Foto: Goran Mehkek / Cropix

ŠTO JE predsjednik mislio kad je rekao ovo? Što premijerka nije mislila kad je rekla ono? Što mislite o onome što je predsjednik rekao, a nije mislio? Što kažete na ono što je premijerka mislila, a nije rekla? I što je ono predsjednik uopće rekao? I zašto je premijerka ono rekla šest tisuća kilometara odavde? I tko je, pobogu, kriv za uznemiravanje ministara, a bogami i mafije? (Novinari, naravno.)

Eto, tako izgleda komunikacija Ive Josipovića i Jadranke Kosor s hrvatskom javnošću. Kao rebus. Kao Cluedo. Kao oni internetski testovi o tome koja strana mozga vam radi.

Koga biste najradije smaknuli?

Evo što je ovih dana izvela Jadranka Kosor. U New Yorku je pred novinarima bubnula da će do kraja godine smijeniti neke ministre. Mediji su se, prema očekivanjima, povampirili i krenuli eutanazirati ministre jednog po jednog, kako im je koji pao na pamet. Hoćemo Šukera ili Kalmetu? Hoćemo Vukelića ili Dropulićku? Mrzimo li više Popijača ili Milinovića? I što građani kažu, koga bi oni najradije smaknuli?

I taman se rulja zagrijala za linč, kad se iz Amerike ponovno oglasila Kosorica sa sljedećom izjavom: "Ne volim da mediji stvaraju nervozu kod mojih ministara koji imaju puno posla pred ulazak Hrvatske u EU". Mediji stvaraju nervozu. Mediji uznemiruju ministre. Mediji smijenjuju ministre. A ne ona koja se time pohvalila čim je preletjela Kip slobode. I onda mudri zaključak: "O svemu tome ću govoriti kad se vratim kući".

Tko je tu lud?

Tko je tu lud? Premijerka koja je otišla sve do Amerike kako bi onako usput najavila kadrovske rezove u Vladi - ne precizirajući kome će skinuti glavu - ili mediji koji su u nedostatku informacija shvatili da im nema druge nego skidati glave kako im koja padne pod ruku? Ići lijepo od ministra do ministra, odvlačiti ih iza garaže i skratiti im muke.

I tko je na koncu ispao nehuman? Ne ona koja je pozvala na linč, nego rulja koja je već smotala omču oko prve grane. Sama Kosor je, jasno, jako zabrinuta za mentalno stanje svojih ministara. Zbog toga im je valjda i poručila da će ih smijeniti. No, mediji su ti koji "stvaraju nervozu". Šire paniku. Tjeraju u skloništa.

"Ima tamo jedna mafija..."

I kad smo već kod panike... Istoga dana Ivo Josipović daje izjavu nekim klincima u Los Angelesu. Koji ga onako bezveze pitaju gdje bi trebala igrati hrvatska nogometna reprezentacija. I predsjednik države sasvim ispravno zaključi da to nije njegova stvar. A onda s ciničnim smiješkom, devet tisuća kilometara daleko od Hrvatske, misleći da ga nitko ne gleda, bubne: "Ima tamo jedna mafija..." (Gdje? Gdje? Kakva mafija? Tko je rekao mafija? Mafija? Čija mafija?)

I onda opet krene medijska lavina. Je li predsjednik mislio na Hrvatski nogometni savez? Je li mislio na Poljud i Split? Je li mislio na namještanje utakmica? Na akciju Offside? Na Zdravka Mamića? Na Renu Sinovčića? Na Don Corleonea? Na koga je mislio, pobogu?!!

"Predsjednik je htio reći da u HNS-u ima jedna mafija, a ne na Poljudu", došapnuli su Josipovićevi ljudi zaduženi za odnose s javnošću. Pa dobro, je li onda to Vlatko Marković? Je li to Igor Štimac, s kojim se Josipović nedavno sastao? Nije valjda Zorislav Srebrić opet maznuo novine? Tko je mafija, pobogu???

Josipoviću jezik brži od pameti

I koliko god bila zabavna, ova igra je sve manje smiješna. Predsjednik države bubne nešto o mafiji u nogometu, njegovi ljudi preciziraju da misli na Nogometni savez i - nikome ništa. A kad se samo sjetimo da smo Mesića optuživali da mu je jezik brži od pameti...

Kosor smjenjuje ministre, a mi moramo pogoditi koje. Josipović spominje mafiju, a mi moramo pogoditi na koga misli. Nije li to ponižavajuće? Ne samo za dvoje prvih ljudi u državi, koji blebeću bez ikakve odgovornosti, već i za građane koji imaju pravo znati što stoji iza bombastičnih najava i teških ocjena predsjednika države i predsjednice Vlade.

Igra za cijelu obitelj

Ovako, mediji za svaki slučaj posmiču sve ministre, prije nego što im premijerka otkrije tko je stvarno kriv. Mediji sve sumnjivce učlane u mafiju, prije nego što im Josipović otkrije na koga je zapravo mislio. Ili još bolje, ne otkrije.

Ovo je, dakle, igra za cijelu obitelj. Za sve mlado i staro koje se navečer okupi pred televizorom u zajedničkom nastojanju da pogodi što premijerka i predsjednik misle kada kažu, što kažu kad ne misle, na koga misle kad šute... Zašto ne šute kad ne misle.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje