nisu htjeli završiti u Pakračkoj poljani, Lori ili nekoj Glavaševoj garaži. Nisu htjeli završiti kao Aleksandra Zec. 

Rat je takav fenomen i takvo stanje da su ljudi u njemu spremni mnogo toga podnijeti jer žele preživjeti, pa i ustašluk poput ZDS-a, ali to isto odbijaju podnositi u miru. I tako i treba biti jer ono što je bilo uobičajeno i tolerirano u ratu nikako ne smije biti uobičajeno i tolerirano u miru. Baš ta razlika je dokaz da je rat završio. To što danas u Hrvatskoj netko tko je ubio dijete ne može postati dio osobne straže hrvatskog premijera ili predsjednika, što se dogodilo u ratu, dobra je, a ne loša stvar. To što danas u Hrvatskoj netko tko je ubio srpsku staricu metkom u glavu više ne može doći do čina generala, što se dogodilo u ratu, dobra je stvar, a ne loša. To što se ZDS jasno kvalificirao kao ustašluk također je dobra stvar, a ne loša. Podsjeća nas da je rat ipak gotov.

Prva žrtva rata je istina

"Domoljubi", naravno, ne žele da rat ikad bude gotov jer taj im je rat vrhunac egzistencije i u tom su ratu našli smisao svojih života, a iz njega i značajno profitirali u Imovinskom ratu. Nema boljeg primjera od njihova najvećeg idola Thompsona koji je od predratnog konobara postao postratni milijunaš i pjevač o kojemu donekle ovisi i državna politika.

Ako je rat gotov, onda to znači da se svi trebaju ponašati u skladu s mirnodopskim standardima koji uključuju i poštivanje sudskih presuda, marginaliziranje ustašluka i agresivnosti, svakodnevno funkcioniranje u toleranciji s drugim građanima neovisno o njihovoj nacionalnosti, rasi, vjeri, političkim stavovima, seksualnoj orijentaciji itd. A "domoljubima" je to previše, oni to ne mogu, oni su u ratu naučili da su oni najvažniji, dok ostali imaju biti kuš ili doživjeti strašne posljedice ako se usude progovoriti ono što "domoljubima" nije po volji.

Poznata je izreka da je istina prva žrtva rata i baš se u skladu s time danas ponašaju "domoljubi": istina o ustašluku ZDS-a im je posve neprihvatljiva. Da bi laž da ZDS nije ustaški unatoč svemu nekako ostala na životu, potrebno je cijelo hrvatsko društvo držati u stanju permanentne ratne psihoze.

"Domoljubi" će izgubiti bitku za ZDS

Zato se sada u verbalno-agresivnim ispadima "domoljuba" mogu često naći i potjernice za sve one koji su “tijekom rata čučali u podrumima”, kao da ima išta nečasno u tome što su se civili tijekom rata sklanjali u podrume od granatiranja. Čini se kako bi "domoljubima" bilo draže da je što više građana Hrvatske ubijeno tijekom rata, da bi bilo bolje istrčati na ulicu kad krene granatiranje. Nevjerojatna je monstruoznost "domoljubnih" emocija u Hrvata.

Bez obzira na to koliko se trudili, koliko lagali, kolike gluparije plasirali u javni prostor, koliko god prijetili i režali, "domoljubi" će bitku za ZDS izgubiti. Zapravo, već jesu, samo to većinom nisu još shvatili. Tek manji dio njih to izražava, doduše kroz paranoične lamentacije o “Udbi koja dejstvuje” i Hrvatima “koji su u miru izgubili državu”.

A da nisu tako zadrti i da im toliko toga u životu, emocionalno i materijalno, ne ovisi o ratu i njegovom vječnom trajanju, mogli su već davno prije naučiti ono što su im pokušali objasniti dvojica vjerojatno najcjenjenijih vojnih zapovjednika iz Domovinskog rata. Petar Stipetić i Ante Gotovina se nisu nikad pretjerano voljeli, dolazili su iz različitih miljea i s različitim životnim iskustvima, ali su se obojica priključili obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, dali u tome veliki doprinos i svoje zadatke odradili časno. I obojica su poručila skoro pa istu stvar Hrvatima.

Stipetić: Rat je "ometanje normalnog života"

Kada su Stipetića u jednom intervjuu pitali o kraju operacije Oluja, on je ponudio ovaj odgovor: "Konačno smo završili s ometanjem normalnog života i omogućili građanima Hrvatske da žive u miru." 

Dakle, za Stipetića je rat bio “ometanje normalnog života”, a najvažnija stvar u vezi ratne pobjede bila je što se građanima Hrvatske omogućilo da “žive u miru”. Nema tu mlaćenja prazne slame o “danima ponosa i slave”, ostvarenjima “tisućljetnih snova” i ostatka repertoara domoljubne mistifikacije, već Stipetić trijezno i precizno, učeno i vojnički konstatira što je rat, što je mir te zašto je mir poželjan, a rat nepoželjan. Stipetić je hrvatske vojnike vodio da bi građanima Hrvatske omogućio povratak normalnom životu, povratak miru. Zato mu i jest bilo važno da predaju Čede Bulata i njegovih vojnika obavi na način koji je po svim vojničkim propisima. To je bio Stipetićev poklon Hrvatskoj, uvod u mir. U poštivanje zakona. U normalnost.

Gotovina: "Rat je gotov, okrenimo se budućnosti"

Ante Gotovina je bio još jasniji kada se obratio okupljenima na Trgu bana Jelačića, nakon što je u Haagu konačno oslobođen optužbi. 

“Rat je gotov, okrenimo se budućnosti”, uskliknuo je Gotovina masi koja je te večeri bila mnogo više spremna nastaviti ratovati nego čuti takvu poruku. I koja je i danas ne želi čuti, ne želi razumjeti, jer njoj nedostaje mašte za osmišljavanje budućnosti, a sadašnjost može percipirati isključivo kao nastavak rata drugim sredstvima, izmišljajući nove “neprijatelje Hrvatske” protiv kojih zovu “u boj” i zbog kojih su “za dom spremni”.

Po kriterijima koji danas "domoljubi" pokušavaju nametati hrvatskom društvu i Stipetić i Gotovina su izdajnici i agenti Udbokosa, jer za njih je rat završio.

Kolinda kao politička predvodnica onih koji žele da rat bude trajno stanje Hrvatske

Politička predvodnica "domoljubnih" štetočina je vrhovna domoljupka i mentalna dušegupka Kolinda Grabar-Kitarović koja se obožava fotografirati s oružjem u rukama u maskirnoj uniformi, koja drži govore u kojima dijeli svoje fantazije o tome kako je za vrijeme rata u Hrvatskoj htjela uzeti pušku u ruke i ubijati druge ljude, koja u intervjuima ustašoidima objašnjava da ZDS nije problematičan ako je u kontekstu Domovinskog rata, koja želi da rat bude trajno stanje Hrvatske. "Domoljubi" sve to vole čuti, zato je ona njihova kraljica. 

Ali svakome u Hrvatskoj tko je u stanju mućnuti svojom glavom, umjesto da egzistira kao kolektivno podsvjesno "domoljubne" kanalizacije, jasno je da su Stipetić i Gotovina bili u pravu. Mir podrazumijeva da je ZDS ustaški pozdrav koji samo zagađuje javni prostor.

Stoga domoljubima treba poručiti jezikom koji su u stanju razumjeti: za mir smo spremni, odjebite s ratom!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala