Ima li luđe ideje od zabrane prodaje hladnih pića u trgovinama?
Foto: Index/Pixsell/Borna Filić
NEKE organizacije i neki ljudi, čini se, žive potpuno izvan svog vremena. Tako čitamo da Udruženje zagrebačkih ugostitelja traži u 2017. godini ni manje ni više nego zabrane postavljanja hladnjaka, ledenica i slične opreme za hlađenje pića i napitaka uz kioske i trgovine. Također, traži se zabrana usluživanje prigotovljene hrane u trgovinama i kioscima.
>> Ugostitelji žele zabraniti prodaju hladnih pića u dućanima
Dakle, ugostitelji, barem njihova udruga, u 2017. godini ponašaju se kao da su u pedesetim godinama prošlog stoljeća, onom dobu potpune državne kontrole nad privredom, gdje neki komitet određuje što tko smije ili ne smije raditi i gdje se što smije prodavati. A kako im, čini se, po njihovim mjerilima ne ide, onda su zaključili da im je konkurencija – trgovina na uglu gdje ekipa kupi pivo koje popije na zidiću ili kiosk gdje usput uzmete bocu hladnog pića. Čak su konkurencija, čini se, i trgovine gdje možete kupiti pečenu masnu kokoš s lošim industrijskim mlincima i odnijeti je kući u plastičnoj ambalaži.
Da nije žalosno koliko su ti ljudi izvan vremena i prostora, bilo bi smiješno. Kafićima i restoranima su konkurencija, zamislite, industrijski frižideri samoposluga, kiosci ili industrijski pripravljena standardizirana hrana iz trgovina. Postavlja se tu samo jedno pitanje: kakvu to ugostitelji nude uslugu kada su im takvi konkurencija?
Metoda koja bi pomogla svima
Model je u biti savršen – tiskani mediji mogli bi tražiti zabranu online medija jer im uzimaju kupce. Zašto vijesti ne biste mogli čitati samo u svježem otisnutom izdanju? Komercijalni portali bi opet mogli tražiti zabranu nekomercijalnih portala i blogova jer, eto, moraju plaćati autore, a neki tamo blogaju besplatno i uzimaju čitatelje. Kino distributeri bi super profitirali zabranom prikazivanja filmova na televiziji. Da ne spominjemo kako bi se razvila prodaja flaširane vode samo da država, eto, zabrani pijenje vode iz pipe.
Genijalnih rješenja ima koliko hoćete. Ono što zabrinjava – kako nekoj udruzi uopće danas može pasti na pamet razvijati svoju djelatnost na zabranama? Ono što pokazuje taj zahtjev je samo to da danas ugostitelj može biti svatko i njegov brat, i da ti ljudi u biti uopće ne znaju čemu ugostiteljstvo služi.
Podučimo ih, ako već ne znaju sami!
Ekipa sa zidića neće sjesti u kafić ispijati pivo – jer za to nemaju love, ili ako imaju, iz nekog razloga im se tamo ne ide. Ako se šetam gradom i usput postanem žedan – sasvim mi odgovara kupiti hladno piće u kiosku i krenuti dalje jer mi se možda žuri ili mi se uopće ne sjedi u kafiću. Uopće mi ne pada na pamet sjesti u kafić i dati novce da bih sam za stolom popio sok na brzinu.
U ugostiteljske objekte idemo radi ugođaja
Naime, ljudi idu u kafiće ne da bi pili, to je jednostavnije i jeftinije kod kuće, već radi ugođaja. Dakle, traži se da je mjesto udobno, da se čovjek u njemu osjeća dobro, da su konobari ljubazni i po mogućnosti stalni, a ne da svaki put vidimo nove. Stalni konobar (znate ono, ugovor na neodređeno i dobra plaća) češćeg gosta može osloviti po prezimenu i pitati: "Uobičajeno?" Time ste već pridobili čovjeka da se osjeća kao kod kuće, što će znati cijeniti i odgovarajuće platiti.
Dobar kafić je upravo onaj koji osigurava dobar ugođaj. To su ljudi spremni onda i platiti. Ako je vašem kafiću konkurencija kiosk preko puta – onda nemate pojma kakav kafić treba biti.
Slično je i s restoranima – ako ekipa iz susjedne poslovne zgrade umjesto da vam dođe na ručak kupuje toplu zgotovljenu hranu u susjednoj trgovini ili polusuhi sendvič – onda je problem u vama. Ili je vaša hrana jednaka onome što nude trgovine (a onda stvarno nemate pojma o pripremi hrane) ili se niste prilagodili tržištu, pa im lijepo ponudite gablece po 30-tak kuna. Ako želite prodavati skuplje – onda hrana ne samo da ne smije imati okus one iz trgovina, već mora biti sasvim drugačije i pripremljena i ukrašena. Kuhar vam tako ne zna pripremiti? Platite onoga koji zna.
Ukratko, ne da neće i ne smije biti zabrana koje zagovarate, nego samo pozivanje na takve zabrane govori da o svom poslu nemate pojma jer vas uspješno zamjenjuje industrijski frižider ili teta koja uz rezanje salama usput dovršava i topla jela u supermarketu.
Želite dobro živjeti? Otvorite lanac restorana!
I na kraju – da se od jednog kafića, restorana pa čak i hotela može baš dobro živjeti, imati za ljetovanja i zimovanja i premium njemačke limuzine, ne bi McDonalds, KFC ili čak Hilton bili lanci stotinu objekata. Ekipa bi uredno vodila jedan jedini i dobro živjela. Pa ako baš hoćete biti jako bogati, onda si otvorite desetak objekata, kafića, restorana, što li sve već imamo.
Pristojno platite konobare kako bi bili nasmiješeni, dobre volje i zainteresirani za rad. Isto tako i kuhare i drugo osoblje. Platite im tečaj. Omogućite primjereni godišnji da se pošteno nakon sezone odmore. Ako ne daju uslugom odgovarajuću dodanu vrijednost piću i hrani, a umorni i slabo plaćeni ljudi ne daju, uvijek postoji kiosk ili pumpa preko puta, gdje ima i pića i hrane.
U svakom slučaju, dragi ugostitelji – ako piće iz dućana na uglu, sok iz kioska na ulici ili hranu iz supermarketa smatrate konkurencijom, veselo ćemo gledati kao propadate jer za posao ugostitelja - niste. Javite se za sezonca nekome tko zna posao. Pošten je posao i drugome prati tanjure te učiti kako se radi kvalitetno ugostiteljstvo. I ne gnjavite nas više.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati