Foto: Andrija Lučić/Cropix

IVO JOSIPOVIĆ ponaša se kao izvanzemaljac koji je cijelo vrijeme proučavao Zemljane, bez da je zapravo upoznao ijednog. A sada je odjednom tresnuo na Zemlju i biračima u predsjedničkoj kampanji obraća se kao da sriče upute iz priručnika za ljudsku komunikaciju.

Evo kako je to izgledalo u nedjeljnom upitniku Jutarnjeg lista "60 škakljivih pitanja za troje predsjedničkih kandidata" (Josipovića, Vidoševića i Vesnu Pusić).

"Volim puno toga, ali vam neću ništa otkriti"

Na pitanje koje bi osobne odluke promijenio, Josipović odgovara: "Kada sam skladao svoj prvi gudački kvartet, trebao sam dodati još jednu virtuoznu kadencu". Upitan da imenuje omiljenog glazbenog autora, odgovara: "Uh, ne mogu izabrati, puno ih je koje volim". Omiljeni citat? "Puno je mudrih misli...". Pa nismo čuli ni jednu.

Na najškakljivije pitanje, je li vodio ljubav na javnom mjestu, rezolutno je uzvratio: "Ne odgovaram na intimna pitanja koja zapravo podcjenjuju interes javnosti za predsjedničke izbore". A onda se brže-bolje "predsjednički" pohvalio da se "kao mlad spustio niz gromobran s nebodera u kojem je stanovao". "Ludo i opasno", kazao je. A upitan što bi ponio na pusti otok, odgovara: "Klavir". I knjigu "Janson's History of art".

A onda ono najslađe. Na pitanje koji mu je omiljeni parfem, Josipović odgovara: "Nemam ga, redovita higijena je najbolji parfem". I eto, oni koji su ga kritizirali da "nit smrdi, nit miriše", dobili su konkretnu potvrdu, crno na bijelo, ovjerenu kod bilježnika, urudžbiranu u stotinak tisuća primjeraka.

Ivo Josipović dosadan je kao smrt i time se ponosi. Dosada je njegov program. Nema parfem, nema izreku, nema knjigu, nema seks, nema onu jednu "virtuoznu kadencu", nema mane... Pa što onda ima? Program?

Što je pravda bez mača? Živa dosada

Nadamo se da se taj program ne svodi na one "nivea" jumbo plakate s parolom "Pravda". Može li netko zamisliti da Laburisti u Britaniji izađu s plakatima "Justice" i nalijepe to na kremu za ruke? I ukrase to slikom sivog birokrata s naočalama? Da Ivo Josipović makar vitla mačem, netko bi obratio pažnju. Ovako je i to dosadno.

Zašto je dosadno loše? Zato što je odbojno. A zašto je odbojno loše? Zato što predstavlja smrt za svakog kandidata na izborima. Ta opaska također je trebala stajati u Josipovićevu priručniku za komunikaciju sa Zemljanima, ali izgleda da je upravo to poglavlje netko istrgnuo. Vjerojatno kako bi na poleđini nažvrljao onaj famozni slogan.

Humanoidi oko nas

Iz nekog razloga, Ivo Josipović uporno odbija poprimiti humanoidne karakteristike. Ne želi govoriti razumljivim jezikom, panično bježi od pomisli da se približi ljudima koji bi trebali za njega glasati... Nije čak dao ni svojim PR-ovcima da izmisle bilo koji parfem kako bi makar izdaleka na birač(ic)e ostavio "cool" dojam. Ako već sam po sebi nije kul.  Ovako, ostao je dosljedan sebi. Nit' smrdi, nit' miriše. Doslovno.

I dok Milan Bandić prodaje biračima pozu bez mrvice sadržaja, njegov dojučerašnji partijski drug Ivo Josipović odlazi u drugu krajnost, nudeći sadržaj bez imalo stila. Kao da je u kampanju upao iz vremenske kapsule, negdje u predindustrijsko doba, u doba bez masovnih medija i publike opsjednute celebrity kulturom.

Ne očekujemo od ozbiljnog kandidata da se hvali lokacijama na kojima je vodio ljubav (tko bi živio s tom slikom?), ali oni zanimljivi iz toga će se zvući duhovitošću, a oni nezanimljivi - poput "humanoida" Josipovića - dociranjem o "podcjenjivanju interesa javnosti za predsjedničke izbore". Pa kakve onda veze s predsjedničkim izborima ima njegov strah od lavova i zmija? Na Pantovčaku ionako lutaju samo paunovi i koze.

Dosadan želi biti još dosadniji

To je ono što zapravo najviše fascinira kod nefascinantnog Josipovića: dosadan kandidat uspio je biti još dosadniji. To će sigurno ući u anale modernih izbornih kampanja, bez obzira na krajnji ishod. Bilo je originalnih likova koji su ispali dosadni (Ćiro Blažević), bilo je dosadnih koji su se barem trudili biti originalni (Dražen Budiša s klarinetom), ali ovo je prvi puta da dosadan kandidat tako uspješno fura dosadu. Čak mu ni Band aid neće pomoći u razbijanju dosade, osim ako Bareta ne iznesu na nosilima. Ali, kad se bolje razmisli, i to je već dosadno.

Dakle, u personaliziranoj kampanji od Josipovićeve persone nema ni traga. Nema čak ni privida. Ni reklame. Ni ambalaže. Možda bi sve to i bilo pohvalno, kad bi se pričalo o sadržaju i programu, ciljevima i ambicijama. Ovako, priča se o - Bandiću. Hvali ga se i pljuje, ali barem se priča. O Josipoviću se priča samo to da se ništa ne priča.  A o čemu bi se i pričalo kad - kao što sam priznaje - nit' smrdi, nit' miriši. 

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje