Foto: Arhiva

DINO KLARIĆ, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević, Ante Juričev Mikulin.

Imena su to dvanesetorice heroja s Kornata, vatrogasaca koji su 30. kolovoza 2007. godine, prije punih devet godina, poginuli u događaju koji će u kolektivnoj memoriji naroda ostati upamćen kao Kornatska tragedija.

Dvoje među njima, Marko Stančić i Karlo Ševerdija, bili su maloljetni. Imali su tek 17 godina.

Nakon Kornatske tragedije ništa više nije bilo isto. Prvo, ona nam je na najbolniji mogući način pokazala koliko je teško i opasno biti vatrogasac.

Drugo, nakon toga na hrvatskim požarištima više neće biti maloljetnika. Nažalost, skorašnja istraga će pokazati koliko je manjkav hrvatski sustav, a repovi se vuku do današnjeg dana. Pravu istinu, pak, još uvijek čekamo.

Od 13 vatrogasaca koji su se tog dana zaputili na Veliki Kornat, samo jedan je preživio, iako mu opekotine danas prekrivaju dobar dio tijela. Franu Lučića spasila je tek činjenica da je, zbog teške opreme koju je nosio, malo zaostao za svojim kolegama pa je vatra do njega kasnije stigla. Imao je vremena reagirati, zaštititi si lice i okrenuti leđa plamenu.

Što se tog dana točno dogodilo, ni danas nije sasvim jasno. Službeno objašnjenje, koje je nakon istrage prezentirano državnom vrhu na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, kaže da su vatrogasci uletjeli u tzv. eruptivni požar.

Istraga puna rupa

Nakon osam mjeseci multidisciplinarnoga vještačenja stručne skupine 22. kolovoza 2008. godine objavljeno je kako je uzrok tragedije prirodna pojava, fenomen poznat kao izgaranje nehomogene plinske smjese. Stručna skupina objasnila je da su se plinovi nastali izgaranjem vegetacije akumulirali u prostoru klanca iznad uvale Šipnate, a dolaskom požara nošenog jakim vjetrom, ti su plinovi naglo izgorjeli, i to na temperaturama višima od 1200 stupnjeva Celzijusa uz brzinu kretanja većom od 40 metara u sekundi. Opisani fenomen rijetka je pojava, a slični slučajevi zabilježeni su u Australiji 18. siječnja 2003. godine u blizini Canberre i na Korzici 17. rujna 2000. godine pokraj mjesta Palasca.

Međutim dio javnosti, ali ni obitelji stradalih, nisu prihvatili i ne prihvaćaju takvo objašnjenje, te i dalje zahtijevaju da se iznese istina o strašnoj tragediji njihovih najmilijih. Smatraju kako je istraga bila puna rupa.

Jedini optužen za kornatsku tragediju, bivši vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica nepravomoćnom je presudom na Županijskom sudu u Zadru oslobođen, ali je oslobađajuću presudu u travnju ukinuo Vrhovni sud.

Frane Lučić, jedini preživjeli svjedok Kornatske tragedije, prošlog je ljeta izgubio parnicu protiv Republike Hrvatske i Grada Šibenika.

Lučić je tražio 17 milijuna kuna odštete i doživotnu rentu u iznosu od 7317 kuna, a ne samo da neće dobiti novac, već je određeno da mora platiti 251.640 kuna sudskih troškova.

Potraga za pravom istinom i eventualnim krivcima ulazi u desetu godinu. Frane, obitelji žrtava, ali i cijela javnost odgovore će nastaviti tražiti. Na državi je da do istine dođe, ma kako ona nezgodna bila. Dvanaest dečkiju koji su prerano otišli zaslužuje barem toliko.