Foto: 123rf

POSLJEDNJIH dana društvenim mrežama viralno se širi tekst s naslovom 'Jeste li znali da se inteligencija nasljeđuje od majki?'

Očekivano, blog objavljen na stranici Psychology Spot, posebnu je popularnost stekao među feministicama.

Tekst potpisuje Jennifer Delgado, autorica drugih blogova na istoj stranici sa slično zvučnim, generalizirajućim naslovima. Primjerice, jedan od njih poručuje da su oni koji vole mačke pametniji, a oni koji vole pse sretniji.

Ključna teza njezina novog bloga mogla bi se sažeti u nekoliko rečenica koje slijede prilično jednostavnu logiku: 1) Znanost je pokazala da na kromosomu X postoji disproporcionalno velika koncentracija gena povezanih s kognitivnim sposobnostima; 2) Kromosom X, koji se još naziva i spolnim kromosomom, nasljeđuje se od majki, odnosno žena; 3) Slijedi zaključak da će djeca, ako je kromosom X uistinu odgovoran za inteligenciju, inteligenciju nasljeđivati od majki.

Delgado na kraju svojeg teksta očevima za utjehu poručuje da se ipak ne trebaju osjećati sasvim beskorisnima.

'Unatoč tome što pokazuje genetika, očevi ne bi trebali biti obeshrabreni jer oni također mogu puno pridonijeti razvoju svoje djece, osobito svojom emocionalnom prisutnošću. IQ s kojim se rađamo je važan, ali nije presudan', piše blogerica.

Greške u logici, greške u znanosti

To što tvrdi Delgado laiku će na prvi pogled zvučati znanstveno utemeljeno i logično, osobito jer je potkrijepljeno s nekoliko linkova na znanstvene studije. No svatko iole upućeniji brzo će u naizgled besprijekornom slijedu zaključivanja uočiti više logičkih i znanstvenih pogrešaka.

Prije svega valja istaknuti da u ovoj priči treba razlikovati mušku i žensku djecu.

Istina je da će muška djeca spolni kromosom X naslijediti isključivo od majki, preko njihovih jajnih stanica, a spolni kromosom Y od očeva preko spermija. Spermiji u sebi nose samo pola genskog koda oca i stoga imaju ili spolni kromosom X ili Y. Jajne stanice uvijek imaju pola koda majke, a to znači samo spolni kromosom X. Kada se s jajnom stanicom, koja ima kromosom X, spoji spermij s kromosomom Y nastaje muško dijete s parom XY. Dakle, muško dijete će uvijek imati X isključivo od majke.

S druge strane kada se spoje spermij s X-om i jajna stanica s X-om, razvit će se žensko dijete s parom XX. Dakle, ženska djeca naslijedit će po jedan X od svakog roditelja - jedan od majke, a drugi od oca. Budući da osobe ženskog spola imaju dva kromosoma X, one imaju dvostruko više gena ovog kromosoma nego muškarci. Međutim, jedan od dva X-a u svakoj stanici žene osim u jajnoj stanici ovarija inaktivira se rano tijekom razvoja fetusa. Koji će od dva X-a biti ispoljen, a koji ušutkan, stvar je slučajnosti. Drugim riječima, kćeri imaju jednaku šansu naslijediti gene koje nosi očev X  kao i one koji se nalaze na majčinom.

U ovom kontekstu valja skrenuti pozornost na neprimjerenost ilustracije bloga jer ona upravo predstavlja žensko dijete s naočalama koje aludiraju na visoku inteligenciju koju je, kako naslov poručuje, djevojčica naslijedila od majke.. A kako smo upravo pokazali, iako i ženska i muška djeca nasljeđuju X kromosom od majke, u ženske djece neće biti uvijek ispoljen majčin X kromosom, a kamoli isključivo majčina inteligencija.

Složeno svojstvo, složena genetika, složeni utjecaji

Sljedeća greška u koracima krije se u činjenici da ne postoje znanstvene studije koje bi potvrdile da se svi ili čak većina gena odgovornih za razvoj cjelokupnog kognitivnog aparata nalazi na kromosomu X. Naime, kognitivne sposobnosti, pa i inteligencija kao njihov sastavni dio, vrlo su složena svojstva koja ovise o cijelom mnoštvu gena i njihovim međusobnim interakcijama. Oni su raspoređeni na brojnim kromosomima kojih čovjek ukupno ima 23 para.

Dr.sc. Dubravka Švob Štrac, znanstvena suradnica u Laboratoriju za molekularnu neuropsihijatriju na Institutu Ruđer Bošković, koja se bavi istraživanjima molekularne i genetske podloge i liječenja neuropsihijatrijskih poremećaja, kaže da pri interpretaciji navedenog članka treba ponajprije naglasiti da je inteligencija vrlo kompleksno obilježje koje je vrlo zahtjevno istraživati jer se može definirati i mjeriti na različite načine.

'Nadalje, općenito se smatra da na kognitivne funkcije utječu brojni kako genetski tako i okolišni čimbenici, pri čemu se procjenjuje da se udio genetske podloge u primijećenim individualnim razlikama u inteligenciji kreće oko 50%, odnosno da polovica razlika ovisi o uvjetima iz okoliša, poput kućne sredine, roditeljstva, obrazovanja i odgoja, te prehrane', kaže Švob Štrac.

'Pojam “uvjetovanih gena“ poznat je već duže vrijeme, odnosno poznato je da su neki geni aktivni samo ako su naslijeđeni od majke, dok su drugi ispoljeni samo ako potječu od oca. Autorica članka navodi rezultate istraživanja koji su pokazali da su „majčini geni“ ispoljeni u kori velikog mozga i hipokampusu, područjima mozga koja se povezuju s razmišljanjem, planiranjem, učenjem i pamćenjem. Međutim, treba naglasiti da su različiti dijelovi mozga, zaduženi za brojne raznolike funkcije, međusobno povezani i u velikoj mjeri utječu jedni na druge. Tako su i naše funkcije tzv. racionalnog razmišljanja također značajno pod utjecajem naših emocija i raspoloženja, za koje su pak primarno zaduženi dijelovi limbičkog sustava poput hipotalamusa i amigdale, a za koje je navedena studija pokazala akumulaciju „očevih gena“. Prema tome, studija ne dokazuje nužno prevladavajući genski utjecaj majke na inteligenciju', pojasnila je naša znanstvenica.

Na istu činjenicu upozorava i molekularni biolog prof. Kristian Vlahoviček s PMF-a u Zagrebu.

'Ne nalaze se svi geni odgovorni za razvoj neuralnog aparata i za svu neuralnu fiziologiju na kromosomu X. Stoga se ne može reći ni da je genetika inteligencije smještena na kromosomu X', rekao je Vlahoviček.

Molekularni biolog dr. sc. Nenad Malenica, docent na Zavodu za molekularnu biologiju PMF-a, kaže da geni vezani za inteligenciju nikako ne mogu biti samo na kromosomu X.

'To bi značilo da je inteligencija spolno svojstvo. Geni za inteligenciju nalaze se raspoređeni na brojnim kromosomima. Kromosom X koji nasljeđuje sin svakako je od majke, no onaj X koji nasljeđuje kći može biti i od majke i od oca podjednako. Kromosom X koji je kći naslijedila od majke može se deaktivirati tako da će joj ostati aktivan samo X koji je naslijedila od oca', pojasnio je Malenica.

Mentalne bolesti, inteligencija...

Sljedeća greška koju autorica Delgado radi u blogu jest da svoj zaključak da se inteligencija nasljeđuje od majki izvodi na temelju statistika i studija koje pokazuju da se neke mentalne bolesti, poput autizma ili retardacije, češće javljaju kod muškaraca. Istina je da se uloge brojnih gena u DNA često otkrivaju zahvaljujući mutacijama na njima koje utječu na njihovo funkcioniranje, no to ne podrazumijeva da su identificirani geni jedini zaduženi za određeno svojstvo koje se mutacijom promijenilo.

'Činjenica je da ima mnogo mentalnih bolesti koje su povezane s kromosomom X, poput autizma. No nedavno provedena studija pokazala je da u spektru iz autističnog poremećaja sudjeluje jako puno gena, a ne leže svi oni na kromosomu X', kaže Vlahoviček.

Švob Štrac ističe da se tvrdnja da se mentalne bolesti javljaju 30% češće u muškaraca nego u žena ne može generalizirati niti izravno povezati s kromosomom X.

'Naime, od pojedinih mentalnih bolesti podjednako učestalo obolijevaju i žene i muškarci, neke su učestalije u muškaraca, dok se neke češće javljaju u žena. Iako su zaista određene studije pokazale da se na kromosomu X nalazi značajan broj gena koji, kada su mutirani, mogu izazvati mentalne poremećaje, upitno je mogu li se ti geni nazvati „genima za inteligenciju“, odnosno utječu li oni izravno na inteligenciju i kognitivne sposobnosti i u normalnih osoba. Iako funkcija brojnih gena za koje je utvrđeno da su povezani s mentalnim oštećenjima još uvijek nije poznata, veći dio njih koji su do sada identificirani uključen je u kaskadu unutarstaničnog prijenosa signala povezanog s transportom vezikula, citoskeletom, otpuštanjem neurotransmitora i njihovim vezanjem za pojedine receptore, s migracijom stanica, rastom neurita i sl., dakle, općenito procesima neophodnim za normalne funkcije mozga. Naime, smatra se da je u normalno funkcioniranje mozga uključen vrlo velik broj gena koji pojedinačno imaju relativno mali utjecaj, a koji funkcioniraju usklađeno i u interakciji s okolišnim čimbenicima. Stoga, činjenica da djeca imaju sličan IQ kao i njihovi roditelji može biti posljedica naslijeđenih gena i zajedničkih okolišnih čimbenika ili najvjerojatnije njihove kombinacije. Činjenica da je IQ majke najbolji pokazatelj inteligencije nije nužno posljedica naslijeđa, već također može biti rezultat toga da majka, posebice u ranoj dječjoj dobi, igra vrlo važnu ulogu u intelektualnom razvoju djeteta, kroz fizički i emocionalni kontakt', kaže Švob Štrac.

Da zaključimo, teza teksta i njegova naslova nikako ne stoji, osobito ne u isključivoj formi. No naši stručnjaci slažu se da će trebati provesti još mnoga istraživanja kako bi se bolje razjasnila složena uloga gena i okoliša u inteligenciji. Posebice će trebati razjasniti ulogu epigenetskih modifikacija koje u odgovoru na okolišne čimbenike značajno utječu na ekspresiju pojedinih gena, a koje se također nasljeđuju.