DUBROVNIK će sljedećih mjesec i pol dana biti u znaku Dubrovačkih ljetnih igara. Festival je to koji se otvara 10. srpnja, a zatvara 25. kolovoza, te će se održati 74. put.

Kako piše na stranicama festivala, zamisao o spajanju renesansnog i baroknog ugođaja Dubrovnika sa živućim duhom drame i glazbe zapravo je proizašla iz intelektualnog načina življenja samoga grada te "iz njegove kreativne tradicije koja je obogatila hrvatsku kulturnu i znanstvenu povijest".

Dubrovčani se identificiraju s Igrama

Velik broj Dubrovčana se, doista, identificira s Dubrovačkim ljetnim igrama kao dijelom njihove vlastite izvrsnosti i nezavisnosti, slobodarstva. Istovremeno, Dubrovačke ljetne igre mogu biti sve, ali slobodne nisu zato što su uvijek bile mezimac vlasti. Prvo i osnovno one komunističke, koja ih je i stvorila, a kasnije one tuđmanovske, tj. HDZ-ovske.

Zato se ne može govoriti o slobodi, koja ne postoji u skučenim provincijama s dubokim utjecajem prvo Komunističke partije Jugoslavije, a kasnije HDZ-a, sa snažnim uplivom klerikalnog i malograđanskog života.

"Svaka tupava glava je pre­natrpana i bandažirana subvencijama"

Ipak, osnovno pitanje jest može li biti istinske umjetnosti ako se ona financira javnim novcem, odnosno - možemo li govoriti o nekakvom naslijeđu ili intelektualnom načinu života ako se ono naslanja na javni novac?

Poznate su riječi Tomasa Bernharda, austrijskog književnika koji je rekao kako samo onaj koji je neovisan može zaista dobro pisati.

"Kada ne ovisite ni o čemu, to se u svakoj rečenici osjeti. Ovisnost paralizira svaku rečenicu koju napišete", rekao je u jednom intervjuu te je dodao da umjetničkom radu nije potrebna nikakva podrška.

"Ne treba subvencionirati ni velike institucije. Tu bi trebao djelovati trgovački princip 'opstani ili umri'. Zato je ovdje i došao kraj svakoj umjetnosti, zato što sve ima podršku. Ne bi bilo moguće praviti takve budalaštine koje ljudi prave da se iza toga ne kriju subvencije koje su ih potpuno uništile", govori Bernhard.

"Ja mladom umjetniku ne bih dao ni 10 šilinga, apsolutno ništa! Neka uradi što zna, pa će ili uspjeti ili neće. Tako sam i ja. Samo što je Austrija jedna država sub­vencija, tu je sve subvencionirano, svaka tupava glava je pre­natrpana i bandažirana subvencijama, a oči i usta su im naklju­kani državnim parama, tako da ništa više ne vide, ništa više ne čuju, i onda ništa više i nisu", rekao je.

Milijuni i milijuni eura idu na Igre

Može se raspravljati o tome pretjeruje li se, treba li baš u potpunosti biti tako da se kultura ne financira, ali ono što je jasno jest da Hrvatska živi potpunu suprotnost njegovih riječi. Subvencionira se tu sve i svašta, od rada medija do udruga, kao i kulture, bilo ona nezavisna ili institucionalna.

Zanimalo nas je s koliko se javnog novca subvencioniraju Dubrovačke ljetne igre. Kako su nam objasnili iz Javne ustanove Dubrovačke ljetne igre, planirani proračun Igara na datum 30. lipnja ove godine iznosio je 1.736.796 eura. Od toga je Ministarstvo kulture sudjelovalo s 530.891 eurom, Grad Dubrovnik s 571.623 eura, a Županija Dubrovačko-neretvanska s 53 tisuće eura.

Dakle, proračun Dubrovačkih ljetnih igara s dvije trećine čini javni novac. Vlastita sredstva iznose 520 tisuća eura. Drugim riječima, bez javnog novca ovaj festival se ne bi mogao održavati, barem ne u obimu u kojem se sada održava.

Što se tiče prethodnih godina, najveći ukupni proračun bio je 2019. godine, kad je bila 70. obljetnica manifestacije. Treba reći da je dosta manji budžet bio u korona-godinama, 2020. i 2021. Ipak, zanimljivo je primijetiti kako i u pandemijskim godinama Dubrovačkim ljetnim igrama nije nedostajalo novca od Ministarstva kulture, koje ih je uvijek podjednako financiralo.

Sama ustanova radi i tijekom cijele godine, zapošljava 25 ljudi

Što se tiče 2022. godine, na Igrama su honorarno bila zaposlena 73 studenata i učenika, a na koje je utrošeno 76.875 eura, što ulazi u budžet manifestacije. Honorarno zaposlenih umjetnika i vanjskih suradnika bilo je 247. Trošak? Ukupno 566.262 eura. Također, angažirano je i 29 institucija, a na njih su potrošena 139.153 eura.

Što se tiče ostalih zanimljivih podataka, zanimalo nas je koliko sama Javna ustanova u kulturi Dubrovačke ljetne igre, koja radi tijekom cijele godine, a ne samo tijekom održavanja Igara, ima zaposlenih i koliko ide na njihove plaće. Dobili smo odgovor da ima 25 zaposlenih te da na plaće idu 402.942 eura.

Posebno nas je zanimao odnos prodanih ulaznica, broja posjetitelja i izvedbi. Naime, kako je poznato, veliki broj ulaznica na ovakvim manifestacijama se poklanja. Dio ide raznim visokim uzvanicima, ali i onim običnim lokalnim veličinama, kojekakvim pročelnicima i direktorima, uglavnom uhljebima vulgaris.

Na premijerama se poklanja 50 posto ulaznica

Tako je 2022. godine uz 56 prodajnih izvedbi prodano 10.825 ulaznica. Godine 2017. je na 59 prodajnih izvedbi prodano 11.679 ulaznica, 2018. na 54 prodajne izvedbe prodane su 10.483 ulaznica, a 2019. na 62 prodajne izvedbe 14.739 ulaznica. Korona-godine u ovom kontekstu nećemo uzimati u obzir.

Podaci su ovo koji ne znače puno kad ne znamo koliko je ukupno posjetitelja bilo. Ti podaci su se prije javno komunicirali. Primjerice, 2019. godine, kako su Dubrovačke ljetne igre tada izvijestile, vidjelo ih je približno 60.000 posjetitelja.

Po tome ispada da je prodana bila svaka četvrta ulaznica. No DLJI u svom repertoaru ima događanja koja se ne plaćaju, primjerice razne izložbe ili predstavljanja knjiga, pa je ipak teško samo preko ovih podataka uvidjeti koliko je ulaznica poklonjeno.

Evo što su nam odgovorili iz Dubrovačkih ljetnih igara:

"Okvirni broj svih posjetitelja jedne sezone za pisanje izvještaja dobije se zbrajanjem prodanih i službenih ulaznica te procjenom besplatnih događanja sukladno kapacitetima, događanjima otvorenog tipa kao i procjenom publike s propusnicama / akreditacijama.

Što se tiče događaja uz ulaznice, tu se zbraja broj prodanih ulaznica, broj službenih ulaznica te procjena broja korištenih propusnica / akreditacija.

Imamo naravno sve podatke vezane za službene / protokolarne ulaznice. Za proteklu 2022.godinu broj izdanih službenih ulaznica je 1328."

Zanimljivo je kako se polovina ulaznica za dramske premijere poklanja.

"Što se tiče konkretno dramskih premijera – 50 posto gledališta ostavlja se za premijernu izvedbu premijerne predstave za gore navedene kategorije, ostalo ostaje u službi prodaje", naveli su.

Zanimalo nas je kome se ulaznice poklanjaju, a odgovoreno nam je da su kriteriji vrlo jasni te da postoje kategorije sponzora sukladno ugovorima o sponzorstvu, donatora, ali i političkih uhljeba, a to su Grad Dubrovnik, Županija dubrovačko-neretvanska, TZ Grada Dubrovnika, Ministarstvo kulture, onda Kreativna Europa, akreditirani novinari članovi žirija nagrade Orlando itd.

Uglavnom, način je jasan. Službenici iz javnog sektora su oni koji tako imaju pravo i na besplatne ulaznice festivala koji se financira milijunima eura javnog novca. Te besplatne ulaznice valjda dođu kao poseban statusni simbol.

Još se navode i članovi žirija HDDU-a, izvođači sukladno ugovorima o umjetničkoj suradnji, članovi Upravnog vijeća, članovi Festivalskog vijeća, intendantica, ravnatelj glazbenog programa, ravnatelj dramskog programa, ravnateljica ustanove, zaposlenici Dubrovačkih ljetnih igara sukladno mogućnostima, vanjski suradnici sukladno mogućnostima i - dežurni liječnik.

Prvo simbol Jugoslavije i Tita...

Jasno kako netko tko se tako snažno financira državnim novcem postaje simbol i režima koji ga financira. Od 1954. godine Igre su se održavale pod pokroviteljstvom Josipa Broza Tita. Bilo je to vrijeme kad su u Dubrovnik dolazili Herbert von Karajan, Peter Brook, Svjatoslav Richter, Marlon Brando, Orson Welles...

Ukratko, Dubrovačke ljetne igre postale su svejugoslavenska manifestacija, propagandno oruđe Komunističke partije. Bile su one način da se Jugoslavija afirmira u svijetu, što joj je po svemu preko Dubrovačkih ljetnih igara sudeći i uspjelo.

"Titovo prihvaćanje pokroviteljstva nad DLJI nije bio neki dekorativni akt, nego u prvom redu priznanje dotadašnjem petogodišnjem djelovanju tog Festivala kao i preporuka za njegovu budućnost.

Za delegate, uz sve ostalo, Titovo prihvaćanje pokroviteljstva predstavljaše i novu odgovornost i novu obavezu (...). Jednom, prije ili kasnije, pojavit će se kulturni historik koji će osvijetliti sve komponente čudesnog kulturno-umjetničkog fenomena koji se rodio pod Srđem godine 1950. godine", rekao je jednom prilikom dramatičar Marijan Matković, član Festivalskog vijeća.

...kasnije Tuđman držao govore

Kasnije, raspadom Jugoslavije, Dubrovnik je lakoćom preko noći skliznuo iz simbola jugoslavenske tobožnje otvorenosti u snažnu perjanicu hrvatskog nacionalizma.

Bilo je to uostalom i vrijeme kad su glumci iz dubrovačkog teatra protjerivani. Jedna od njih je i srpska glumica Gordana Gadžić, supruga pokojnog Ivice Vidovića, koja se u svojoj knjizi Hod po rubu, s Ivicom prisjetila hajke na nju. Radilo se o pismu jedne od glumice dubrovačkog tetra objavljenom u Dubrovačkom vjesniku, a u kojem stoji:

"Namjera uprave Teatra da značajno mjesto u repertoaru dubrovačkog kazališta zauzme glumica iz Srbije, makar ona bila žena velikana hrvatskog glumišta Ivice Vidovića, neprihvatljiva je, neće se tolerirati i protiv nje ćemo se boriti svim sredstvima do zadnje kapi svoje hrvatske krvi."

Glumac Izet Hajdarhodžić izjavit će tim povodom:

"Ružna je opasna situacija tamo stvorena oko Ivice Vidovića i njegove supruge. To je put u fašizaciju, a ta priča svjedoči o stanju duha u Dubrovniku…Tim gore jer je riječ o malom gradu, koji nema ama baš ništa osim svog kulturnog iskaza."

Sve ovo je važno da shvatimo uz kakvu je atmosferu pokroviteljstvo nad Igrama preuzeo predsjednik RH Franjo Tuđman, koji je Igre i otvarao, tj. držao je govore pred njihovo otvaranje.

Igre su tako nastavile biti simbol, ovoga puta ne više jugoslavenske otvorenosti prema svijetu, nego one hrvatske. Idealan je to primjer za vidjeti koliko ovisnost o državnim novcima determinira umjetnički smjer. 

Prof. dr. sc. Snježana Banović: Igre više nisu prepoznate izvan zidina

Kakve su takve Dubrovačke ljetne igre, dakle one koje su simbolizirale dva režima, danas? Kontaktirali smo prof. dr. sc. Snježanu Banović s Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koja je u jednom javnom nastupu poručila kako samo Sjeverna Koreja i Dubrovačke ljetne igre tvrdoglavo opstaju u modelu koji odavno više ne postoji nigdje drugdje.

Pitali smo je što to smatra pogrešnim.

"Po pravilima festivalskog menadžmenta koji je dinamična kategorija tj. mijenja se možda najbrže od svih srodnih, DLJI pod vodstvom HDZ-a (i u državi i u Gradu koji su osnivači te manifestacije) nema više nikakvu prepoznatljivost izvan zidina Dubrovnika i još većih, a beznačajnijih 'zidina' Ministarstva kulture na čelu s Ninom Obuljen Koržinek koja od svih instrumenata kulturne politike voli i gura tek dva: kadroviranje njoj bliskih kadrova (koji u pravilu već godinama pojma nemaju što su Igre bile, što jesu i što imaju biti) i obilato financiranje istih.

Evaluacije, planovi, detaljna izvješća, misija, vizija, ciljevi... u kojima bismo dobili odgovore na obaveznih pet pitanja upravljanja s bilo čim: TKO? i ŠTO? ZAŠTO? ZA KOLIKO? – tek znamo GDJE? ne postoje, Igre su naprosto postale prćija interesne grupacije oko Obuljen-Koržinek.

Najbolji primjer za to je sad već bivše umjetničko vodstvo na čelu s Dorom Ruždjak Podolski (ali i njezinih prethodnika za vrijeme NOK) koja je za sve angažirala svoju 'ekipu znalaca'", piše ona.

"Politikantstvo i nestručnost su ugasili Igrama neophodan slavljenički duh"

Pitamo je što su to oni upropastili.

"Ukratko, baš sve dobro u povijesti našeg najstarijeg i najvećeg i najskupljeg festivala tj. sve one teško stečene atribute koji su ga činili posebnima, a s čim su se dičili tek rijetki europski festivali", objašnjava.

Ona smatra da je problem s Igrama u njihovih posljednjih dvadesetak godina.

"Politikantstvo i nestručnost, nadasve vlastiti interes uz podivljali, kaotični turizam Grada, bez ikakve kontrole ugasili su Igrama neophodan slavljenički duh, njihovu jedinstvenost po mnogim aspektima (ponajviše po raznovrsnosti programa i mjesta održavanja programa); njihovu kvalitetu (već u kriterijima odabira programa i ljudi koji ga izvode te izvedbama te organizacijskoj i tehničkoj pratnji); nadalje, tu neodoljivu, živopisnu autentičnost mjesta održavanja.

A nadasve - veličinu i raskoš tradicije koja se pomno održavala do prije 20-ak godina usprkos nedaćama novoga vremena koja ni u ludilu ne znači (kako vole govoriti) zastarjeli model upravljanja koji je u stvari loša praksa i ne ulazi u atribut tradicije i njezinih imperativa.

"HDZ je uništio Igre"

Ono što se ponajviše osjeća u samom gradu, a zbog gore navedenoga je katastrofalni pad gostoljubivosti domaćina prema izvođačima, publici i gostima općenito, te se i najjednostavnijom analizom može ustvrditi da su Dubrovčani izgubili svoj 'Festivo'.

Taj osjećaj da ga nemaju u svojim rukama osim kao tehnička i organizacijska ispomoć je po meni najstrašniji. Nedostatak gore navedenih 7 atributa ispisanih kurzivom, neophodnih za SVAKU manifestaciju uzrokovao je ono po čemu su Igre nekada bile svjetski festival – to je simboličnost u festivalskoj misiji, viziji i provedbi - onaj svim festivalima najteže dosegljiv atribut.

Pojednostavljeno i skraćeno: HDZ je uništio Igre, vrijeme je da ih ovakve kakve su zatvore ili prepuste nekome tko ZNA što i kako s njima u budućnosti. Zbog čega bi hrvatski porezni obveznici uopće financirali tako nešto? U ovakvom obliku, DLJI nisu više nikakva javna potreba", objasnila je ona.