54.147.40.153 US
 

HRT je bijesnoj rulji ponudio Stankovićevu glavu na pladnju

Piše: Gordan Duhaček
srijeda, 22.11.2017. 20:49
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: HRT/123rf

Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć. Deklaracija o Domovinskom ratu je istina.

HRT je jučerašnjim skandaloznim ograđivanjem od pitanja svojeg novinara Aleksandra Stankovića postavljenih gostu Predragu Mišiću u “Nedjeljom u 2” na jedan, za slobodna i demokratska društva, posve neprihvatljiv i nezamisliv način nadopunila totalitarne slogane iz “1984”, slavnog distopijskog romana Georgea Orwella.

>> Ratni veterani traže smjenu Stankovića jer je s gostom pričao o građanskom ratu u Hrvatskoj


>> Zašto desničari popizde kad netko kaže da se u Hrvatskoj vodio građanski rat


>> HRT se ogradio od Aleksandra Stankovića jer je postavio pitanje o građanskom ratu

Stanković je veterana obrane Vukovara Mišića pitao “Što vas smeta u toj izjavi da je bio građanski rat?” te nakon toga, u skladu s pravilima novinarske struke, postavio još niz potpitanja u kojima je ponudio protuargumente za tvrdnje osobe koju je intervjuirao. Zapravo ništa neuobičajeno u nekoj normalnoj zemlji, ali to Hrvatska očito nije. Uslijedila je masovna hajka desničarskih medija i braniteljskih udruga na Stankovića što se uopće usudio pitati i sugerirati da se u Hrvatskoj devedesetih godina vodio i građanski rat. U Stankovićevom pravcu sručila se ogromna količina mržnje i po nacionalnoj osnovi, prozvalo ga se “lošim Srbinom”, u eteru Vinkovačke TV - koja se preko Agencije za elektroničke medije financira javnim novcem - ga se nazivalo “šljamom”, “genocidnim provokatorom” i poručivalo mu se da “s Pupovcem ode u Srbiju”. Osim toga, tražilo se da dobije hitni otkaz, prijetilo mu se nasiljem po društvenim mrežama itd.

Umjesto da Stankovića zaštiti od napada, HRT se pridružio progonu

U takvoj situaciji bi jedna normalna medijska kuća stala javno u zaštitu svojeg novinara, no HRT se odlučio za drugačiji potez - u središnjem Dnevniku pročitali su priopćenje kojim se od Stankovića ograđuju. Krvožedna nacionalistička rulja tražila je Stankovićevu glavu, a HRT je odlučio da je u toj situaciji najbolje pripremiti za nju veliki pladanj i pridružiti se linču na Stankovića. Ljudski i profesionalno, riječ je o novom dnu HRT-a, no ono što su kao objašnjenje ponudili u svojem priopćenju pokazuje da HRT nije samo odlučio žrtvovati Stankovića na oltaru domovine, nego i pluralizam mišljenja i slobodu govora u Hrvatskoj, temeljne demokratske vrijednosti koje bi jedna javna televizija trebala utjelovljavati i braniti, a ne gušiti.

“U Deklaraciji o Domovinskome ratu stoji da je "na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj" te se ističe da su "temeljne vrijednosti Domovinskoga rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske".

Hrvatska radiotelevizija ističe i da su svi novinari i zaposlenici javnoga medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštovati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske, a tako i one koji se odnose na Domovinski rat i stvaranje današnje slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske”, napisao je HRT u priopćenju kojim se ograđuje od Stankovića zato što je “u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s „građanskim ratom"".

Što zapravo piše u Deklaraciji o Domovinskom ratu?


Dakle, ključni argument HRT-a je Deklaracija o Domovinskom ratu, donesena u saboru 2000. godine koja se, ako je pročitate, ispostavlja kao prilično kontradiktoran pa i smiješan tekst. U uvodu Deklaracije kaže se kako se smatra “da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske”, ali se tek kasnije navodi koje su to “temeljne vrijednosti Domovinskog rata”. To se objašnjava u točki 4: “Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.”

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Temeljna je vrijednost, dakle, državni suverenitet i teritorijalni integritet RH, pa je potpuno nejasno kako bi razmatranje interpretacije da se u Hrvatskoj odigrao i građanski rat uz agresiju Srbije ikako dovelo u pitanje tu temeljnu vrijednost. Hoće li Srbija anektirati Slavoniju i Baranju, Mađarska Međimurje, a Italija Istru ako netko javno ustvrdi da se u Hrvatskoj početkom devedesetih vodio i građanski rat? Naravno da ne.

No, Deklaracija postaje smiješna kada se vidi čega je ta temeljna vrijednost Domovinskog rata pretpostavka - “djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata”. Nema potrebe ikome u Hrvatskoj dokazivati da u njoj danas ne funkcioniraju ni vladavina prava ni državna tijela, što po logici Deklaracije znači da su svi oni koji su vodili politiku koja je Hrvatsku dovela u današnje stanje zapravo ugrozili dostojanstvo Domovinskog rata, a ne Aleksandar Stanković, koji je obavljao jednu od osnovnih zadaća novinarske profesije, tj. postavljanje pitanja.

Deklaracija se, po vlastitim kriterijima, pokazala bezvrijednim dokumentom


U Deklaraciji se i navodi kako se ona donosi “radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice”. S obzirom na to da se radikalna politizacija i zabrinjavajuća polarizacija hrvatskog društva itekako nastavila nakon donošenja Deklaracije o Domovinskom ratu, očito je da ona nije ispunila samodeklariranu funkciju te je po tom uobičajenom kriteriju posve bezvrijedan dokument.

Kada je pak riječ o problematici građanskog rata, Deklaracija tu zapravo potvrđuje da je Domovinski rat bio kombinacija agresije i građanskog rata kroz sljedeću formulaciju da je “na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj”. Oružana pobuna dijela srpskog pučanstva, tj. činjenica da je npr. građanin Knina počeo pucati na građanina Zadra, jasno ukazuje da je Domovinski rat bio i građanski.

U točki 7 famozne Deklaracije stoji sljedeće: “Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.”

Dakle, sabor građane RH poziva da se slože s Deklaracijom, ali ih nikako i ne obavezuje niti su propisane ikakve sankcije ako se to ne učini. Mokri snovi suca Ivana Turudića, koji je predlagao da se ide u zatvor zbog kritičkog sagledavanja Domovinskog rata, ipak nisu ostvareni. S druge strane, tekst Deklaracije obavezuje sve dužnosnike i sva državna tijela RH, ali novinar HRT-a teško može biti dužnosnik bez obzira na to što je HRT javna ustanova koju je osnovala RH. Deklaracija o Domovinskom ratu ne obavezuje ni novinare, ni povjesničare, ni umjetnike, niti ostale građane RH na bilo što, svi oni mogu pisati, govoriti i postavljati pitanja o karakteru Domovinskog rata neovisno o onome što je izraženo u ionako neuvjerljivoj Deklaraciji.

Ustav jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli


To što se HRT u svojem ograđivanju od Stankovićevih pitanja poziva na Deklaraciju je deplasirano, a još je luđe što se pozivaju na Ustav RH u kojemu jasno piše: “Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.”

HRT de facto zagovara cenzuru kada je riječ o raspravi o Domovinskom ratu i poziva se na tamo neku bezvrijednu Deklaraciju, a nasuprot onome što piše u Ustavu. Ako Ustav jamči “slobodu mišljenja i izražavanja misli”, a pritom ne postoji nikakav zakon koji bi nalagao da se o Domovinskom ratu mora javno govoriti na nekakav usko propisani način, onda je potpuno neproblematično tvrditi da je Domovinski rat bio i građanski rat. Svi oni koji to žele spriječiti ili koji se upuštaju u javni progon građana RH koji o Domovinskom govore kao građanskom ratu u suštini su oni koji ne poštuju Ustav RH. Mogu li se oni građani koji svojim djelovanjem podrivaju temeljne ustavne vrednote uopće smatrati domoljubima, bez obzira na to što se obožavaju tako predstavljati i to stalno ponavljati?

Apsurdima ni tu nije kraj, s obzirom na presude Ustavnog i Vrhovnog suda koje jasno govore da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, kao i kasnija agresija Srbije na RH. Nacionalistička desnica svojom kampanjom mržnje želi ukinuti mogućnost da se u hrvatskoj javnosti govori nešto što je u skladu s Ustavom, s presudama najviših sudskih instanci, pa čak i u skladu s tragikomičnom Deklaracijom o Domovinskom ratu na koju se obožavaju pozivati. U pitanju je totalitarni impuls kojemu je cilj ukinuti demokratski pluralizam mišljenja te nametnuti službeni narativ o Domovinskom ratu koji od kompleksnog povijesnog događaja treba postati neupitan mit. HRT bi se kao javna televizija koja ima i obavezu edukacije trebao suprotstavljati takvim tendencijama u hrvatskom društvu, a ne pokoravati.

Svi imamo pravo govoriti o Domovinskom ratu kao i o građanskom ratu

Uostalom, treba li uopće naglasiti da se građanski rat i agresija međusobno ne isključuju? Nikako se Srbiju ne oslobađa odgovornosti od zločinačke velikosrpske politike devedesetih ako se konstatira da se u Hrvatskoj vodio i građanski rat. Dapače, po logici onih koji to - tj. da se dio hrvatskih građana srpske nacionalnosti oružano pobunio i krenuo u rat -  niječu, u SAD-u se nije vodio građanski rat jer Južnjaci zapravo nisu bili građani SAD-a nego secesionističke Konfederacije. Apsurdima, logičkim i pravnim vratolomijama i ordinarnim glupostima nema kraja u svim tim agresivnim izljevima koji pokušavaju cenzurirati slobodan govor i raspravu o Domovinskom ratu.

Aleksandar Stanković, susjeda Barica i šjor Toni, kao i svi drugi građani RH imaju Ustavom zajamčeno pravo da o Domovinskom ratu govore kao i o građanskom i da zbog toga nisu izloženi javnom linču. Pravi su problem oni koji građane RH u tome žele onemogućiti. Oni su neprijatelji demokracije i slobode, neprijatelji Republike Hrvatske, a HRT im je svojim ograđivanjem od pitanja Aleksandra Stanovića otvoreno dao podršku. Tu je i odgovor na pitanje tko su pravi "mentalni komunisti" u hrvatskom društvu, kojem žele nametnuti novu verziju verbalnog delikta nasuprot temeljnih vrijednosti svake funkcionalne demokracije na svijetu.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije