Treba naglasiti da je Hrvatska od Europske unije dobila 357 milijuna eura nepovratnih sredstava za gradnju Pelješkog mosta, čak 85 posto njegove pune cijene, a sada se dovodi u pitanje je li vlada Andreja Plenkovića sposobna na regularan i zakonit način namjenski potrošiti tuđe novce i sagraditi taj most kako treba.

 

Najnoviji problemi koji su se pojavili tiču se natječaja za gradnju mosta, na kojemu je izabran kineski konzorcij China Road and Bridge Corporation (CRBC), koji je ponudio cijenu izgradnje od 2,08 milijardi kuna. Na natječaj su se još javili austrijski Strabag i talijansko-turski konzorcij sastavljen od tvrtki Astaldi i CT Ictas, koji su sada podnijeli žalbe Državnoj komisiji na donesenu odluku Hrvatskih cesta.

 

 

Slijedi postupak koji će za najmanje mjesec i pol dana odgoditi početak gradnje Pelješkog mosta, kako je priznao medijima i ministar prometa Oleg Butković, inače zadužen u vladi za vođenje ovog megaprojekta. “Žalbe će malo usporiti postupak početka radova. Radi se o najbitnijem projektu u Hrvatskoj, velikom projektu koji je sufinanciran od strane Europske komisije i takve postupke Državna komisija rješava brže. Po mojoj procjeni, nakon što Hrvatske ceste odgovore na žalbu, očekujem da bi se to moglo riješiti u roku od mjesec do mjesec i pol dana”, rekao je Butković u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”.

 

Postoje dva važna aspekta odluke Strabaga i talijansko-turskog konzorcija da se žale na odluku Hrvatskih cesta. 

 

Prvi se odnosi na same Hrvatske ceste, odnosno Butkovićevo ministarstvo, to jest na HDZ-ovu vladu koju sada vodi Andrej Plenković. HDZ ima dugu i zloglasnu te svima dobro poznatu povijest nevjerojatnih muljaža kada je riječ o velikim građevinskim i infrastrukturnim projektima (šifra: triput krečimo), pa je posve logično da će i kod tvrtki koje se javile na natječaj i u javnosti postojati opravdane sumnje oko odluke Hrvatskih autocesta, koje vodi Butkovićev kadar. Iako je procedura provedena ispravno u formalno-pravnom smislu, HDZ je već na pregršti primjera pokazao da umije pljačkati državni novac posve u skladu sa zakonom, te su Hrvatske autoceste od ere Ive Sanadera do danas generirale desetke afera i čak i nekoliko suđenja za kriminal.

Vjerovati Olegu Butkoviću na riječ ima smisla kao i vjerovati njegovom slavnog prethodniku na istoj poziciji Božidaru Kalmeti, a u slučaju Pelješkog mosta stvari su dodatno osjetljivije zbog toga što 85 posto sredstava za njegovu izgradnju dolazi iz fondova Europske unije.

 

 

Da se oko izgradnje Pelješkog mosta pripremaju standardne HDZ-ove mućke, najavio je slučaj tvrtke Lipov gaj, čija je žalba zaustavila izbor tvrtke za nadzor nad radovima na projektu Pelješkog mosta, kako smo pisali u prosincu. Tada se HDZ-ov dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić javno čudio kako je jedna tvrtka bez zaposlenih, osnovana s tek deset kuna temeljnog kapitala, podnijela žalbu na natječajnu dokumentaciju za nadzor nad izgradnjom Pelješkog mosta.

 

"Očekujemo da se izmjenom propisa onemoguće ovakva ometanja i otezanja postupka javne nabave, jer je najvjerojatnije da se radi o manipulacijama", poručio je Dobroslavić u svom priopćenju. U sličnom tonu govorio je i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković tvrdeći da mu je malo čudno da se na natječaj javljaju tvrtke koje imaju nula zaposlenih te s malim temeljnim kapitalom. 

 

 

Pismo iz Europske komisije iz listopada prošle godine koje je Index nedavno objavio svjedoči pak o tome da u Bruxellesu postoji određeno nepovjerenje u hrvatske državne institucije i nadležna ministarstva kada je riječ o Pelješkom mostu. U pismu koje je uputio Marc Lemaitre, generalni direktor Odjela za regionalnu i urbanu politiku - koji je dio portfelja povjerenice za regionalnu politiku Corine Cretu - moglo se iščitati da ministrica za EU fondove Gabrijela Žalac ne uživa veliko povjerenje u briselskim institucijama, kao i da su se od Hrvatske i nakon potpisivanja ugovora o financiranju Pelješkog mosta tražila dodatna objašnjenja i dokumenti, bez kojih je postojala mogućnost obustave isplate europskih sredstava.

 

Što nas dovodi do drugog ključnog aspekta žalbi austrijske tvrtke i talijansko-turskog konzorcija na izbor kineskog CRBC-a, a to je da one potencijalno predstavljaju izraz briselskog nezadovoljstva što su gradnju Pelješkog dobili Kinezi, kod kojih će završiti 357 milijuna eura europskog novca.

Odluka Hrvatskih autocesta zapravo ima velike geopolitičke posljedice, o čemu se izgleda nije baš razmišljalo u hrvatskoj vladi, koja se sada našla na vjetrometini između interesa EU-a i Kine. Potonja pak provodi svoj dugoročni projekt Novog puta svile čiji bi konačni rezultat trebala biti mekana kineska globalna dominacija, a u njega se savršeno uklapa i ulazak na tržište jedne periferne članice EU-a s ponudom za gradnju koja je, kako se tvrdi u žalbama konkurenata, utemeljena na dampinškim cijenama, dakle ispod realne tržišne vrijednosti. U tom kontekstu treba podsjetiti i na nedavnu izjavu njemačkog ministra vanjskih poslova Sigmara Gabriela koji je u intervjuu za Der Spiegel rekao da unutar Europske unije već postoje neke članice koje se ne usude donositi odluke koje bi bile u suprotnosti s kineskim interesima.

 

 

Hrvatska se preko odluka Hrvatskih autocesta da kineski konzorcij gradi Pelješki most našla usred svega toga, a po ponašanju vlade čini se kao da šireg konteksta uopće nije svjesna. Da Kinezi misle ozbiljno pokazuje i poziv na press konferenciju 29. siječnja koji su danas dobile zagrebačke redakcije. Novinare se poziva u kinesko veleposlanstvo da čuju službeni stav “na temu bilateralne suradnje na svim područjima, s posebnim naglaskom na Pelješki most”. 

 

Sve to svjedoči da se situacija oko izgradnje Pelješkog mosta poprilično zakomplicirala. S jedne strane tu je HDZ-ov poslovični šlamperaj, nevjerodostojnost i sklonost muljaži i korupciji, a s druge geopolitička nadmetanja EU-a i Kine. Sretni su ljudi koji vjeruju da se jedan ministar i političar kapaciteta Olega Butkovića, koji je na čelo Ministarstva prometa došao s pozicije gradonačelnika Novog Vinodolskog, umije sa svime time nositi. Dapače, pitanje je ima li potrebni kapacitet i njegov šef, premijer Andrej Plenković.