Foto: Index/Pixsell/Patrik Maček

HRVATSKA demokratska zajednica, zajedno s par manjih partnera od kojih je najveći Samostalna demokratska srpska stranka nije ovako vladala Hrvatskom još od kraja 90-tih godina: imaju predsjednicu države, premijera i predsjednika Sabora. Cjelokupna izvršna vlast je pod utjecajem HDZ-a, a zakonodavna pod labavom, no postojećom koalicijom HDZ-SDSS. Upravo kako je bilo dok je Tuđman bio živ.

Saborska većina je, istina, nategnuta i do ljeta se može vrlo lako raspasti, no činjenice su tu – Hrvati su svojim glasovima omogućili HDZ-u dovoljno utjecaja da uz Pupovca trenutno gotovo neograničeno vladaju Hrvatskom.

Mnogo se toga promijenilo od kraja 1999. godine kada je ovakva kombinacija vladala zadnji puta, svijet je danas sasvim drugačiji. No, što se to promijenilo u Hrvatskoj? Čini se, ne puno toga.

HDZ je prije svega socijalistička stranka

Politika HDZ-a je bliska velikom broju Hrvata – nazivno demokršćanska stranka s jedne strane voli mahati zastavama (čin koji mnogi u Hrvatskoj izjednačavaju s domoljubljem), a s druge strane vodi politiku državnog socijalizma.

HDZ je naime samo nazivno desna stranka, desna u smislu busanja u nacionalna prsa. U smislu vođenja politike: velikih poreza, velikog utjecaj države koja je sve i sva, pa sve do Lex Agrokor – u pitanju je stranka državnog socijalizma. Trebate stan? Država će uzeti novce porezom pa će vam sufinancirati. Nemate dovoljno uplata za mirovinu? Država će uzeti drugima pa vam dati. Imate nekretninu? Kako ružno od vas, a toliko je ljudi bez nekretnine – treba vas orobiti porezom na nekretnine. Upali se u poslovne probleme? Nema problema, tu je država koja će uskočiti posebnim upraviteljem. U zapadnim državama, oni koji provode gospodarsku politiku HDZ-a uredno imaju na zidu crvenu zastavu, Marxa i Lenjina. Samo u nas se takva politika može smatrati desnom.
 
No, čini se da narod upravo voli takvu politiku, gdje vas velika, snažna i utjecajna država vodi za ručicu, a na vama je zaokružiti takvu politiku svake četiri godine. Ovo oko HDZ-a je ujedno i razlog zašto u nas ne uspijevaju razne nove "ljevičarske" i "radničke" stranke. Ako želite lijevu politiku, praktički socijalističku, imate HDZ.

Ljevica se pogubila

U međuvremenu ljevica se pogubila. Kao prvo, pogubila se na razini Europe, jer se više ne obraća današnjem radniku. Uzmimo jednog današnjeg tipičnog radnika, programera. Kako se njemu obraća bilo koja lijeva politika? Što mu nudi? Odere ga ako zaradi nešto više od prosjeka - jer je "izrabljivač"! Od ljevice ćete slušati zastarjele i danas potpuno sulude priče o sukobu rada i kapitala – makar danas masa ljudi kod kuće ima nekoliko puta jači stroj nego na poslu.

Što se SDP-a konkretno tiče – oni imaju problem predsjednika koji ne bi mogao dobiti ni izbore za mjesni odbor. Bernardić je na izborima toliko neuspješan da upada u onaj vic gdje kandidat dobije tri glasa, pa ga žena pita tko mu je ljubavnica. Nadalje, oko SDP-a dovoljno je čuti riječki dvojac, Komadinu i Obersnela, da si slušatelj pomisli kako je na satu marksizma i socijalističkog samoupravljanja tijekom 80-tih godina. I sada bi oni trebali nadjačati HDZ? Neće i ne mogu.

Dva Hrvata – tri liberala

U Hrvatskoj ima nešto preko 10% ljudi koji po svjetonazoru spadaju u liberalnu grupaciju, koja je uspjela sama sebe potopiti. S desetak postotaka glasova liberali bi si mogli osigurati 15-20 mjesta u Saboru i biti snaga koja će odlučivati o tome tko će vladati Hrvatskom, te pri tome još tražiti nekoliko važnih ministarstava. No, liberali su se odlučili međusobno držati ispod praga. Uredno su svoj dio biračkog tijela podijelili na pet stranaka.

Danas imamo tri liberalne stranke članice Europske ALDE grupe (pa nazivno imaju i istu europsku politiku): HSLS, HNS i IDS. Imamo još i od HNS odvojene Reformiste, a nova snaga iz Splita pod imenom Pametno je odlučila ići kao posebna stranka. Dovoljno da svi zajedno budu mali i ovisni o drugima, dok nekome ne dođe do glave kako treba prijeći preko ega i krenuti u ujedinjene liberalnih stranaka. Kako stvari stoje – ego je još uvijek (pre)velik.

Most i Živi zid najbolje djeluju kao oporba

Most i Živi zid su prosvjedne stranke koje okupljaju protestne glasove, sastavljane su od prilično raznorodnih pojedinaca, bučne, no ne i politički zrele – najbolje djeluju kao snažna i bučna oporba. I dok se Most gubi kad dođe na vlast, Živi zid bi sudjelovanjem u vlasti - nestao.

Živi zid ni ne želi na vlast (što je za njihov stranački profil i želje birača dobra odluka), dok Most želi sve, biti i vlast i oporba, podržati Lex Todorić pa onda udri po Agrokoru – uglavnom, čini se da im mjesto u oporbi više odgovara.

HDZ - neopisiva lakoća vladanja

Uz mutave socijaldemokrate, razjedinjene liberale, Most koji bi bio sve i sva, te Živi zid koji ostaje bučna oporba, HDZ ostaje glavna ili, kako oni vole reći, stožerna stranka hrvatskog naroda. Dobiva glasove tamo gdje je loše, od Slavonije do Like, u bogatom Zagrebu je vrlo slab, kao i u bogatijim zapadnim županijama.

No, koliko god autobusa odlazilo iz Slavonije za Njemačku, čini se da to neće promijeniti volju da se izlazi na izbore i glasa za HDZ. Mnogi Hrvati HDZ vole, jer jednostavno vole taj model gdje je država sve i sva, gdje je život uređen od strane države, gdje se porezima uzima svakome tko ima više od minimuma i gdje je država ta koja će pomoći ako treba stan, ako je niska otkupna cijena pšenice ili ako treba spašavati privatnu firmu.

A uz ovakvu oporbu kakvu imamo, nije neobično zamisliti ni kako 10 ili 20 godina u budućnost uredno i dalje vlada HDZ, uz jasnu podršku manjinskog partnera, SDSS-a. Etno biznismeni jedni, etno biznismeni drugi – zar to nije prirodna koalicija?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala