Screenshot: Google Maps/Street View (pogled na prednju stranu zgrade, drugu stranu može se vidjeti ovdje)

CIPRASOV stan u Ateni...  Fotografiju se objavljuje kao primjer njegove skromnosti, iako je to zapravo ”urbana vila”, koja bi u Rimu izgledala fenomenalno, budući da je arhitektonski i izvedbeno zapravo u luksuznom apartmanskom bloku, samo što to u Ateni izgleda kao svinjac jer se ondje sve pretvori u svinjac usred opće deregulacije društva - Balkan gori od Beograda.

Pogledajmo travuljinu koja je posvuda zarasla oko kuće, gdje se parkiraju automobili. Cijelo prizemlje vile pretvoreno je u odlagalište krupnog otpada. Na krovu je neka bespravna gradnja, bez kakve nije ni jedna atenska zgrada. Vila lijevo ima i neku strašnu nadstrešnicu u prizemlju. Evo, to je slikovit prikaz - gdje je otišao novac koji je Grčka zdrobila i što nije u redu s tom državom. Atena je narasla na - 5 milijuna stanovnika! Potpuni kaos, a svi žele živjeti kao građani, iako taj mega-metropolis ne korespondira ni sa kakvom nacionalnom ekonomijom ili njenom svjetskom pozicijom...

Država razorena promašenom politikom

Atena pretendira da bude Pariz, a zapravo je glavni grad jedne pasivne zemlje i otočja koje živi samo ljeti, dok je država razorena u nekoliko generacija promašenim političkim idejama... Velikohelenski program koji ih je nagnao u rat s Turskom dvadesetih godina završio je nacionalnom katastrofom. Poslije su imali fašističku diktaturu (Metaxas) i izgubili rat s Osovinskim silama. Uslijedila je okupacija pod kojom se umiralo od gladi, jer Grčka nema poljoprivredu, a morala je hraniti i okupacijsku armiju. Zatim su u građanskom ratu pobijedili Zervasovi četnici. Zatim je vođen drugi, poratni, rat s Titovim snagama (1944. - 1949.) u kojemu su pobijedili tek uz masivnu anglo-američku vojnu asistenciju i nakon što je Tito odustao jer je prišao NATO-u (Gramos). Zatim su imali nestabilnost, pa pukovnički vojni režim, sukob s Turskom oko Cipra, s Jugoslavijom oko Makedonije i Soluna koji su etnički očistili (asimilirali slavomakedonce) i s Varšavskim paktom oko Pirina i, naravno, ponovo makedonskog pitanja, koje zapravo ne postoji.

Sve je završilo dolaskom na vlast Papandreua koji je ustanovio socijalističku državu blagostanja utemeljenu na zaduživanju u inozemstvu. Dotle su krupni kapitalisti (brodovlasnici) oslobođeni poreza (porezna stopa za brodarstvo je 0), a srednja klasa počela je živjeti u Ateni kao na Olimpu na hypo-kreditima. Grčka stalno ima isti problem - oni ne razumiju da su mala, beznačajna, siromašna južnoeuropska zemlja kao Portugal, da nemaju nikakve veze s antičkom grčkom ili s Bizantom, jer su u suvremeno doba naprosto jedan turski vilajet, a poslije toga balkanska marionetska država britanske thalasokracije. Što je sve OK, i to je sjajna povijest s kojom možeš živjeti i saživjeti se - ukoliko shvaćaš koji su ti dosezi.

Zemlja udaljena od realnosti

Ne može Atena biti Pariz, ne može grčka vojska parirati Turskoj, Grčka nije europska ekonomska ili politička sila, Grčka je de luxe Bugarska, još jedna Srbija i gotovo. Samo se moraju vratiti u realne okvire - plaće 500 do 1.000 eura, turizam, poljoprivreda, ekonomska emigracija, skromna država i neusporedivo više rada i reda. Kad bi oni opet mogli postati skromni seljaci s otoka, koji još drže magarce kao temeljni transport, sve bi bilo u redu.

Trebali bi slušati Nijemce, a ne skupa s njima krasti. No tko bi takvu realističku doktrinu mogao prodati njihovom (našem ili bilo kojem) narodu, nemam pojma.  Cipras je još jedan pravi grčki odabir najpogrešnije mogućnosti, baziran na ideji o grčkom prkosu, grčkoj važnosti i grčkoj pameti, koju odmah pronikneš kad vidiš gdje taj promašeni prezreli dječak stanuje...

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala