Ispovijest trudnice: 50 nijansi žute
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123rf
STAVLJANJE ledenog gela na trbuh nikada nije bilo ugodnije. Iako se cijelo tijelo odjednom našlo u grču, samo koju sekundu kasnije započela je najljepša glazba na svijetu. Tihi i ujednačeni ritmovi kucanja malenog srčeka.
Nisam baš od onih koji vole otići liječniku na čašicu razgovora. Štoviše obiteljska liječnica je sve dijagnoze u posljednjih 20-ak godina fulala, a stomatologa se bojim više nego samog vraga, ali otkada sam ugledala svoj prvi plusić mislim da bi mogla spavati u domu zdravlja. Više nisu bitni socijalistički stolci, živčani liječnici, užurbane tete čistačice, bitne su samo te minute u kojim gledam svoju malenu mrvicu.
Tada se osjećam kao u moderno uređenoj privatnoj poliklinici, sve je ružičasto i miriši po baby puderu. Rečenica "možete se odjenuti" zvuči kao slanje na lomaču. Čekaj! Kako već? Pa tek sam desetak minuta tu. Najradije bi imala ultrazvuk neprestano uz sebe da mogu pratiti svaki milimetar rasta bebača.
Kada sam čula da je sljedeći ultrazvuk tek za mjesec dana kao da me netko opet ošamario. Mjesec dana! Pa je l' znate vi koliko je to minuta? Minuta iščekivanja do sljedećih otkucaja. Propustit ću mjesec dana gledanja kako to malo čudo raste. No, liječnica je odlučna. Pitam se zašto.
Nema baš posao za poželjeti. Kada ne pregledavaš ženske intimne dijelove, vodiš razgovore s trudnicama koje su zabrinute, tužne, histerične ili pak sretne, previše sretne pa očekuju da i liječnica bude sretna. I meni prolazi kroz glavu kako je uspjela "oguglat" na tuđu sreću. Razumijem ja da bi liječnici izludjeli da se pokušavaju poistovjetiti i unijeti emocije u svaki razgovor, svaki ultrazvučni pregled. Ali, ženo, pa tu raste novi život!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nisu ovo samo hormoni. Oduvijek me tuđa sreća veselila. Znaš onaj osjećaj kada saznaš da je trudna sasvim nepoznata osoba. Susjeda s kojom nikada nisi razgovarala, sestrična koja ti nikada nije bila pretjerano draga? Da ne pričamo o najboljim prijateljicama. Plakala sam od sreće zajedno sa svima njima. Ne postoji ljepša stvar od dolaska novog života na svijet. Ako slučajno i postoji, ja nikada neću saznati za nju.
Ormar se polako puni žutom robicom, mislim da sam postala pravi stručnjak za pelene. Svi kažu - prerano je. Znam da ću presložiti robicu 100 puta dok se ne približi termin, pola toga mi se vjerojatno više neće ni sviđati, ali pustite me da budem sretna. Iako vrijeme leti i vjerojatno se neću ni okrenuti, a 9. mjesec će biti tu, želim biti spremna na sve.
Dragi se našalio da mi imamo 50 nijansi žute u ormaru. Sve to dođe s godinama. Prije koju godinu pomama za 50 nijansi sive bi me prvu ulovila. Sada je došli vrijeme za 50 nijansi žute. I znate što? Više mi se sviđa ovako.
Ne vjerujem u bapske priče da to donosi nesreću. Nesreću donose zločesti i sebični ljudi, a ne žuti bodi i platnene pelene s patkicama.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati