Foto: FAH, Index

DRAMATIČNO pogoršanje odnosa Hrvatske i Ruske Federacije rezultiralo je i otkazivanjem uzvratnog bilateralnog gospodarskog foruma od strane Rusije. Posljedica je to oštrog nastupa premijera Andreja Plenkovića nedavno u Ukrajini, koji je u Kijevu otvoreno zagovarao politiku Bruxellesa prema ukrajinsko-ruskim odnosima. Je li hrvatski premijer zaboravio da više nije izvjestitelj Europskog parlamenta za Ukrajinu te da je njegova uloga predsjednika Vlade RH sad posve drukčija na planu vanjske politike i što bi trebalo poduzeti da se poprave narušeni odnosi s Rusijom za Index analiziraju članovi saborskog Odbora za vanjsku politiku mr. Joško Klisović (SDP) i dr. Milorad Pupovac (SDSS) .

Iako je samo slijedio politički smjer Europske unije i NATO-a prema Rusiji i Ukrajini te njihovim međusobnim odnosima nakon ruske aneksije Krima, postavlja se pitanje je li se premijer Andrej Plenković zaletio i zaboravio, kao bivši izvjestitelj EP-a za Ukrajinu, na specifične interese Hrvatske i žrtvovao ih zbog interesa Bruxellesa te tako Hrvatsku doveo u nezavidan položaj u odnosima s Rusijom.

Klisović: Trgovinska razmjena s Ukrajinom ne može nadomjestiti naš izvoz u Rusiju

Potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović smatra kako Plenković svojim istupom u Ukrajini nije izišao iz okvira briselske politike prema Ukrajini, ali je začuđen tajmingom i intezitetom poruke koju je Plenković odaslao. Ističe kako smo sad došli u novu fazu bilateralnih odnosa s Ruskom Federacijom, fazu koja za nas nije dobra.

"Nije jasno zašto je Plenković, ako je sve bilo koordinirano s Europskom unijom, to učinio. Je li to bio sam probni balon kroz koji se pokušalo testirati kako će Moskva reagirati na ponovno otvaranje pitanja Krima? Ako je to bio samo probni balon, onda je Hrvatska zbog tog probnog balona znatno narušila odnose s Rusijom. Siguran sam da je Plenković htio u Ukrajini iskoristiti svoj ugled koji tamo uživa kao bivši izaslanik Europskog parlamenta, poveo je i gospodarstvenike i ako se to može pretočiti u povoljne ekonomske rezultate, bilo bi to za nas jako dobro. Ali tek ćemo vidjeti hoće li biti povoljnih gospodarskih vijesti iz Ukrajine. S druge strane, zakomplicirao je poslovanje hrvatskih tvrtki na ruskom tržištu i to svakako nije dobro. Izvoz hrvatskih tvrtki u Rusiju je 20 puta veći nego izvoz u Ukrajinu, Ukrajina je manje tržište i naše tvrtke tamo imaju zbog krize sve više problema jer je valuta nestabilna, gubi se puno na tečajnim razlikama i naplata je jako otežana. Ukrajinsko stanovništvo je sve siromašnije i ne mogu održavati potrošnju. Trgovinska razmjena s Ukrajinom ne može nadomjestiti gubitke koje ćemo imati s Rusijom", naglašava Klisović.

Naljutili smo Rusiju jer se petljamo gdje nam nije mjesto

Podsjeća i da se Rusiji nije dopalo da se jedna mala država poput Hrvatske pojavljuje kao država koja predlaže načine razrješenja ukrajinskog konflikta.

"Oni kao velika, globalna sila oko ovako važnih pitanja od svog interesa, iskustvo nam pokazuje, vole razgovarati samo s velikim silama koje svojim kapacitetima i djelovanjem mogu pridonijeti rješenju nekog problema ili nametanju rješenja. Hrvatska svojim kapacitetima ne može, naravno, razriješiti krizu u Ukrajini, mi možemo djelovati kroz zajedničku europsku sigurnosnu politiku. Rusiji se očito nije dopalo da se mala Hrvatska pojavljuje kao netko tko otvara pitanje Krima i Ukrajine, a Hrvatsku je dovelo u situaciju da zateže odnose s Rusijom u trenucima kad još uvijek čekamo da Amerika formulira novu politiku prema Rusiji ili Ukrajini. To za nas nije dobro", upozorava Klisović.

Pupovac: Nije isto biti izvjestitelj EP-a i hrvatski premijer

Član Obora za vanjsku politiku dr. Milorad Pupovac podsjeća da naši odnosi s Ruskom Federacijom osciliraju od pokušaja unapređivanja pa do izrazitog zahlađivanja i da to traje godinama. Ističe da je napretka bilo na polju ekonomskih odnosa, ali ne i na polju političkih odnosa i to prvenstveno stoga što Hrvatska nije dovoljno vodila računa o svojim vlastitim specifičnim interesima u odnosima s Rusijom.

"Biti hrvatski premijer sigurno nije isto što potpredsjednik vanjskopolitičkog odbora EP-a i izvjestitelj za Ukrajinu i toga je danas, vjerujem , svjestan i sam premijer Plenković i svjestan je da je svako iskustvo rješavanja krize i konflikata zasebna priča neovisno koliko veze i sličnosti može imati s nekim drugim konfliktima i krizama, tako je to i s ukrajinskom krizom i ukrajinskim konfliktom. Republika Hrvatska u poziciji je da može podržavati sporazum iz Minska, da može održavati napore u uspostavi mira i da može, zajedno s drugim zemljama, tražiti način kako da između EU-a u Ruske Federacije otpočne neka vrsta dijaloga jer je sve drugo na štetu i mira, a i na štetu obostranih ekonomskih interesa EU-a i njezinih članica, a i same Ruske Federacije", smatra Pupovac.

Odnosi s Rusjiom moraju na saborski Odbor za vanjsku politiku

Naglašava i da se zanemaruje činjenica da je Ruska Federacija u vanjskoj politici postala mnogo aktivnija nego što je bila ranijih godina te da to bitno mijenja i položaj Hrvatske.

"U nekim ranijim razdobljima vanjskopolitički postupci zemalja poput naše ne bi bili povod za neko oglašavanje, ali budući da Rusija vodi sve aktivniju i sve glasniju vanjsku politiku u pitanjima koja su i pitanja zajedničkih temeljnih vrijednosti, onda se i Hrvatska našla među zemljama na koje Ruska Federacija obraća pažnju i to ne samo nakon Plenkovićeve posjete Ukrajini nego unatrag nekoliko godina. Razumna i osviještena hrvatska politika bi sigurno trebala raspraviti te okolnosti i Odbor za vanjsku politiku Hrvatskog sabora sigurno je mjesto gdje bi se o tome trebalo raspraviti, a onda i sama vlada i premijer sa svojim ministrom vanjskih poslova", upozorava Pupovac.

Kad se veliki sukobljavaju, sudbina malih može biti neizvjesna

Ističe i da smo i do sad imali prilike osjetiti negativne posljedice kad želimo biti prvaci u zauzimanju stavova Bruxellesa, a koje stavove s takvim pozicioniranjem ne zastupaju niti mnogo utjecajnije i moćnije zemlje nego što je naša. Poziva da se hrvatsko političko ponašanje i pozicioniranje počne sagledavati na temelju izrazito dinamičnih, a ne više statičnih odnosa velikih svjetskih sila, SAD-a, Ruske Federacije i Europske unije i njezinih značajnijih država.
"Morali bismo raditi u skladu s onim što znamo od početka: kad se veliki sukobljavaju, sudbina malih može biti poprilično neizvjesna. Ne kažem da je držanje po strani rješenje, ali nema sumnje da je neophodno da imamo što je moguće trezveniju i što je moguće svestraniju perspektivu sagledavanja vlastitog položaja", zaključio je Pupovac.