Foto: Radnička fronta/Index

POBJEDA grčke Sirize na parlamentarnim izborima izazvala je valove oduševljenja kod niza političkih stranaka, organizacija i inicijativa diljem Europe. Među dionicima hrvatske političke i društvene scene koji su "zajahali val" Ciprasovog uspjeha našla se i Radnička fronta (RF), politička organizacija u povojima koja okuplja radnike, nezaposlene, umirovljenike i studente, a koja se zalaže za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u Hrvatskoj.

Nakon što je Fronta prošloga vikenda u Zagrebu i Rijeci organizirala prosvjede podrške Grčkoj, a na pozivima na prosvjed koristila apel "Uključite se u osnivanje "hrvatske Syriza-e!", porazgovarali smo s troje članova organizacije kako bismo dobili odgovore na niz pitanja, uključujući planove Fronte po pitanju izlaska na parlamentarne izbore, izglede Ciprasove vlade da ostane dosljedna proklamiranim programskim ciljevima te planovima Fronte za buduće prosvjede u Hrvatskoj.

S nama su razgovarali Željka Biloš, vrtlarica u jednom zagrebačkom poduzeću, Miljenka Ćurković, nezaposlena marketinška stručnjakinja te Marko Pustaj, student Filozofskog fakulteta i apsolvent povijesti.

U odnosu na stotinjak članova koliko je Radnička fronta brojila početkom prosinca 2014. godine, jeste li uspjeli omasoviti inicijativu?

Željka Biloš: Radnička fronta se širi, kao što se i nezadovoljstvo naroda širi. Nakon Zagreba, Rijeke, Osijeka i Karlovca, naše lokalne organizacije osnovane su i u Splitu, Sisku i Puli. Uskoro ćemo se proširiti na još neke gradove..

Valja napomenuti da Radnička fronta teži imati što aktivnije članstvo koje sudjeluje u donošenju svih odluka, a ne samo zbroj članova koji slijepo slušaju vodstvo stranke. Dakle, omasovljenje stranke sastoji se u sve jačoj i jačoj participaciji i osvješćivanju problema odozdo te je to dugotrajan proces koji traje i još će trajati.

Je li unutar RF-a donesena odluka o izlasku inicijative na parlamentarne izbore?

Željka Biloš: Odluka o izlasku na parlamentarne izbore još uvijek nije donesena, no očekujem da će se odluka donijeti na skorašnjoj Skupštini RF-a, iako nam je izlazak na izbore samo jedna od metoda borbe, a ne krajnji cilj.

Smatram da treba izaći na izbore jer je bitno predstaviti naš program i naše ciljeve što većem broju radnika, nezaposlenih i ostalih obespravljenih u društvu te pokazati da smo jedina lijeva opcija u Hrvatskoj.

Osobito ako se ima u vidu da će naš saborski zastupnik primati srednju radničku plaću – oko 3700 kuna, a ne saborsku plaću.

Neprestani rad na terenu i na osvješćivanju problema ipak biva primarnim imperativom RF-a.

U subotu ste u Rijeci i u Zagrebu organizirali prosvjede podrške novoj grčkoj vladi. Nakon dolaska na vlast, čelnici Sirize ublažili su svoju retoriku - smatrate li da su ciljevi proklamirani po dolasku na vlast, poput revizije javnog duga, novi pregovori o kamatama i suspenzije otplate do oživljavanja grčkog gospodarstva, nešto na čemu će Cipras beskompromisno inzistirati?

Marko Pustaj: Na početku treba odmah naglasiti da su naši prosvjedi u Rijeci i Zagrebu bili dio šire europske akcije. Naime, prije desetak dana predsjednik Europske ljevice Pierre Laurent je pozvao na izlazak na ulice i okupiranje trgova u znak potpore i iskazivanja solidarnosti grčkoj vladi protiv nametnute politike štednje od strane tzv. Trojke – Međunarodni monetarni fond, Europska komisija i Europska središnja banka. Odaziv je bio izvrstan te se prosvjedovalo u preko 60 europskih gradova, uključujući, naravno, Rijeku i Zagreb.

Posebno je zanimljivo da se prosvjedovalo čak i u New Yorku, Washingtonu te Sydneyju. Ta masovnost prosvjeda ukazuje na to da grčki problemi nisu samo njezini, već da se isti procesi događaju diljem svijeta, ali naravno s različitim intenzitetom. Što se tiče same Sirize, njeni potezi od dolaska na vlast su ostavili malo koga na ljevici razočaranim. Pokazana je odlučnost i želja da izborna obećanja ne ostanu tek prazne riječi na papiru. 

Međutim, stvari treba, kao i u svakoj drugoj situaciji, kontekstualizirati. Siriza je daleko najljevija stranka na vlasti u Europi te posljedično tome nažalost nema saveznika niti u jednoj drugoj europskoj vladi. Nakon izbora Cipras je napravio mini europsku turneju nadajući se barem minimalnoj potpori nekih europskih vođa. Vratio se u Atenu razočaran te je na neki način ostao sam u borbi protiv europskih birokrata. Međutim, godina pred nama je obećavajuća po tom pitanju. Sve ankete predviđaju da će Podemos – stranka istovjetna Sirizi – preuzeti vlast u Španjolskoj na nadolazećim jesenskim izborima. Time bi Grčka vlada dobila značajnog saveznika u borbi protiv nametnute europske politike štednje, a pritom nemojmo zaboraviti da je Španjolska ekonomija peta po veličini u Europskoj uniji. S tako jakim partnerom uza sebe Grčka može ne samo beskompromisno inzistirati na svojim zahtjevima već ih može i dodatno radikalizirati, što je svakako želja nas ovdje u Radničkoj fronti. A sama pobjeda Podemosa, uz već ostvarenu pobjedu Sirize, bio bi ogroman vjetar u leđa svim progresivnim strankama u Europi, pa tako i RF-u, što bi svakako osnažilo pregovaračku poziciju svih onih koji se žele boriti za drugačiju Europu.

Marko Pustaj: Komunikacija je uspostavljena, ali smo, kako RF još nije službeno registrirana stranka, u vrlo ranim fazama suradnje. S Podemosom kontaktiramo uglavnom preko našeg kolege Dominika Žganca koji radi za Europsku ljevicu u europarlamentu, dok sa Sirizom imamo više otvorenih kanala.

U kontaktu smo s Janisom Burnusom iz Sirizinog CK-a, koji se bavi europskim pitanjima, kao i s nekim drugim ljudima, poput Harisa Golemisa, također iz Sirizinog CK-a, koji je više puta bio u Zagrebu na Subversive festivalu. Sljedeći tjedan će jedan predstavnik RF-a ići u Beč na interni sastanak Europske ljevice, gdje će biti predstavnici Sirize, Podemosa, njemačkog die Linkea, slovenske Združene ljevice i drugih progresivnih stranaka.

U kontekstu subotnjeg izražavanja potpore Grčkoj, ali i učestalo medijski izražavanih simpatija spram Podemosa i Sirize, postoji li mogućnost za buduću suradnju Radničke fronte sa Sirizom i Podemosom? Ukoliko mogućnost postoji, na kojem području biste htjeli ostvariti tu suradnju?

Marko Pustaj: Ne da postoji mogućnost suradnje, nego je ona apsolutna nužnost. Problemi koji muče Grke su isti problemi koji muče i Španjolce, Talijane, Irce kao i nas ovdje u Hrvatskoj. Mi nemamo iluzija da se naše domaće teškoće mogu riješiti samo promjenama u našem dvorištu jer problemi su globalni i zato rješenje mora biti globalno i sveobuhvatno, a to je jedino moguće suradnjom svih progresivnih stranaka. Nemojmo zaboraviti da je kapitalizam internacionalni sustav te stoga i naša borba mora biti takva. Što se tiče konkretnih dodirnih točaka to je u prvom redu suradnja protiv TTIP-a – sporazum, čiji se pregovori vode u najstrožoj tajnosti, o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU od kojeg će jedino korist imati najbogatiji dok će se na ostatak društva odraziti izrazito negativno. Zatim je tu zajedničko nastojanje da se dokine politika štednje koja se prebija preko leđa radništva. Uglavnom borba protiv svake politike koja ide na korist 1 posto te na štetu 99 posto pučanstva.

Kako ocjenjujete Vladine mjere fiksiranja tečaja švicarskog franka te otpis dugova socijalno ugroženim građanima, jesu li to potezi koja Radnička fronta podržava?

Miljenka Ćurković: Fiksiranje tečaja švicarskog franka i otpis dugova socijalno ugroženim građanima su vatrogasne mjere i neodržive su na dulji rok. No, predizborna je godina, i vlast želi pokazati socijalnu osjetljivost, jer se nada da će birači to honorirati i dati im glas. Istina je da će građani pogođeni skokom švicarskog franka zbog zamrznutog tečaja imati nižu ratu za otplatu duga, i da će neko vrijeme "lakše disati", no dugoročno u  zemlji kapitalističke periferije sa slabašnom ekonomijom, kao što je Hrvatska, to neće puno toga promijeniti u uvjetima visoke zaduženosti, slabog izvoza i gotovo nikakve proizvodnje.

Bez cjelovite promjene sistema, nacionalizacije banaka i stavljanja njihovog rada u službu šire zajednice te revizije i otpisa dijela vanjskog duga, koji su elite na vlasti nelegitimno stvorile, trajnija rješenja nisu moguća. Također bi trebalo, vezano za samo monetarno pitanje, u ovim uvjetima, svakako ukinuti valutnu klauzulu na kredite zato što gospodarstvo proizvodi u kunama pa je paradoksalno da se zadužuje u valuti na čiju ekonomiju nikako ne može utjecati.

Što se otpisa duga socijalno ugroženih građana tiče, i ta je mjera vatrogasna i populistička, i također neće ništa riješiti na dulji rok. Jer ako se socijalno ugroženom građaninu, bez prihoda ili s minimalnim primanjima, ne pomogne da nađe posao ili ako mu se ne omogući da od svojih primanja plaća dugove, vrlo brzo će ponovo ući u dug i krug će se zatvoriti. Dakle, vraćamo se na polazište da je takve probleme jedino moguće riješiti radikalnom promjenom sistema, i političkog i ekonomskog.

 U medijskim istupima članova Radničke fronte imali smo prilike čuti kako se Živi zid naziva "sistemskom strankom". Možete li nam to pojasniti?

Miljenka Ćurković: Živi Zid je stranka koja se ne izjašnjava za radikalnu promjenu sistema, i političkog i društvenog. Oni bi, prema onome kako istupaju, popravljali kapitalizam, dakle nude nekonzistentna, necjelovita rješenja i ne prepoznaju kapitalizam, posebice financijski, kao izvor problema, nego brkaju uzrok i posljedicu. Banke, koje oni percipiraju kao glavni problem, su poluge moći krupnog financijskog kapitala, i nisu ništa izdvojeno iz kapitalističkog sistema.

Jedino kompletnom promjenom sistema, vraćanjem centara moći natrag u ruke naroda, moguće je trajnije rješenje socijalnih problema, pa i problem deložacija. Još samo da spomenem da se ističu po moru suspektnih poteza i svjetonazora - koalicija na lokalnoj razini s HČSP-om, Sinčićevo paradiranje s Klemmom, zagovaranje teorijâ zavjere, isticanje vlastite "transideologičnosti" (što je smiješno, jer je svaka predstava svijeta ideološka predstava) te "dječje" ideje poput tiskanja novca.

S obzirom na dijeljeni stav o tome kako se ljude ne može izbacivati iz njihovih domova, koji se nameće kao temeljni za Živi zid, a relevantan za Radničku frontu, postoji li mogućnost za suradnju između dvije inicijative?

Miljenka Ćurković: Kao što sam u prethodnom pitanju već napomenula, gledati na problem deložacija zaduženih građana, van konteksta promjene cjelokupnog sistema, naprosto nije dio rješenja, nego je ad hoc populistička mjera, prividno socijalno osjetljiva, no budući da nemilosrdni kapitalistički sistem, očajne ljude, koji su izgubili krov nad glavom, dovede nakon deložacije u situaciju da moraju dodatno platiti troškove izlaska policije na teren i nerijetko dobiju i prekršajnu prijavu za ometanje postupka, a osim toga kod sprečavanja deložacija ne vode računa o klasnom pitanju pa primjerice brane i „građevinske poduzetnike“ kojima se oduzima 20 apartmana (!), nameće se se pitanje kako je moguće surađivati s nekim tko se ne zalaže za cjelovita, socijalno pravedna i temeljita rješenja, nego želi ispasti socijalno osjetljiv sa ovakvim populističkim i kozmetičkim rješenjima, koja još produbljuju agoniju nesretnih ljudi, ali lijepo izgledaju "na van"?

Ne smatramo ih, dok god ovako istupaju, ozbiljnom političkom opcijom, ono što nude narodu je nesuvislo, nekonzistentno i zapravo nemaju nikakav artikulirani politički program, nego lutaju, kao što sam u prethodnom pitanju istakla, od krajnje desnih političkih opcija (HČSP) do nekakve "transideologičnosti", do smiješnih izjava da su "hrvatska Siriza", a usput izjavljuju da "nisu ljevica". Uz toliku količinu nesuvislosti, govoriti o nekakvoj suradnji je zaista bespredmetno.

Planira li Radnička fronta nove prosvjede u bližoj budućnosti? Ako da, koji problemi će biti adresirani?

Miljenka Ćurković: Da, Radnička Fronta uskoro planira novi Prosvjed protiv privatizacije Imunološkog zavoda, jer je privatizacijski proces došao do faze prikupljanja obavezujućih ponuda za kupnju Imunološkog zavoda, a jedini koji je izišao s obavezujućom ponudom za kupnju je tajkun Luka Rajić, poznat po slučaju privatizacije mliječne industrije Dukat i Sirela, zajedno s investicijskim fondom Nexus Private Equity, društvom za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala s privatnom ponudom.

U svojoj suštini rizični kapital (eng. private equity) povezuje višak sredstava na tržištu kapitala (investitore) s potrebama za kapitalom (investicijama - tvrtke i/ili projekti s visokim ekonomskim potencijalom). Dakle, gospodin Rajić nema očito sam kapitala za kupnju, nego iza toga stoji investicijski fond sa privatnim kapitalom, nigdje nije jasno navedeno tko je vlasnik kapitala. Toliko o poštenim namjerama i transparentnosti kupnje tvrtke koja je od strateškog značaja za RH i odgovornosti političke elite koja ovako besramno rasprodaje strateške resurse RH, kao da su oni vlasnici, a ne svi građani RH, s čijim se zdravljem političke elite neodgovorno poigravaju.

Radnička Fronta smatra da bi tvrtke koje su od posebnog značaja za RH, i predstavljaju strateški resurs RH, poput Imunološkog zavoda, trebale ostati u vlasništvu države, a ne privatnog krupnog kapitala, jer bi bile privatizirane netransparentno i opravdana je bojazan da bi služile za branje profita, a ne za dobrobit i zdravlje nacije, uzevši gore navedene činjenice u obzir.

Da poentiram parafrazom iz čuvenog djela ruskih humorističnih pisaca Iljfa i Petrova s početka prošlog stoljeća, Dvanaest Stolica, otjelotvoreno u liku sitnog žicara i prevaranta, tzv. "velikog kombinatora" po imenu Ostap Bender, koji je rekao "Ideje naše, benzin vaš", "Krv i plazma (dobrovoljno darovana) vaša, masni profit naš".

"Imunološki zavod nije profitna prćija političara, tajkuna i prekupaca"

Koristimo priliku pozvati sve građane da se odazovu na prosvjed i potpisivanje peticije protiv privatizacije Imunološkog zavoda, jer je to naše zajedničko dobro,i tiče se svih nas i naše djece, a ne profitna prćija političara i s njima slizanih tajkuna i prekupaca.

A i 100 milijuna kuna bi vladajući našli kad bi htjeli. Na zadnjem smo prosvjedu rekli kamo je novac otišao, na spašavanje tajkunskog Agrokora, na skupe Audije, na luksuzne telefone, na mirovne misije u dalekim zemljama, za dokapitalizaciju Đure Đakovića je, recimo, nađen novac u prosincu 2014. godine, a za Imunološki je otprije tvrđeno da država nema novaca, itd., dakle mantra, "nema novaca" je neistina. Ima, samo za koga i za koju namjenu - to je ključno. Ne treba na te floskule nasjedati.

Dakle, dođite na prosvjed i potpišite peticiju protiv privatizacije Imunološkog zavoda. Točni datumi i lokacije bit će najavljeni na našim stranicama na web-u i Facebooku te kroz priopćenja za medije.

Također planiramo prosvjedne akcije protiv TTIP, poslali smo našu Izjavu na davanje koncesije za eksploataciju nafte u Jadranu, a također će Radnička fronta (već smo prosvjedovali u Rijeci protiv postupaka Energa) biti suorganizator prosvjedne akcije protiv tvrtke Energo, koja je poskupila grijanje trostruko, bez valjanoga obrazloženja... uglavnom, bit će ih još, po potrebi i zavisno od situacija i razvoja događaja 

"Hrvatske političke strukture obustavile su dijalog s normalnim ljudima"

Na kraju da naglasimo, Radničkoj fronti nije želja samo prosvjedovati. Osnovni cilj je educirati ljude o našem programu i štetnostima koje proizvodi kapitalizam. Na žalost, političke strukture u Hrvatskoj odavno su prestale voditi dijalog sa normalnim ljudima, osim u izborno doba, ne dozvoljavaju transparentne javne rasprave, pa je za dobivanje njihove pažnje potrebna javna galama. Zato ćemo prosvjedovati, sve češće i žešće, u nadi da će nam se u tome pridruživati sve više hrvatskog naroda. Granice između "debelo potkoženih" političara i sve gladnijeg naroda su sve veće - i mi moramo uporno raditi na njihovom rušenju.

No prosvjedovat ćemo i u svim drugim potrebnim slučajevima gdje su ugrožena prava osjetljivih i obespravljenih skupina ljudi (nezaposleni, studenti, umirovljenici i drugi), a naročito tamo gdje pomoć bude trebala radnicima i gdje nas oni ili njihovi sindikati budu pozivali. Nadamo se da će narod prepoznati da samo udruženi možemo ostvariti pozitivne promjene, i mi to želimo - pomoći narodu u borbi protiv kapitalista, tajkuna i njihovih političkih poltrona.