PRIČA o slučaju trovanja bivšeg rusko-britanskog špijuna i njegove kćeri izgleda kao iz špijunskih trilera. Dvojica agenata došla su, navodno, na nalog iz Moskve u mirni engleski gradić i pokušali ubiti Sergeja Skripalja i njegovu kćer sovjetskim bojnim otrovom novičokom, ali britanska policija ušla im je u trag nakon temeljite istrage.

Britanska premijerka Theresa May detaljno je u svom obraćanju javnosti prepričala kretanje dvojice ruskih državljana u ranim četrdesetim godinama koji su došli u vrlo kratki posjet Engleskoj. Britanske obavještajne službe utvrdile su da se radi o agentima ruske vojno obavještajne agencije GRU koji su ušli su u zemlju koristeći lažna imena: Aleksandar Petrov i Ruslan Boširov.

Posjetili su Salisbury ne jednom, nego dvaput u tri dana. Pri svom drugom posjetu nanijeli su smrtonosni nervni agens na ručku ulaznih vrata Skripaljevog doma, a onda nemarno odbacili bočicu ženskog parfema u kojoj se novičok nalazio.

Agenti GRU-a pokušali ubiti Skripaljeve bojnim otrovom, ali nisu uspjeli

Te iste večeri, dok su se liječnici borili za život Sergeja i Julije Skripalj, ovaj ruski dvojac ukrcao se u Zračnoj luci Heathrow na avion za Moskvu. 

>> Rusi osumnjičeni za trovanje u Engleskoj: "Mi smo samo turisti"

"Da su ova dvojica osumnjičenih u našoj jurisdikciji, postojao bi jasan pravni temelj za njihovo uhićenje zbog ubojstva", naglasila je May u govoru nakon smrti Dawn Sturgess, dva mjeseca nakon trovanja Skripaljevih. Sturgess se, kao i njen partner Charles Rowley, otrovala novičokom kad je Rowley pronašao i kući donio lažnu bočicu s parfemom. Rowley je, kao i Skripaljevi i otrovani policajac Nick Bailey, uspješno izliječen.

Kremlj, naravno, poriče čitavu verziju događaja britanskih vlasti. "Ni vrhovne ruske vlasti niti niži dužnosnici nisu imali nikakve veze s događajima iz Salisburyja", rekao je glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov.

Danas je objavljen i intervju s navodnim atentatorima, Boširovim i Petrovim, koji tvrde da su u Salisburyju bili kao turisti. Htjeli su, kažu u intervjuu za ruski RT, vidjeti znamenitosti u Salisburyju, poput njegove "slavne katedrale sa zvonikom visokim 132 metra. Osim toga, htjeli su posjetiti i obližnji Stonehenge, ali su se morali vratiti u London zbog snažnog snijega i bljuzgavice - iako se to uopće ne vidi na snimkama s nadzornih kamera koje su ih uhvatile, a koje je britanska policija objavila.

Jesu li agenti GRU-a traljavi ili ih nije briga?

Činjenica da su bili u engleskom gradiću baš u isto vrijeme kad su Skripaljevi otrovani je, prema njihovom iskazu, nesretna slučajnost koja im je "preokrenula život u trenutku". U njihovu obranu stao je i predsjednik Vladimir Putin i rekao da se radi o civilima koji nemaju nikakve veze s kriminalom, ma koliko to nevjerojatno zvučalo, 

U ranijem intervjuu za službene novine ruskog ministarstva obrane, bivši ravnatelj GRU-a Fjodor Ladjigin također negira da je ova obavještajna služba ikad vršila atentate. "Ruska obavještajna služba gdje sam imao čast raditi mnogo godina (...) nikad se nije upuštala u takva sramotna djela poput onih koje Britanija implicira", rekao je.

Unatoč tome, britansku verziju događaja podržali su britanski saveznici u Vijeću sigurnosti. No ona za sobom povlači više pitanja: zašto su Skripaljevi preživjeli i zašto su Rusi upotrijebili sredstvo za atentat koje se moglo lako povezati s njima. Kako piše Tim Lister za CNN, postavlja se pitanje: Jesu li agenti GRU-a bili nesposobni ili ih nije bilo briga hoće li biti otkriveni? Je li Rusija htjela da svijet zna za ovaj atentat, da pošalje poruku - da, mi smo to učinili? Jesu li njeni operativci nemarni ili nemaju potrebu uvjerljivo poricati optužbe, jer se ni oni ni njihovi nalogodavci ne moraju bojati posljedica?

Petrov i Boširov - kakva god njihova prava imena bila - nisu se uopće trudili prikriti svoje putovanje. Doletjeli su izravno iz Moskve u London s ruskim putovnicama. Koristili su javni prijevoz u Engleskoj, gdje su nadzorne kamere na svakom koraku. A budući da su svugdje išli zajedno, istražitelji su ih puno lakše mogli pronaći u više od 11 tisuća sati snimki s nadzornih kamera.

Britanci ih ismijavaju: "Oni ne bi mogli voditi zahod"

Nadalje, u hotelu u kojem su odsjeli pronađeni su sitni tragovi novičoka. To je i glavni dokaz preko kojeg su ih ruske službe povezale s pokušajem ubojstva dvostrukog rusko-britanskog špijuna, kojeg je Rusija uhitila i osudila 2006. i pustila na slobodu 2010., nakon čega je dobio svojevrsni azil u UK. 

Ne znamo što o neuspješnoj misiji ovih agenata misle njihovi nadređeni, ali britanske vlasti nemaju visoko mišljenje o dvojcu. "Oni ne bi mogli voditi zahod u GRU-u", komentirao je ministar sigurnosti Ben Wallace za britanske medije. "Nadam se da će ovaj zahodski zanat pomoći umanjiti predodžbu da je Rusija nekakav obavještajni/vojni titan pred kojim treba strepiti", napisao je na Twitteru konzervativni zastupnik parlamenta Johnny Mercer.

No ove podrugljive kritike promašuju poantu ako su GRU i njegovi nalogodavci iz Kremlja - bez obzira je li Putin osobno dao odobrenje ili ne - htjeli poslati nedvosmislenu poruku da neće oprostiti dvostrukim špijunima i "izdajnicima domovine". Rusi su, objašnjava Galeotti, vjerovali da je Skripalj izašao iz mirovine i nastavio sa špijunskim radom, a to je za Moskvu bio neoprostivi prijestup. 

Osim toga, da GRU nije dobio odobrenje "odozgo" za ovu nevjerojatno drsku operaciju - prvi napad bojnim otrovom na britanskom tlu - došlo bi do "neočekivanih umirovljenja" u vrhu te tajne službe. 

Ruski instrument za hibridno ratovanje

Glavni obavještajni direktorat ili GRU, kako je najpoznatiji, zapravo je promijenio svoje ime u Glavni direktorat još 2010. Šef GRU-a - trenutno je to Igor Korobov - odgovara izravno ruskom ministru obrane i načelniku glavnog stožera ruske vojske. GRU je, kako ga je May opisala, "vrlo disciplinirana organizacija". No, kako piše Lister, ova tajna služba u praksi ne pristupa uvijek vrlo oprezno svojim zadacima. Bilo iz traljavosti ili iz namjere, GRU za sobom često ostavlja brojne tragove, bilo digitalne ili fizičke. 

Analitičar Mark Galeotti iz Instituta za međunarodne odnose u Pragu, koji prati ruske tajne službe dugi niz godina, smatra da GRU nije kao druge ruske tajne službe. GRU je u biti "instrument za ratovanje koji je orijentiran na izvršavanje misija", agresivan i sklon rizicima. Najveći grijeh za GRU je "ne iskoristiti priliku", smatra Galeotti: "Nasuprot tome, vanjska obavještajna služba SVR više je kao (britanski) MI6, činovnička organizacija s diplomatskim paravanom koja je nesklona rizicima."

GRU je posljednjih godina sve aktivniji - radi se o glavnom izvođaču ruskih "aktivnih mjera" ili "hibridnog ratovanja", koje je načelnik glavnog stožera ruske vojske Valerij Gerasimov u svom eseju iz 2013. opisao kao "političke, ekonomske, informacijske, humanitarne i druge nevojne mjere".

Među njima je na istaknutom mjestu cyber-ratovanje. "Do rane 2015. GRU je već napadao vojne i diplomatske entitete visokim tempom, posebno obrambene atašee diljem svijeta. Među metama su brojni visoki američki vojni časnici i obrambeni dužnosnici", rekao je profesor strateških studija sa Sveučilišta John Hopkins, Thomas Rid, u svom svjedočenju pred američkim Senatom. 

Hakiranje, miješanje u izbore, pučevi, podrška ruskim separatistima...

Američka obavještajna zajednica potvrdila je u svom izvještaju iz 2017. da se GRU hakiranjem američkih političara i stranačkih tijela i distribuiranjem ukradenih dokumenata umiješao u američke izbore, predstavljajući se kao rumunjski haker Guccifer 2.0. i prosljeđujući materijale Wikileaksu. Optužbe su kulminirale podizanjem optužnice od strane američkog tužiteljstva za 12 časnika GRU-a uključenih u ovu cyber-operaciju.

Zahvaljujući tome što su GRU agenti koristili istu cyber-infrastrukturu, američki istražitelji uspjeli su ih povezati s drugim cyber-napadima, poput onog na njemački Bundestag 2015. U otkrivanju operacija GRU-a, ali i drugih ruskih tajnih službi poput SVR-a, američkim su obavještajcima od znatne pomoći bili nizozemski kolege iz AIVD-a.

Miješanje ruskih obavještajaca u izbore znalo je biti i mnogo izravnije, kao u Crnoj Gori gdje su, prema optužnici tamošnjeg tužiteljstva, pokušali izvršiti puč i atentat na premijera Milu Đukanovića - što Kremlj odbacuje kao "apsurdne" optužbe.

GRU je bio itekako aktivan i na pravom ratištu - u istočnoj Ukrajini je imao vitalnu ulogu u logističkoj podršci, naoružavanju i obuci za ruske separatiste u pokrajini Donbas na krajnjem istoku zemlje. GRU je, dapače, bio idealan za ovu misiju jer su mnogi njegovi članovi bivši pripadnici ruskih specijalnih snaga zvanih Spetsnaz. 

S jedne strane, jasno je da Kremlj nikad neće priznati ove optužbe, a pristaše Rusije nikad neće biti uvjerene, ma koliko dokaza bude otkriveno. S druge strane, postavlja se pitanje koliko su zaista učinkovite hazarderske taktike i agresivne operacije GRU-a? 

Obaranje civilnog aviona iz Nizozemske iznad istočne Ukrajine, koje je izvršeno ruskim protuzračnim sustavom Buk koji je iz Rusije dopremljen u Ukrajinu, samo je mobiliziralo Zapad i pomoglo njegovoj složnosti oko sankcija Rusiji. Slično se dogodilo i sa slučajem Skripalj, kada su deseci država stali iza Britanije i protjerale stotine i stotine ruskih diplomata. A u slučaju Crne Gore, dovoljno je reći da je puč propao, a zemlja je danas članica NATO-a, upravo ono što je Moskva htjela spriječiti.