Foto: Google maps

"ROMI u škotskom Glasgowu godinama su na meti grabežljivih lokalnih stanodavaca, a tu zajednicu u posljednje vrijeme potresaju optužbe o seksualnom zlostavljanju vlastite djece", piše Kevin McKenna za The Guardian.

"Škotski Glasgow dom je najvećeg broja Roma u Ujedinjenom Kraljevstvu, no romskoj zajednici u tom gradu prijeti sudbina kakva je prije jednog stoljeća na istom mjestu dočekala irske doseljenike.
Romi su se u najveći škotski grad pojačano počeli doseljavati nakon proširenja EU-a 2004. godine, mahom iz Rumunjske, Slovačke i Češke. Romi, po prirodi narod koji se često seli, oduvijek su laka meta lokalnoj ekstremnoj desnici; demonizacija manjina je moderni "lov na vještice" kojim pojedine skupine lako mogu prikriti stvarne uzroke sveprisutne društvene neravnopravnosti".

Zlatni standard

"Irske doseljenike je britanska javnost prije stotinu godina doživjela kao neljude, neoprane divljake koji štuju prezrenu katoličku vjeru i predstavljaju prijetnju ekonomskoj sigurnosti urođeničke radničke klase. U kratkom vremenu su se, međutim, dokazali kao marljivi radnici. Danas su i u ekonomskom i u kulturološkom smislu vrijedan dio škotskog društva.

Generaciju poslije južni Glasgow preplavili su doseljenici iz Azije, osobito Pakistana. I njih je dočekala diskriminacija, no zahvaljujući univerzalizmu i idealu suosjećanja poslijeratne Laburističke stranke i potrebe za obnovom, brzo su prihvaćeni i integrirani.

Odnos Roma u 21. stoljeću i škotske zajednice puno je kompliciraniji. Romi su navikli na život na marginama društva; alijenacija i pogrdne riječi stalni su im pratitelji na njihovim putovanjima. Zbog toga su sumnjičavi prema vlastima, odbacuju autoritete i tvrdoglavo su samodostatni. Brojna romska djeca nikad ne pohađaju školu.

U Glasgowu se situacija iz dana u dan poboljšava, zahvaljujući prije svega trudu osnovnih škola. Učitelji dolaze u zajednice te potiču roditelje, koji nerijetko ne govore engleski, na sudjelovanje u školskim aktivnostima i obrazovanju svoje djece. Glasgowski pristup zbog svojeg uspjeha i osjećaja dobrodošlice kojeg pruža Romima postaje zlatni standard za europske gradove koji imaju romske zajednice".

Lake žrtve

"Romi su se u Glasgowu posljednjih tjedana ipak našli pod povećalom javnosti zbog nedavnih novinskih napisa o postojanju dokaza da romske obitelji učestalo svoju djecu prodaju u prostituciju. Takve tvrdnje u tom su području prisutne godinama, no policija i Gradsko vijeće inzistiraju da nikad nisu primili informacije vrijedne istrage.

Potaknute javnim gnjevom zbog novih objava, obje institucije obvezale su se pojačati nadzor.
Šokantne tvrdnje o zlostavljanju djece samo su vrh društvenih zâla koja se u posljednje vrijeme pokušavaju svaliti na Rome, počevši od optužbi za neovlašteno odlaganje otpada u dvorištima zgrada do priča o širenju vala kriminala predvođenog romskom mladeži.

Romi u četvrti Govanhill također su se pokazali lakim plijenom za najmodavce. Neki od njih danas u toj četvrti posjeduju više stanova u kojima živi i po dvadeset Roma.

Gradske vlasti i četvrt Holyrood posljednjih mjeseci pokrenuli su inicijative protiv grabežljivih najmodavaca. Nekolicina ih je izbačena iz registra stanodavaca, a Gradsko vijeće postrožuje standarde za iznajmljivače. Grad u naredne tri godine planira potrošiti 4,3 milijuna funti na program stjecanja i preuređenja socijalnih stanova".

Paravan za nešto zlokobno

"Nedavne šokantne tvrdnje o seksualnom zlostavljanju romske djece u javnosti su naišle na bezosjećajne reakcije čiji jezik tonom podsjeća na britansku desničarsku stranku UKIP i ultranacionalističku organizaciju Britain First. Na takvu uporabu jezika reagirala je i policija, i to opomenama.

Dušobrižnici se pozivaju na brigu o dobrobiti djece i suosjećanje prema siromašnima, a ignoriraju postojanje istih problema u starosjedilačkim bjelačkim zajednicama u drugim dijelovima grada.

U Govanhillu i drugim etnički raznolikim dijelovima Glasgowa kulturno iskustvo manjina potaknulo je i pozitivne promjene. Optužbe o seksualnom zlostavljanju djece se mora istražiti, no ne treba isključiti mogućnost da su one tek paravan za nešto puno zlokobnije", upozorava McKenna za The Guardian.