Foto: FAH

SAMO proteklog tjedna 50 Kurda koji su već zatražili azil u Njemačkoj odlučilo se vratiti u Irak, jer zapadna Europa ipak nije ono čemu su se nadali, izvijestile su Agencije za izbjeglice.

Kako bi stigao do Njemačke, koju je dosad smatrao obećanom zemljom, Mohammed Aziz Qadir hodao je osam sati kroz Tursku te proveo mučnih 20 sati u kamionu, piše Telegraph.

Namučili su se da stignu do Njemačke

"Sjedili smo s koljenima pritisnutima uz prsa. Jedva smo mogli disati. To nije bio human način putovanja. Osjećali smo se kao stoka. Ljudi su koristili boce u nedostatku toaleta i smrad je bio grozan", ispričao je.

Kad se konačno dokopao Njemačke, irački Kurd Qadir shvatio je da to ipak nije zemlja za njega te se odlučio vratiti kući. On je samo jedan od brojnih izbjeglica, pokazuju podaci Agencija, koje se iz Njemačke vraćaju u svoje zemlje jer zapadna Europa ipak nije ono čemu su se nadali.

Ono s čime se mora suočavati u Iraku ipak mu je podnošljivije od života u izbjegličkom kampu.

"'Kada sam prvi puta ušao u kamp bio sam šokiran razlikom između Berlina kojeg sam imao na umu i onoga što sam ondje vidio. Gledali su me kao građanina drugog reda, nisam se osjećao poštovanim. Kada sam hodao gradom, bilo je očito da sam izbjeglica iz kampa", požalio se.

Podaci Agencija za izbjeglice pokazuju kako je sve veći broj kurdskih izbjeglica koji se vraćaju kući, čak i dok se stotine tisuća Sirijaca, Iračana i Afganistanaca teškim putem probijaju do zapadne Europe. Od prošle godine, prema iračkom ministarstvu migracija, iračku kurdsku regije napustilo je 25 000 ljudi.

Prošlog tjedna je skupina od 50 Kurda koji su zatražili azil odlučila vratiti se iz Njemačke u Erbil.

U tranzitnom kampu u predgrađu Berlina Qadir je bio dva i pol mjeseca. Planirao je otvoriti pizzeriju i zaraditi novac kako bi pomogao obitelji u Erbilu, ali i oženio se i odgojio djecu u Europi.  Iz Iraka je pobjegao jer su se gradu u kojem je živio približavale snage Islamske države.

Tvrdi kako su se u kampu uvjeti počeli pogoršavati s pristizanjem sve većeg broja izbjeglica. Hrana je bila ograničena na dva obroka dnenvo, a pravila kampa određivala su i vrijeme ulaza ili izlaska iz kampa.

"Zbog teške situacije u kampu, osjećao sam da je život u mojoj zemlji bolji", rekao je Qadir i avionom se vratio u Irak.

Šator u Dohuku draži mu je od situacije u Njemačkoj

Nawaf Alias, koji je također odlučio napustiti Europu nakon kratkog razdoblja koje je tu proveo. 35-godišnjak je protjeran u kamp u blizini kurdskog grada Dohuka, nakon što je njegovo selo osvojio ISIS prošle godine. Teški uvjeti natjerali su ga da sreću potraži u Europi. Platio je 20 000 dolara krijumčarima kako bi sa sinom stigao do Njemačke.

"Njemačka vlada ponudila je hranu i 540 eura meni i mom sinu, ali to nije bilo dovoljno. Moj sin bio je tužan i uplašen, bilo je teško pronaći nekoga s kim se može razgovarati na kurdskom ili arapskom", požalio se Alias.

Sada se vratio u šator u Dohuku, a on mu je draži od situacije u Njemačkoj.

"Moja me zajednica primila natrag. Prijatelji su se okupili kako bismo pili pivo i pušili, baš kao i prije", zaključio je.