HDZ model stanogradnje - uzmi svima, daj bogatima
Foto: Index, FAH
SUPERHIK, kultni negativac iz stripa Alan Ford, prvi je kojega ćemo se sjetiti kada analiziramo što je nedavno u intervjuu za Tportal rekao Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Lovro Kuščević (HDZ). Superhik je kako znamo uzimao siromašnima da bi davao bogatima.
Ministar kaže: „Računamo da će se kupiti više od tisuću stanova i obiteljskih kuća. Riječ je o subvenciji stambenih kredita za osobe mlađe od 45 godina koje kupuju prvu nekretninu ili zamjensku nekretninu zbog povećanja obitelji. Sufinancirat će se 50 posto rata kredita prve četiri godine. Za svako novorođeno ili usvojeno dijete tijekom te četiri godine produžit će se sufinanciranje za još dvije godine. Tim zakonom predviđa se i kupnja rabljenih nekretnina.“
Planira se to negdje od naredne godine.
Da razjasnimo – da biste kupili nekretninu danas u Hrvatskoj morate biti za naše prilike prilično dobrostojeći – pristojna plaća „na račun“, ne na ruke, ugovor na neodređeno, sigurnost radnog mjesta – uglavnom, spadate u manjinu koja ima najbolja i najsigurnija primanja u Hrvatskoj. To danas u Hrvatskoj znači da ste ili u javnom sektoru ili u državnoj firmi ili u jednoj od onih većih privatnih firmi gdje možete očekivati da ćete tu biti i kroz nekoliko budućih godina. Ili da spadate u ona zanimanja gdje vas baš na tržištu traže. I onda i samo u takvom slučaju uopće možete dobiti stambeni kredit. Ako ste nesigurnog posla, ako gurate ugovore na određeno, ako imate onaj posebni račun jer vam se vuku ovrhe, ako imate malu plaću ili živite od minimalca ili manče kao konobar – onda zaboravite stambeni kredit.
Međutim, svi vi – i oni s mirovinom od 2000 kuna i oni kojima je banka ili telekom sjela na plaću i oni koji rade samo sezonski i svi vi koji ne možete kupiti ni televizor na rate – uplaćujete u proračun, iz kojega će onima dobrostojećima subvencionirati stambeni kredit!
Tko nema – neka nema. Tko ima – idemo mu pomoći da ima još više! To je ta „socijalna osjetljivost“ o kojoj čujemo u zadnje vrijeme?
Ne postoji javni novac
Možete biti osobno desničar, komunist, fašist, liberal, bilo što, ali teško ćete opovrgnuti nešto što je prije više od 30 godina u britanskom Parlamentu rekla barunica Thatcher: „Ne postoji javni novac, postoji samo novac poreznih obveznika.“
Dakle, svaki puta kada ministar kaže „subvencionirat ćemo“, „pomoći ćemo“, „država će financijski pomoći“, to ne znači da će ministar izvući novčanik i platiti privatnim novcima, a ne znači ni da će ministrova stranka, HDZ, SDP, koja treća, svejedno – pomoći stranačkim novcem.
To znači da će uzeti iz Državnog proračuna, dakle uzet će vaš novac kojeg su vam porezima oteli i dati nekome. Jer, da ponovimo, država nema nekog svog novca osim onoga kojega je uzela poreznim obveznicima!
Postoje stvari za koje imamo neki društveni konsenzus da ih plaćaju svi – primjerice vojska i policija. Jasno je – uglavnom ćete platiti više što imate veće prihode, pa čak i ako izvučete neki dio prihoda ne plativši porez, država će vas negdje sustići – možda čak i ne kroz poreznike, ali recimo kroz trošarinu na piće koje ste u to ime naručili. Ili kroz cijenu goriva gdje država uzima više nego pola.
Postoje i stvari gdje znamo da neki koriste usluge koje si svojim uplatama ne mogu priuštiti, ali imamo socijalni konsenzus da to bude tako jer smo humano društvo – pa će onaj tko radi za minimalac imati punu zdravstvenu zaštitu, makar realno svojom uplatom može pokriti dva-tri posjeta specijalisti godišnje. To su stvari dosegnute civilizacijske razine i humanosti društva.
Ali, čemu sufinanciranje kupnje stanova, i to na način da plaćaju svi, a dobivaju samo neki?
Podsjeća to najviše na nekadašnje „društvene stanove“ gdje su isto uplaćivali svi, ali stanove dobili samo neki, dok su drugi dobili veliku nulu nakon 20 pa i 30 godina ulaganja u firmine stambene fondove.
Vlasništvo nad stanom nije socijalno pravo
Ustav štiti stan i nepovredivost stana – ali nigdje ne piše da je nekakvo vlasništvo nad stanom socijalno pravo. Čak i da jest – onda bi se više trebali pozabaviti kako da do tog prava dođe blagajnica u trgovini ili sezonci, nego netko tko danas može doći do komercijalnog kredita. Kada država iz proračuna subvencionira nečiji stan, posebno po ovom modelu – onda je to doslovno „Superhik model“.
Ako lokalna samouprava želi pomoći – može besplatno dati općinsko zemljište za kuće. Država može recimo ukinuti porez na promet nekretnina – godinama je postojala mjera da se na prvu nekretninu ne plaća porez, no općenito je porez na promet nekretnina prilično lopovska kategorija poreza, jer ako ste gradili kuću platili ste porez dva puta: jednom su vam oporezovali prihode (plaću), pa ste onda na sve od cigle do kupatila ponovno platili porez i sada ako prodajete, ima kupac platili još i treći put? No, država uredno uzima svima – da bi po nekim svojim kriterijima dala nekima. Dobrostojećima.
Iza svega stoje – banke
Ovaj „Superhik model“, valjda kako ne bi bilo previše očito da je u pitanju „Superhik model“, dopunjen je „demografskom komponentom“ – produljenjem subvencije za svako dijete. No, zašto se onda ne bi subvencionirao kredit svima koji dobiju novo dijete, a već imaju stambeni kredit? Nije li možda čak i protuustavno dodatno subvencionirati kamate svakome tko je dobio povlašteni kredit, koji je ionako subvencioniran, a onome tko dobije troje djece uz već postojeći komercijalni stambeni kredit – ništa, ni kune pomoći? Zašto ne bismo onda uveli samo „demografski model“, imaš stambeni kredit, dobiješ dijete, država sufinancira kamate? Ah, da, tako se ne bi prodali neprodani stanovi!
Hrvatska je zemlja koja danas ima ogroman broj stambenih objekata. Popis stanovništva 2011. kaže precizno da stambenih jedinica imamo 1 923 522. Do danas ih je brat-bratu dva milijuna. Na nešto preko četiri milijuna stanovnika. Dvoje ljudi po stambenoj jedinci!
I tu dolazimo do biti priče – banke, posredno i neposredno te razni „građevinski investitori“ drže na tisuće neprodanih stanova. Gospodarska situacija u Hrvatskoj je loša, dodatno ljudi odlaze, izvan obalnih gradova (gdje se stanovi kupuju za rentanje turistima) i Zagreba gdje je središte svega – tržište gotovo ne postoji. Sada, ili će banke i investitori morati dati stanove na rasprodaju, što im naravno ne odgovara, ili će im država pomoći – tako da novac onih koji rade za 3000 kn mjesečno, penzionera, blokiranih, onih što jedva guraju minuse – preko proračuna usmjeriti onima koji imaju kreditnu sposobnost. U konačnici će te novce u svojim džepovima naći bankari i polupropali investitori u tisuće suvišnih stanova.
Rekao je istina ministar i sljedeće: „Tim zakonom predviđa se i kupnja rabljenih nekretnina. To je zato da se ljudi u malim sredinama u kojima nema stanogradnje na tržištu ne moraju seliti, primjerice, u Split ili Zagreb i kupiti novi stan, nego će u svojemu mjestu ili selu moći kupiti rabljeni stan ili kuću i živjeti na svojem ognjištu.“ No, tko u tim malim sredinama, ne znam, Gospiću, Požegi, Vinkovcima, danas ima kreditnu sposobnost, osim ako ne radi za kakve javne službe? Naravno da će se većina toga kupiti u Zagrebu, gdje su tisuće neprodanih stanova u vlasništvu banaka!
Ne zaboravite – kada država poklanja – poklanja vaš novac
Dragi građani, ne zaboravite jednu i temeljnu istinu – svaki puta kada neki ministar kaže nešto tipa „država će sufinancirati“, to znači da ćete vi svojim novcima to sufinancirati i odmah možete gledati po džepovima odakle su vam uzeli. Možda bi trebalo donijeti neki propis gdje kada ministar kaže „država će sufinancirati“, to znači da će barem 10% toga ministar sam platiti svojim osobnim novcem, a ne uz širok osmjeh dijeliti tuđe novce?
A tko će na kraju dobro proći od svega – samo pratite tok novca. Od vaših novčanika u bankarske. Jednostavno je. Tko ima – daj mu, tko nema, uzmi mu još i više!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati