LIJEČNICIMA u Slavoniji nude besplatan stan i plaćene režije, ali nitko ne želi doći raditi.

"Osigurali smo liječnicima na tom području i stanove koje smo u potpunosti uredili te su odmah useljivi, dok su plaćanje režijskih troškova spremne preuzeti tamošnje općine, ali nam se nitko ne javlja na natječaje. Mala su to sela, izolirana i udaljena od gradskih središta i jednostavno tamo nitko ne želi ići", žali se ravnateljica Doma zdravlja Županja.

Naravno da nitko ne želi jer ljudi žele zarađivati LOVU, a ne biti socijalni slučajevi, da rade za besplatan stan i bonove za brašno i ulje, kao u Africi ili Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.

Liječnici, mladi znanstvenici, stari stručnjaci, eksperti u najboljim godinama - svi oni žele EURE, a može i kune, a ne da im pomoćnik dožupana dijeli "točkice" za hranu, mlijeko u prahu i socijalni stan kao njihovoj baki 1948. godine.

U svim normalnim zemljama liječnici su među najplaćenijim zanimanjima, a u Hrvatskoj ih se mami atraktivnim ponudama poput plaćenih računa za struju, vodu i kanalizaciju. Koji je uopće smisao da se ljudima nudi besplatni smještaj u krajevima gdje, zbog iseljavanja, kuće koštaju pet tisuća eura? I koga uopće misle privući time?

No ovakve i slične “mjere” ne viđaju se samo u Slavoniji i nisu samo za liječnike. Sustav u Hrvatskoj iz nekog razloga sve svoje građane želi pretvoriti u socijalne slučajeve, i u tome je vrlo uspješan.

Kako to da nikada ne manjka župana, dožupana, pročelnika i načelnika?

Tako primjerice u Zagrebu imamo stanove za mlade znanstvenike koji su uklopljeni u naselja sa stanovima za socijalne slučajeve. Jer san je svakog mladog znanstvenika da ga nakon doktorata neki pročelnik ili načelnik pred kamerama useli u socijalni stan.

Osim znanstvenika i liječnika socijalni slučajevi postali su i radnici, a poseban uspjeh sustava je što je od deficitarnih radnika uspio stvoriti socijalu. Tako ovih dana čitamo vijesti da se za radnike propalih brodogradilišta prikuplja humanitarna pomoć jer nemaju plaće pa nemaju od čega živjeti. U zemlji u kojoj zavarivač, električar, bravar sutra može dobiti natprosječnu plaću, imamo na stotine njih koji ovih dana nemaju za hranu.

Naravno, oni najsposobniji ne žele živjeti u takvom okruženju, sreću su potražili u boljim zemljama, u kojima ne dobiju besplatan stan i sami si plaćaju režije, ne trebaju humanitarnu pomoć nego si zarade plaću, a mi ćemo se do besvijesti baviti posljedicama, a ne uzrocima, dok svi ne završimo na socijalnoj pomoći koju ćemo valjda jedni drugima davati.

Jedino ostaje misterij kako to da u krajevima u kojima nedostaje liječnika nikada ne manjka župana, dožupana, pročelnika i načelnika? Za razliku od liječnika, nije ih potrebno posebnim mjerama privlačiti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.