ITALIJA, u kojoj je rođena Fašistička stranka, zabranjuje u Ustavu osnivanje stranaka nadahnutih fašizmom, a zabranjeno je i isticanje kukastih križeva i ostalih nacifašističkih obilježja.

No, to ne znači da se na zidovima nekih zgrada ne pojavljuju fašistički znakovi, te da nema stranaka koje se ne odriču nasljeđa stranke Benita Mussolinija. Za ispisivanje simbola predviđene su novčane kazne koje su svojim iznosom simbolične, pod uvjetom da to nije isticano s namjerom poticanja rasne ili nacionalne netrpeljivosti.

Stranke krajnje desnice imaju u svojim uredima poprsja Mussolinija, koja se mogu kupiti i na raznim mjestima, a ima i vina koja su nazivana imenom talijanskog Ducea. No, ima i vina s imenima Staljina, Lenjina itd. Postoje zakoni po kojima se mogu zabranjivati stranke i isticanje fašističkih obilježja, ali se u praksi dopuštaju neki istupi. Procjenjuje se kako je bolje imati vidljivom i javnom neku stranku ili nečije ponašanje, nego li tjerati takve osobe u ilegalu.

U rodnom mjestu Mussolinija, u Predapiju u regiji Emiliji Romagni, postoji muzej posvećen tom talijanskom fašističkom čelniku i tu se okupljaju najmanje jednom godišnje nostalgičari toga režima. Također se na groblju u Rimu okupljaju nostalgičari fašizma i odaju počast svojim palim suborcima. Počast se održava uz uzdignute ruke, tipični fašistički a nekada starorimski pozdrav, te uz prozivke.

Postoje i mjesta na kojima su sedamdesetih godina u sukobima s policijom ili s pripadnicima Crvenih brigada poginuli neofašisti, i na kojima se, na godišnjicu smrti, održava počasna straža pripadnika tog pokreta. Te događaje čuva policija kako bi se izbjegle eventualne provokacije.

Pokraj olimpijskog stadiona u Rimu, gdje je i sjedište Talijanskog olimpijskog odbora, u naselju koje je građeno još u vrijeme fašizma, gdje je i poznati stadion na kojem se održavaju teniski turniri, postoji i obelisk s natpisom kojim se kliče Duceu (Dux, na latinskome jeziku), poglavaru, a umjetno jezero u EUR-u, naselju koje je građeno za svjetsku izložbu koja se trebala održati 1943. godine, ima oblik snoplja (fascio, odakle riječ fašizam).

Od novih zdanja načinjenih u poslijeratno vrijeme, a vezanih uz razdoblje fašizma, podignut je muzej u Predapiju posvećen Mussoliniju. Nazivi trgova i ulica posvećenih Mussoliniju su izmijenjeni, primjerice Foro Italico u Rimu, oko olimpijskog stadiona, nekada se nazivao Foro Mussolini. No, i dalje postoje kipovi, reljefi, vina, pa i restorani koji nose obilježja onoga vremena, a isto tako se s oprezom postupa prema nekim pokretima, s time što se i ispadima i pretjerivanjima ne pridaje velika pažnja u informativnim glasilima. Primjerice, održavanje mise zadušnice za Mussolinija, ili okupljanje nostalgičara u Predapiju vijesti su koji ne dobivaju prostor u glavnim talijanskim glasilima, jer se smatra da je pretjerano pisanje o nečemu i određena propaganda same te pojave.

Što se tiče djelovanja krajnje ljevice ono se zakonom ne regulira. Postojali su prijedlozi za donošenjem zakona kojima bi se branilo osnivanje staljinističkih i sličnih stranaka ali to nije usvojeno vjerojatno i zato što takva ideja za osnivanjem stranke ekstremne ljevice nije nikome pala na pamet.

Esktremno lijeva organizacija Crvene brigade, koja je osobito bila aktivna 70-ih godina ubivši među ostalim i bivšeg talijanskog premijera Alda Mora, smatrana je terorističkom organizacijom a ne političkim pokretom. Takva vrsta djelovanja regulirana je zakonima koji se odnose na borbu protiv terorizma, a to se odnosi i na krajnju desnicu i na krajnju ljevicu. Tih 70-ih godina usvojeni su privremeni specijalni zakoni upravo za suzbijanje terorističkih pokreta.