Kako biti ponosan, a Hrvat?
Foto: Tomislav Kristo / Cropix
OVO doista zvuči kao autogeni trening.
Prvo je Zoran Milanović na subotnjoj konvenciji stranke ustvrdio kako ne želi da Hrvatska bude "prirepak Europske unije, već njezin mali div". (Ne kao auto.)
A onda je u ponedjeljak kardinal Josip Bozanić u intervjuu Hrvatskom radiju puno govorio o "ponosu naroda".
Ponos naroda
"Hrvatskoj je potrebno vraćati ponos naroda, trebamo se oslobađati od jednog gotovo podaničkog mentaliteta koji se unosi u naš narod", kazao je zagrebački nadbiskup, dodavši kako je "potrebno vratiti narodu da bude ponosan na ono što je i da zna vrednovati svoje".
Ako je to bio pokušaj autosugestije, odmah moramo reći da nije baš bio uspješan. Jer, evo, ovoga vikenda imali smo savršenu priliku nabildati se nacionalnim ponosom. Na zagrebačkom jarunu održana je vojna parada povodom 20. godišnjice Oružanih snaga RH.
Vojna parada hrvatskog ponosa
Tamo smo mogli vidjeti vojne kamione (valjda i one Rončevićeve), kao i pravi ponos i diku našeg vojnog zrakoplovstva, prijetnju agresorima i vlastitim građanima, MiG 21. Na taljigama. Tako je valjda sigurnije.
To je, dakle, propalo. Što nam preostaje? Vladajuća stranka u raspadu, država u zaduženju, goapodarstvo u kolapsu, sport na koljenima, Crkva izvan financijske kontrole, politička elita u svom virtualnom svijetu. Na što bismo ono točno trebali biti ponosni?
Iznio je kardinal Bozanić u svom intervjuu i jednu zanimljivu opasku. "O Hrvatskoj se", kaže on, "piše u Hrvatskoj mnogo lošije nego u inozemstvu".
Tko najviše voli Hrvatsku? Onaj tko u njoj ne živi
Sasvim logično. Oni iz inozemstva ne moraju živjeti u Hrvatskoj. Ne moraju plaćati poreze u Hrvatskoj, gubiti posao u Hrvatskoj, dobivati crkavicu od mirovine u Hrvatskoj, plaćati enormne kamate na kredite u Hrvatskoj, čekati otkaz ili plaću u Hrvatskoj. Ne moraju glasati za hrvatske političare. A ne moraju čak ni previše ulagati u nju. Dovoljno je pobrati ekstraprofite.
Za sve njih vrijedi poslovica "daleko od očiju, bliže srcu". To je ujedno i razlog zbog čega se Hrvati u dijaspori nazivaju najvećim domoljubima. Jer se nalaze na sigurnoj udaljenosti.
Što preostaje Hrvatima?
A što preostaje onima u Hrvatskoj? Oni koji žele biti ponosni na Domovinski rat, moraju slušati o ratnim zločinima. Oni koji su ponosni na generale, gledaju ih na optuženičkim klupama. Oni koji su ponosni na hrvatsku državu, proklinju HDZ koji je od nje napravio poligon za harač. Oni koji su ponosni na Franju Tuđmana, ponosni su na one koji su nas uništili. A oni koji su ponosni na velike poduzetnike, ponosni su na njihove enormne dugove.
I što je najgore, čak ni Slaven Bilić ne stoji baš najbolje.
Riječju, ponos nam se srozao kao kreditni rejting. I nikakvo umjetno pumpanje neće pomoći. Nikakva autosugestija, nikakva psihoterapija, pa čak ni nagovaranje da se ponosimo sami sobom. Jedino što nam preostaje jest utjeha da smo bolji od naših susjeda. A možda (ne)ćemo biti najgori u Europskoj uniji.
EU nije razlog za ponos
Čak ni ovaj ulazak u EU ne smatramo nekim velikim razlogom za ponos. Prvo, kakva je to društvo koje želi ovakvu Hrvatsku? Drugo, kakva je to zemlja koju ovakav HDZ vodi u Europu? I treće, nećemo se valjda veseliti Europi zajedno sa strankom koja je dala sve od sebe da Hrvatsku učini što manje europskom?
Lako je bilo Milanoviću govoriti da će Hrvatska biti "mali div" (ali ne auto). Kad nije ni jednom rečenicom otkrio kako ni u kojem roku to namjerava postići. Još je lakše Bozaniću govoriti o "ponosu naroda". Kad je taj narod sam sebi oduzeo skoro svaki razlog za ponos. I sve to uz Božju pomoć.
Odakle se pruža bolji pogled na Hrvatsku?
Pa kako onda biti ponosni Hrvat? Jedan od načina svakako bi mogao biti odlazak u inozemstvo, jer iz dijaspore se pruža puno bolji pogled na ovu Hrvatsku. A drugi bi mogao biti odlazak u političare ili svećenike.
Jer s Markova trga i Kaptola očito se otvara jedinstvena perspektiva na ovu hrvatsku stvarnost. I kad kažemo jedinstvena, želimo reći uvrnuta. A zapravo mislimo totalno suluda.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati