Po najnovijem popisu faune lažištipavaca u Hrvatskoj ima 109 svojta te velike otrovne skupine životinja koja pripada razredu paučnjaka, po čemu je Hrvatska jedna od najraznovrsnijih zemalja u svijetu.

Ti su podatci objavljeni u najnovijem broju hrvatskoga prirodoslovnog časopisa "Natura Croatica" i rezultat su istraživanja hrvatskog arahnologa (stručnjaka za paučnjake) Romana Ozimeca, koje je ljetos predstavio na glavnoj međunarodnoj smotri biospeleologa u indijskom gradu Rairpuru.

Analizom i revizijom literaturnih podataka te na temelju zbrike lažištipavaca Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i autorove zbirke, koji se odnose na više od 280 nalazišta u Hrvatskoj, utvrđene su 99 vrste i 10 podvrsta iz 26 rodova i 10 porodica. Tim pregledom deset je svojta zabilježeno prvi put za Hrvatsku.

Kudikamo najviše različitih svojta registrirano je na području koje biogeografi zovu Mediteranska makroregija - 96, zatim u Planinskoj makroregiji 37, Zapadno-panonskoj 28 i Istočno-panonskoj makroregiji samo četiri.

Ozimec upozorava da rezultat tako neravnomjerna rasporeda lažištipavaca može biti dijelom posljedica nedostatne istraženosti unutrašnjosti Hrvatske.

Lažištipavci (Pseudoscorpiones) izrazito su endemične životinje i čak 38 svojta prisutne su samo u Hrvatskoj, dodaje Ozimec.

Kudikamo je najveća raznolikost na Biokovu, gdje su lažištipavci upravo fascinantni i brojem od desetak špiljskih vrsta, i veličinom, kaže Ozimec i dodaje: tri među njima (Biokovski protoneobizij, Maderov neobizij i Perunov neobizij) najveći su na svijetu.

Od ukupno 11 redova paučnjaka zastupljenih s oko 90 tisuća svojta u svijetu kudikamo je najbrojniji red pravih pauka i grinja s po oko 40 tisuća svojta. Trenutačno je u svijetu poznato oko 3,3 tisuće svojta lažištipavaca.

Italija je sa 233 svojte kudikamo najbogatija lažištipavcima, zatim druge sredozemne države Francuska, Španjolska i Grčka s više od 110 svojta, a Hrvatska je na petom mjestu.

Međutim ako se gleda omjer broja svojta i površine tih zemalja, Hrvatska je uvjerljivo na prvom mjestu, napominje Ozimec.

Naziv lažištipavci ta je skupina dobila 1778., kad je uočeno da se po građi tijela ipak razlikuju od štipavaca (škorpiona - Scorpiones).

Štipavci žrtvu ubadaju otrovnom bodljom koja se nalazi na kraju "škorpionova repa", odnosno "posttrbušnog produžetka", a umjesto njega lažištipavci imaju otrovni zub na završetku prsta čeljusne noge, koju popularno zovemo štipaljka ili kliješta, dodaje Ozimec.