1. POBJEDA I PORAZ
Ovo već postaje zamorno. Tko je dobio, a tko izgubio, tko je zadovoljan, a tko nije, tko ima više manjih ili manje onih većih, tko je veći frajer, čija je žena ljepša... HDZ je na kraju pobijedio tamo gdje nije izgubio, SDP je izgubio čak i tamo gdje je pobijedio (vidi pod: Bandić), a Hrvatska dobila 550 lokalnih šerifa. Da ne znamo bolje, rekli bismo da od toliko šerifa nema više mjesta za bandite. A kad ono, Zoran Milanović u nedjelju u 7,03 ravno sa džoginga izjavljuje: "Pobijedit će Milan Bandić". Eto kako pobjeda i poraz znaju biti relativni pojmovi. Nema sumnje da bi Ivo Sanader imao svašta reći na tu temu, samo da već nije rekao i previše. Uglavnom, da sumiramo, HDZ i SDP igrali su se igrali od srijede do petka, ali nisu se maknuli dalje od početka. O svemu ostalome, malo niže... 

2. VUKOVAR I DUBROVNIK
HDZ voli velike brojeve, ali još više simboliku. A sad je izgubio svoja dva najsjajnija simbola: Vukovar i Dubrovnik. Pa dobro, jesmo li se za to borili? Je li to način da se izrazi zahvalnost za sve što je HDZ učinio u obrani domovine i očuvanju digniteta Domovinskog rata? Nije li doktor Ivo Sanader lijepo govorio, "nemojte za komuniste", "nemojte za komuniste"? A oni slijepi pored zdravih očiju, pa "komunjare" ravno na čelo dva grada-heroja. Ako HDZ više nema ni Vukovar, ni Dubrovnik, s pravom se možemo zapitati: "Predsjedniče, što je ostalo?".

3. "PAZI ŠTO ŽELIŠ, MOŽDA TI SE ISPUNI"
Nakon Gornjeg Milanovca, Hrvatska je dobila i svoje (novo) Donje Pazarište. Željko Kerum postao je splitski gradonačelnik, a Splićani u skladu s kineskom kletvom "pazi što želiš, možda ti se ispuni", konačno dobili svog Bandića. A sad, k'o živ, k'o mrtav. Lošije teško može biti, ali nikad se ne zna, Kerum se voli hvaliti da je sposoban probijati granice. Kako će izgledati njegov Split? Kao SuperJoker? Kao neonski Vlajburg? Ili plastični Monte Carlo? Kao dalmatinski Zagreb? I koliko dugo će sam Kerum izdržati prije nego shvati da to nije za njega? I ostavi lijepo domaću zadaću sestri, a on se uputi u teretanu, da vidimo koliko će dići na benč. "Ko more više, a"?  

4. DIP ŠIT
Ajmo ukinuti Državno izborno povjerenstvo. Što će nam uopće? Sasvim se dobro snalazimo bez njega. Na biralištima je ionako rasulo, baš kao i u biračkim popisima, birački odbori su neobrazovani, informacije se dobivaju na kapaljku i sa zakašnjenjem, nema edukacije birača, niti poticanja da izađu na izbore, nema čak ni točnog zbrajanja glasova. Ima samo opće konfuzije kakva se ne očekuje u trećem desetljeću hrvatskog višestranačja. Nema nikakvih sankcija: ni za kandidate koji krše izbornu šutnju, ni za medije koji im u tome pomažu. U nedjelju u podne HTV je prekršio šutnju emitiranjem izjava izbornih kandidata, ali DIP je zaključio da u tome nije bilo ništa sporno. GONG je zapravo jedino tijelo koje obavlja sve funkcije DIP-a: educira, informira, upozorava,  kritizira. Što će nam onda DIP? (Kad je ionako shit.)

5. "EVO VAM, OKUPATORI!"
Dok svi šute, topovi grme. Dok je u cijeloj Hrvatskoj vladala predizborna šutnja, ministar zdravstva Darko Milinović grmio je na otvaranju druge cijevi tunela Sveti Rok o "okupatorima i okupaciji", o Franji Tuđmanu i razvoju Hrvatske. Sasvim prikladna retorika za dan kad bi političari morali šutjeti. Ne bi ovo bila Hrvatska i ne bi HDZ bio na vlasti, kad se tuneli ne bi otvarali na dan preizborne šutnje i kad se na njime ne bi narod plašio uspomenama na okupatore i Tuđmana.

6. ZOKI I TRI SEKRETARA
Kakav je to pomor bio! Herojski su jurišali na neprijateljske bajunete i herojski izginuli. Tonino Picula izgubio je od totalnog anonimca u Velikoj Gorici, Davorko Vidović jedini od svih izgubio prednost iz prvog kruga, dok je Ranko "Bijeli prah" Ostojić u Splitu - pod parolom "Nisam ovca da me vodi čoban" - izgubio i izbore i obraz. A Zoran Milanović preko noći izgubio svoja tri sekretara. Možda čak i nepovratno. SDP se može hvaliti da je dobio velike gradove, ali i žaliti što je na tom putu izgubio i neke velike face. No, mala je to cijena, koliki su oni gubitnici.  

7. "MALO VAS JE, MALO VAS JE, PI....E!"
Od prvoga dana kampanje ponašao se kao da nije vjerovao da će pobijediti Milana Bandića. Stoga je tu vjeru naposljetku uspješno prenio na birače. Izgledalo je kao da Bandić zapravo vodi kampanju za obojicu, dok se Josip Kregar ne bi "štel mešati". Ne sjećamo se da je ijednom opandrčio Bandića, na plakatima nije osvanula ni jedna antibandićevska poruka, a u Zagrebu se nije osjetila prevratnička atmosfera, iako su kregarovci paradirali u narančastim majicama, koje su valjda trebale asocirati na "Narančastu revoluciju". Krenuo je kao luzer, ponašao se kao luzer, završio kao luzer. Bandić je više želio pobjedu jer zna što njome dobiva. Kregar ju nije želio kao da zna u što bi ga ona uvalila. I stoga danas ispod njegovih jumbo plakata "Izađimo, više nas je", Bandićevi ljudi mogu s pravom skandirati "Malo vas je, malo vas je, pi....e...!".
  
8. SANADER I ŠUICA I NIKAD VIŠE
Ivo Sanader poručio je Dubravki Šuici da mu se ne pojavljuje pred očima ako izgubi Dubrovnik. Nije stoga ni čudno što je žena plakala. Ne toliko od razočaranja, koliko od straha. Za nju više nema budućnosti u stranci. Izdala je Šefa, iznevjerila povjerenje. Dok su Milanovićevi sekretari hrabro jurišali na bajunete, Sanaderova bojovnica pala je na vlastiti mač.

9. PATOLOGIJA I KALVARIJA
Dobro kaže Bandić, tu se stvarno radi o "patologiji". On je govorio o tome kako je "patološki vezan za Zagreb", ali mi znamo što to zapravo znači. No, sve ostale patologije na stranu, kad jedan političar najprije govori o vlastitoj nepogrešivosti u biblijskom kontekstu ("Jedini onaj koji nije griješio uzašao je na nebo"), između dva kruga govori o tome se "ufa" u to da "Bog sve vidi i čuje", a nakon pobjede svoj život uspoređuje s Kalvarijom ("Kao na 14 postaja, dizao se, padao i išao naprijed") i otkriva kamo će prvo nakon pobjede ("Zapaliti svijeću Majci Božjoj od Kamenitih vrata") pokazuje da ozbiljno shvaća svoje poslanje. Njegov mandat više ne dolazi od ljudi, nego izravno do Boga. Ozbiljno. Bez zafrkancije. To je doista postalo ozbiljno.

10. HTV I JERRY SPRINGER
Prije dva tjedna izrazili smo želju da HTV i sebi i nama prekrati muke praćenja izbora. I što smo dobili? Čupanje noktiju. Jednog po jednog. Polako i natenane. Preko dva sata. U 21. stoljeću novinarka iz DIP-a u kameru čita rezultate izbora - na dvije decimale, da ne bude zabune. U studiju su Togonal i Čuljakica jedva dovukli dvoje novinara, kako ne bi posebna izborna emisija (za posebne potrebe) na javnoj televiziji visila na jednom "boy band" politologu i Slavenu Letici. Gdje su politolozi? Profesori? Analitičari? Čak ni Žarko Puhovski nije htio doći. Tko ga može kriviti? Onaj užas nad užasima teško je preživjeti i u dnevnom boravku, a kamoli u studiju. Kao neka ubitačno dosadna kopija Jerryja Springera. Valja se nadati samo da su sudionici dobro naplatili tu muku. A gledateljima je Čuljakica na kraju zlurado zamahnula klještima: "A sutra ste sa mnom u Otvorenom". MAMAAAAAAAA!!!!!!!

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Igor Sambolec / Cropix