Foto: Boris Kovačev (Cropix)

NOVA verzija programa restrukturiranja Brodosplita izrađena je na temelju postavki koje teško mogu zadovoljiti bilo kakvu ozbiljniju kritiku. Nevjerojatno je da se radi već o četvrtoj inačici programa koji se stalno poboljšava, premda ni aktualna verzija ne zadovoljava ni minimum ekonomskih kriterija održivosti poslovanja Brodosplita.

Upućene u problematiku čudi što je ova verzija dobila pozitivnu ocjenu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koju vodi Olgica Spevec, poznata po stručnosti i beskompromisnosti, pogotovo kad je u pitanju zaštita interesa krupnog međunarodnog kapitala.

Nesposobni, nekompetentni i nezainteresirani

Začuđujuće je kako Vlada sa svojim najstručnijim ljudima, predsjednicom Jadrankom Kosor, ekonomskim čarobnjakom Ivanom Šukerom i iskusnim gospodarstvenikom Đurom Popijačem, uporno podržavaju DIV u preuzimanju Brodosplita. Mogu se izvući dva zaključka. Ili ih apsolutno nije briga što će se dogoditi s najmnogoljudnijim splitskim kolektivom ili su potpuno nesposobni i nestručni da bi uopće valorizirali kvalitet predloženog programa. Zašto uopće dobivaju plaće?!

S programom restrukturiranja Brodosplita u režiji DIV-a i njegovog zaštitnika Popijača trenutno se upoznaju članovi Europske komisije. Vjerojatno će im biti teže nego Biškupiću kad je čitao Mucalov program. Što će zaključiti? Da Hrvatsku vodi totalno nesposobna i nekompetentna Vlada. Sramota prelazi granice Hrvatske!

Ne znaju ni koliki kredit mogu dobiti

U DIV-ovom programu lucidno je zaključeno da Brodosplit bilježi gubitke na novogradnjama koje gradi za poznate naručitelje pa je jedno od spasonosnih rješenja gradnja brodova za vlastitu flotu. Sve bi možda i bilo dobro da ideja ne počiva na pogrešnoj računici. Predviđa se, naime, gradnja serije bulk carriera od 52 tisuće tona nosivosti po cijeni od 42 milijuna dolara. Radi se o brodovima kakve je Brodosplit nedavno izgradio za splitski Jadroplov.

Gradnja brodova bi se financirala 20 posto vlastitim sredstvima, a 80 posto kreditima poslovnih banaka. Tu i počinju problemi. Svi u brodogradnji znaju da se cijena takvih brodova na svjetskom tržištu već duže vrijeme kreće između 30 i 31 milijun dolara. Skoro svaki operativac u poslovnim bankama zna da se brodovi kreditiraju do 60 ili najviše 65 posto realne vrijednosti broda, a ne cijene po kojoj je gradnja ugovorena. Jednostavno rečeno, umjesto 33-34 milijuna po brodu (80 posto od 42 milijuna), koje DIV namjerava prikupiti kreditom banke, realno se može očekivati tek 18-19 milijuna dolara. Neupućenost ili diletantizam?

Program baziran na krivim pretpostavkama

Gradnja brodova za vlastitu flotu s namjerom da se gotovi brodovi prodaju u najpovoljnijem tržišnom trenutku na prvi pogled se čini briljantno jednostavna i učinkovita. No, problemi vrebaju već na prvom koraku. DIV tvrdi da polovni brodovi postižu višu cijenu od novogradnji pa ih se isplati prodavati kad su blizu kraja gradnje ili već u eksploataciji. Propušteno je, međutim, respektirati dvije činjenice.

Tijekom 2007. i 2008. godine zavladala je neviđena potražnja za slobodnim brodskim prostorom zbog enormnog porasta uvoza sirovina i materijala u Kinu, zbog čega su cijene brodova enormno porasle. Upravo zbog toga, to se razdoblje ne može uzeti kao reprezentativno. Nakon toga je došlo do dramatičnog smanjenja potražnje za brodskim prostorom, slijedom čega su značajno pale i cijene novogradnji i polovnih brodova. Očekuje se da će stagnacija pomorskog i brodograđevnog tržišta potrajati još neko vrijeme pa se postavlja niz pitanja.

Koliko dugo bi Brodosplit trebao graditi brodove isključivo za vlastitu flotu? Koliko je sigurno da Brodosplit gradeći brodove bez poznatog kupca, neće u međuvremenu otići u stečaj? Na što se svodi DIV-ov program? Neupućenost ili diletantizam?

Za tri godine će poteći med i mlijeko?!

Program ne predviđa ni značajnije ulaganje u tehnološku obnovu, već se pretpostavlja da će nakon tri godine restrukturiranja Brodosplit stabilno i uspješno poslovati. Priložene su bilance, računi dobiti i gubitka, plan prihoda i rashoda za razdoblje do 2015. godine i gle čuda, već 2013. godine Brodosplit posluje s dobiti! Izvrsno. Neočekivano dobro!

Ipak, kad se malo to bolje pogleda, oduševljenje brzo splasne. DIV kani poboljšati produktivnost u narednih pet godina za 50 posto?! Kad ih već ide tako dobro, nejasno je zašto im Popijač ne uvali cijelo gospodarstvo pa ćemo za tri, četiri godine biti vodeća ekonomska sila u svijetu. Nevjerojatno. 

Natječajem za privatizaciju brodogradilišta zatraženo je da potencijalni kupac sudjeluje u troškovima restrukturiranja sa 40 posto ukupnog iznosa. U slučaju Brodosplita to iznosi 4,2 milijarde kuna. DIV je spreman uložiti 50 milijuna kuna, ili 85. dio traženog iznosa?! Tko još može vjerovati da Vlada zaista želi restrukturirati brodogradilišta?