Foto: FAH, Index

SVIJET su u proteklih deset dana potresla tri velika teroristička napada - dva u Turskoj, a jedan u samom srcu Europe. U nedjelju, 13. ožujka, u terorističkom napadu u Ankari poginule su 34 osobe, a ozlijeđeno ih je 125 nakon eksplozije autobombe na prepunom i prometnom trgovačkom čvorištu u srcu glavnog turskog grada.

> Teroristički napad u Turskoj, više od 80 mrtvih: Napad izvelo dvoje bombaša samoubojica

> Terorizam u Ankari: U eksploziji automobila bombe poginulo najmanje 27 ljudi, ozlijeđenih preko 70

Niti tjedan dana kasnije - u Turskoj nova eksplozija. Ovaj put u Istanbulu i to u najpoznatijoj trgovačkoj ulici Istiklal. Poginulo je pet osoba, a još ih je 36 ozlijeđeno.

> Teroristički napad u centru Istanbula: Najmanje petero mrtvih i 36 ranjenih

> Bombaški napad u Istanbulu: Džihadist se raznio i ubio 10 ljudi; Turska: Kriva je Islamska država

Tri dana nakon toga dogodio se novi napad, ovaj put u samom srcu Europe - Bruxellesu. U simultanim eksplozijama na aerodromu i na stanici metroa poginule su 34 osobe, a više od 270 je ozlijeđeno. Cijela Europa je u panici, većina država su podigle stupanj pripravnosti na najvišu razinu, a stanovnicima se uvukao strah u kosti.

29-godišnja Željka, koja je prije tri godine odselila iz Karlovca u Tursku u potrazi za boljim životom, za Index je opisala kako izgleda život u gradu čiji stanovnici danas svakodnevno strepe od terorističkih napada - Istanbulu.

U potrazi za boljim životom

"Prije točno tri godine najbolji prijatelj preko programa za razmjenu studenata i stručnu praksu otišao je u Gaziantep na jugoistok Turske, u blizini granice sa Sirijom. U isto vrijeme ja sam studirala na diplomskom studiju za nastavnicu engleskog jezika i radila dva studentska posla s kojima sam, naravno, jedva preživljavala.

Nakon nekog vremena isti taj prijatelj me nazvao i rekao da će me u školi u kojoj predaje engleski odmah primiti na isti položaj na temelju prvostupničke diplome iz engleskog jezika i književnosti, a naravno, i nastavničke kompetencije i praksa koju sam do tada odradila su bile veliki plus. Smještaj, hrana, plaća koja je tada bila dovoljna i za malu pomoć obitelji u Hrvatskoj – za nas tada raj na zemlji", priča Željka kako se odlučila na bijeg iz Hrvatske u Tursku.

U Gaziantepu, na samoj granici sa Sirijom, provela je godinu dana. Tamo je upoznala sadašnjeg zaručnika, a poslom u osnovnoj školi, u kojoj je predavala engleski jezik, bila je oduševljena. Ipak, nakon godinu dana otvorila se ponuda za drugi posao te je odlučila preseliti u grad 50 kilometara od Istanbula, Gebze. Tamo je godinu dana radila u Tevitolu, srednjoj školi za talentirane učenike. Uz ogroman stan i plaćene obroke svaki dan, primala je plaću o kakvoj profesori u Hrvatskoj mogu samo sanjati (oko 6000 turskih lira, odnosno oko 14.000 kuna). Ali, želja za životom i radom u Istanbulu potaknula ju je da potraži novi posao.

"I ta je druga godina brzo prošla, odmah pronalazim sljedeći posao, napokon u Istanbulu, sve nam se čini savršenim. Naravno, politička situacija ne može biti ni blizu savršenstvu, ali, mislili smo, ovdje ljudi barem rade i žive, a ne preživljavaju. Svako malo čuli bismo neku potresnu vijest ili nezamislivu izjavu političkog vrha, ali na to smo bili toliko navikli iz dotadašnjeg iskustva da smo dugo bili sposobni vidjeti samo dobre strane ovog novog života", priča Željka.

U grad pun života uvukao se strah

Istanbul ju je odmah "osvojio". Ljudi su divni, grad je pun života, priča nam. Posao je pronašla odmah, a kako kaže, oglasa ima na biranje. Ipak, stvari su se vrlo brzo počele mijenjati. Jedan teroristički napad za drugim, a među stanovnike se uvukao strah.

"Za mene se sve počelo mijenjati kada je zaručnikova sestra jednog dana u listopadu morala nazvati najbolju prijateljicu u Ankaru samo da provjeri je li živa. Dogodio se najveći teroristički napad u povijesti Turske, i to između dva kruga državnih izbora. Meta je bila skup kurdskih političkih organizacija, Kurdi su tvrdili da je kriva Tayyipova vlada, jedan od ministara AKP-a tvrdio je da su iza svega Kurdi koji rade žrtve od sebe i tako provociraju, neki su tvrdili da je iza svega ISIS, i tako dalje, sve same tvrdnje.

U isto vrijeme sve češće smo slušali o situaciji na istoku i jugoistoku, Siriji, i sve češće razgovarali s ljudima o tome što se zapravo ovdje događa. Strah je toliko brzo i toliko snažno zavladao da su mnogi već odlučili otići, makar to značilo vratiti se na tri puta nižu plaću za isti posao. Počeli smo više obraćati pažnju na politiku i tek tada shvatili kako zapravo vlada ovdje funkcionira", prisjeća se u razgovoru za Index mlada Hrvatica.

Napadi su se nastavili. Sljedeći je bio u najvećem turističkom središtu Istanbula, i to samo nekoliko dana nakon što je Željka na isto to mjesto odlazila svakodnevno s prijateljima koji su je posjetili iz Hrvatske.

"Ubrzo je Ela (zaručnikova sestra) ponovo zvala najbolju prijateljicu s istim razlogom kao prije nakon još jedne eksplozije u Ankari. I onda opet Ankara. I opet Istanbul.

Jedan od ministara AKP-a nakon zadnjeg napada u Ankari izjavljuje da ljudi trebaju „naučiti živjeti s terorom“. Predsjednik izjavljuje da ovakvi napadi državu čine jačom. Ljudima poručuje da moraju nastaviti dalje bez straha, jer je upravo strah cilj terorista. Umiru turisti, umiru „njegovi“ državljani, umiru mladi studenti, a svaki novinar koji se usudi istražiti situaciju i reći išta protiv njega i njegove vlade neizbježno završava iza rešetaka.

Prijenosi u medijima se zaustavljaju i zabranjuju, od interneta do televizije, sve je pod njegovom kontrolom. Ipak je to čovjek koji je odavno tvrdio da mu je dovoljno samo „njegovih 50 %“ da bi vladao, a za ostale ga nije briga.

Nakon posljednjeg napada u Istanbulu, na glavnoj gradskoj ulici kojom i sama stalno prolazim, strah je toliki da su ulice prazne. Glavna, najveća ulica u Istanbulu je prazna, što je gotovo nemoguće. Svi govore samo o jednoj temi. Svi se boje. Škole otkazuju nastavu, ali iz vlade i dalje ista priča: Nastavite dalje normalno, ne dajte teroristima ono što žele. Što je najgore, ljudi su ih izabrali i vjerojatno i dalje samo slijepo slušaju.

"Po prvi put razmišljam o povratku u Hrvatsku"

Osim onih, naravno, koji su u svemu tome izgubili članove obitelji, prijatelje, drage ljude ili samo poznanike. Pitam se bi li itko od njih slušao vlastite savjete da su u istoj situaciji. Ali nisu, na vrhu su", ogorčena je Željka koja kaže kako sada, nakon tri godine života u Turskoj, po prvi put razmišlja o povratku u Hrvatsku.

Svjesna da situacija u Hrvatskoj nije bajna, svejedno razmišlja o povratku jer, kako kaže, u Turskoj je situacija postala neizdrživa.

"Nevjerojatno je kakve izjave se daju dok ljudi umiru i strana veleposlanstva upozoravaju na mogućnost novih napada u svim većim turskim gradovima. Erdoganova policija je ubijala ljude u Gezi parku jer su i tamo po njemu svi bili teroristi, pokušava promijeniti ustav tako da dobije apsolutne ovlasti, prije ili tijekom svega toga kada su u javnost izašle snimke koje dokazuju kolike je novce pokrao (audio razgovor s njegovim sinom, mediji su tvrdili da se radi o milijardi eura koje je držao u stanu) – „njegovim“ ljudima je bilo dovoljno samo da od njega čuju da je snimka krivotvorena", prepričava nam Željka.

Iako živi u strahu i razmišlja o povratku u Hrvatsku, na taj korak se još nije odlučila. Na ljeto, kada završi s poslom i vrati se u rodni Karlovac na praznike, možda se u Tursku više neće vratiti.