Foto: AFP

HAŠKI SUD priopćio je kako su žalbe na prvostupanjske presude Ante Gotovine i Mladena Markača, zaprimljene.

Podsjećamo, Markač je 15. travnja zajedno s generalom Antom Gotovinom nepravomoćno osuđen za zločine počinjene nad srpskim civilima tijekom i nakon Oluje. Gotovinu je sud osudio na 24, a Markača na 18 godina zatvora, dok je Ivan Čermak oslobođen optužbi i pušten na slobodu.

Obrane pojačane s tri strana pravna stručnjaka

Markačev odvjetnički tim je u žalbenom dijelu postupka pojačan londonskim odvjetnikom Johnom Jonesom i njemačkim profesorom prava Kaijem Ambosom. Jones je stručnjak za ratno pravo, izručenja i protuterorizam. Jones je bio savjetnik u slučaju Rasima Delića, Nasera Orića i Mehmeda Alagića. Ambos je profesor prava iz Heidelberga, stručnjak za međunarodno pravo i pitanja zapovjedne odgovornosti.

General Gotovina također je pojačao svoj odvjetnički tim za još jedno ime. Riječ je o Guenaelu Mettrauxu, iskusnom haškom odvjetniku iz Švicarske koji je pred ICTY-jem bio branitelj u nekoliko predmeta kao što je bio slučaj Boškovski i Halilović. Obojica su bili oslobođeni.

Uvod žalbe u integralnom obliku:

1. Ante Gotovina izdavao je zapovijedi i poduzimao radnje u sklopu vojne operacije (Oluja) s ciljem oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija. U kontekstu Oluje, naredio je uporabu topništva na vojne ciljeve na crtama bojišnice te na vojne ciljeve u operativnoj dubini SVK u hrvatskim gradovima Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac te Drvar u Bosni. Čak i primjenom vlastitih mjerila za procjenu vjerojatnosti pogrešaka, Raspravno vijeće pretpostavilo je# da je od otprilike 1.205 topničkih projektila ispaljenih na te hrvatske gradove,# oko 1.140 (ili 94.5%) usmjereno na vojne ciljeve. Pretpostavka od 94.5% u suglasnosti je s neumoljivom težinom dokaza:

UN proveo je tri istrage neposredno nakon završetka Oluje kojima su došli do istog zaključka da nije bilo neselektivnog ili namjernog granatiranja civila ili civilnih područja, te je spomenutim istragama zaključeno da je paljba bila ''koncentrirana na vojne ciljeve,''#

Nakon istrage provedene na licu mjesta, SAD je zaključila kako ne postoje dokazi koji bi upućivali na nezakonito granatiranje.# IZBRISANO;#

Glavni tajnik UN-a u svom izvještaju Vijeću sigurnosti rekao je da je granatiranje bilo ''koncentrirano'' (nije bilo neselektivno), te ni u kojem trenutku nije spominjao bilo kakve navode ili tvrdnje o nezakonitom granatiranju,#

Marko Rajčić, Gotovinin načelnik topništva koji je provodio Gotovinine zapovijedi, posvjedočio je na sudu da nikada ni u kojem slučaju nije protumačio Gotovininu zapovijed na način da ista znači da se ''cijele gradove tretira kao ciljeve,''#

Raspravno vijeće nije moglo ustanoviti van svake opravdane sumnje da je ijedan civil usmrćen ili ozlijeđen tijekom granatiranja HV-a,#

Oštećenja civilnim objektima bila su minimalna.#

Raspravno vijeće trebalo je zaključiti da je sav ovaj dokazni materijal podupirao njihove zaključke da je 94.5% ispaljenih projektila bilo usmjereno na gađanje vojnih ciljeva. Stoga je moguće i drugačije ''razumno tumačenje dokaza'' osim onoga da je Gotovina ''naredio da se cijele gradove tretira kao ciljeve.'' Umjesto toga, Vijeće je nerazumno zaključilo da je preostalih 5.5% projektila koji su navodno pogodili ''civilna područja'', a ne civile ili civilne objekte, omogućilo Vijeću da u potpunosti zanemari pravilo, drugim riječima da je 94.5% bilo usmjereno na vojne ciljeve. Umjesto toga, Raspravno vijeće iskoristilo je iznimku od 5.5% kao temelj za svoj zaključak da su ''cijeli gradovi tretirani kao ciljevi.''

2. Na osnovu tog neracionalnog zaključka, Raspravo vijeće zaključilo je da su srpski civili napustili Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac iz straha koji je nastao uslijed ''topničkog napada,''# unatoč dolje navedenim neumoljivim dokazima koji ukazuju na suprotno:
U pogledu svih područja osim Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, Raspravno vijeće samo je zaključilo da su Srbi napustili Krajinu iz razloga koji nisu imali veze s bilo kakvim mogućim nezakonitim postupanjem HV-a.# Ipak, Vijeće je zaključilo da ti isti razlozi nisu mogli biti ''razumno objašnjenje'' za to zašto su srpski civili napustili gore navedena četiri grada,#

Zapovjednik UN Sektora Jug smatrao je da su Srbi otišli zbog zapovijedi za evakuaciju koju je izdalo njihovo vlastito vodstvo RSK.# To je mišljenje svojim svjedočenjem pred Raspravnim vijećem potvrdio i IZBRISANO, kao i IZBRISANO# te američki veleposlanik u Hrvatskoj.# Raspravno vijeće u svojoj je Presudi zanemarilo svjedočenja sva četiri svjedoka.
Niti jedan srpski civil nikada nije izjavio da je bio teroriziran nezakonitim granatiranjem HV-a, ili da je napustio Hrvatsku kao rezultat takvog nezakonitog granatiranja HV-a. Unatoč tomu, Vijeće je zaključilo da su desetci tisuća neimenovanih, neidentificiranih Srba prognani kao rezultat neselektivnog granatiranja, Međunarodne organizacije (UN i PMEZ#) i organizacije za zaštitu ljudskih prava (Human Rights Watch i Hrvatski Helsinški Odbor#) provele su istrage o Oluji a nitko od njih nije spomenuo topničku paljbu HV-a čak niti kao jedan od mogućih razloga za odlazak srpskih civila iz Krajine. 

3. Raspravno vijeće je unatoč tomu nerazumno zaključilo da ''nije postojalo nikakvo drugačije razumno tumačenje dokaza'' osim onoga da su Srbi pobjegli iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca iz straha od nezakonitog granatiranja.

4. Raspravno vijeće zatim je zaključilo da nije postojalo dovoljno dokaza na osnovu kojih bi bilo moguće utvrditi da su hrvatske vlasti, uključujući i civilnu i vojnu policiju, provodile politiku neprovođenja istraga o zločinima.# Raspravno vijeće također je zaključilo da je sam Gotovina izdao brojne zapovijedi da se zločini spriječe i sankcioniraju.# Američki general pukovnik u miru, Anthony R. Jones, pozvan je kao stručni svjedok koji je trebao posvjedočiti o tome što su potrebne i razumne mjere, i isti je posvjedočio da je Gotovina poduzeo sve potrebne i razumne mjere u tim okolnostima, te je također rekao pred Sudom da se ne može sjetiti apsolutno ničega što bi on napravio drugačije.#

5. Raspravno vijeće odbacilo je svaku ''potrebnu i razumnu mjeru'' koju je predložilo Tužiteljstvo u pokušaju da dokaže da Gotovina nije poduzeo ''potrebne i razumne mjere.''# Usprkos tomu, Raspravno vijeće svojevoljno je zaključilo da Gotovina nije intervenirao u rad Vojne policije koja je radila u punom svojstvu,# te da nije poduzeo tri mjere koje je konstruiralo Raspravno vijeće. Te mjere bile su toliko beznačajne da ih ni Tužiteljstvo niti Raspravno vijeće nisu spominjali tijekom suđenja. Usprkos tomu, Raspravno vijeće zaključilo je da je Gotovina, time što nije poduzeo te tri potpuno nebitne mjere u svrhu sprječavanja i sankcioniranja zločina koji nisu činili srž UZP-a, bio toliko ''nemaran'' da isto predstavlja drugi ''značajan doprinos'' UZP-u. 

6. General Gotovina traži Žalbeno vijeće da intervenira i ukine njegovu osuđujuću presudu po svim točkama. Zaključci Raspravnog vijeća toliko su ozbiljno nerazumni da se Presuda mora poništiti a njegova osuda za odgovornost u svezi UZP-a ukloniti. Zbog toga što Raspravno vijeće nije donijelo nikakve druge zaključke vezano za bilo kakve druge oblike odgovornosti u skladu s Člankom 7(1) ili Člankom 7(3) Statuta, Žalbeno vijeće ne bi trebalo uzeti u obzir te alternativne tipove odgovornosti# te bi trebalo donijeti Presudu kojom proglašava generala Gotovinu nevinim po svim točkama.