Kako je umrlo hrvatsko novinarstvo
Foto: Ilustracija
KUCKAJUĆI prstima o rub šalice toplog čaja, pokušavam si vizualizirati jutrošnje buđenje novinara, spomenutih u jučer objavljenoj prepisci SMS porukama pokojnog i živućeg neokrunjenog medijskog kralja - Pukanića i Pavića. Tražim na njihovim licima barem trunku bijesa ili ponosa, odbijanje da se ustanu iz kreveta, naivno očekujem da je netko od njih možda razbio budilicu koja ih je podsjetila da moraju ići tamo gdje se s njihovim imenima pepaju kao s ping-pong lopticom, na najbesramniji način i najjeftinijom šprdancijom.
Uzalud. Vidim ih kako mrtvi-hladni peru zube i biraju čarape koje će se slagati s bojom današnjeg neba. Kako špricaju veliki oblak parfema po naježenoj koži da prežive smrad svakodnevice. Jer oni su velike novinarske zvijezde i naučili su lizati pod kojim se šeće Visočanstvo. Oni se s pravom zovu debelokošci pođonjenih obraza s krucijalnim nedostatkom časti. Jer samo takvi mogu funkcionirati u navedenom okruženju, gdje ih ridikulozni šefovi izjednačuju sa životinjama i žongliraju njihovim sudbinama kao dozrelim narančama.
Teatar apsurda
Glumatanje medijskog rivalstva dvojice najvećih, u teatru apsurda pred već toliko puta iznevjerenim narodom, dok kasnije jedan drugome guguću uz svijeće na stolu nekog finog restorana, nije nikakav presedan u truleži medijskog svijeta. Ali da je baš ovaj narod zaslužio da se na njega sruči toliko idiota po metru četvornom, uistinu je tragikomično. Slučaj slatkih SMS-ova još je jednom zorno dočarao da je ovo zapravo goblen-država, u kojoj su neraskidivim nitima uvezani svi skupa, od vrha državne politike, sudstva, medija i kriminala, u jedan idiličan pejzaž gdje cvrkuću ptice i žubori potočić, sve dok lova kruži dobro zacrtanim putanjama.
A lova se, između ostalog, namlaćuje i na vješto manipuliranim ljudima. Na tim "budalama" koje svakodnevno kupuju navedene tiskovine, u Republici Hrvatskoj, a i u cijeloj regiji, ubacujući teško zarađen novac u fontanu nezasitnih gospodara. Koji sami priznaju da njihovi proizvodi ne vrijede više od toaletnog papira. Dogovaranje o cijenama tiskovina sa suparnicima bi u svakom normalnom državnom poretku bilo kažnjiva stvar. Vrijeđanje konzumenata tih istih tiskovina u svakom normalnom karakternom poretku izazvao bi bunt bojkota. Ali ne i na brdovitom Balkanu. Ovdje čak i jučerašnja eksluziva prolazi neprimijećeno. Jer smo navikli da o tome šutimo. Jer je postalo normalno da glavni državni odvjetnik s medijskim mogulima raspravlja o najvažnijim pravosudnim temama kao da se radi o vremenskoj prognozi. Sad je jasno otkud onoliki hvalospjevi na pragu njegovih novih mandata. Radionica Tri Drugara je fantastično odradila posao. Ovdje je također postalo normalno da predsjednik države odlučuje o financijskim injekcijama koje će se ubrizgati u bolesno tkivo pojedinih medija. A Puki&Pavić se igraju cijenama kao brojevima na lotu, zloslutno se smijući u maniri školaraca koji su pare od mature prokockali na šećernu vunu.
Više nas ništa ne može iznenaditi
Ne vjerujem da su nekoga pretjerano iznenadile jučer objavljene poruke. Jer mi smo već odavno u stanju gdje nas apsolutno ništa ne može iznenaditi. Pa čak ni činjenica da su u troslovnim grupacijama EPH i NLC-a uređivačku politiku vodili gramzivi mafijaški vlasnici, Stjepan Mesić, Ivo Sanader i ostatak državnog vrha. Da su za mafijaška likvidiranja znali svi unaprijed kao da su tarot majstori, pa čak i ubijeni Pukanić. Da se cjelokupna stvarnost jednog naroda dirigira iz tri-četiri ureda s kožnim namještajem. Da naizgled nespojive medijske ličnosti nisu uopće nikakvi neprijatelji, već si u privatnostima svojih licemjernih života tepaju nakon operativnih zahvata i zovu jedan drugog "zloćko", a da u tom trenu nisu pod narkozom. Bar ne onom bolničkom.
Objektivno novinarstvo?
Po tko zna koji put ubijena je vjera u ikakvo objektivno novinarstvo. Nekima su čak i srušeni ideali mladosti. Situacije i lica koji nam se događaju svakodnevno dostojni su najluđih Fellinijevih filmova. Ali mi nemamo nikoga da ih uprizori o uzoru na njihovu bezdušnost. Pogotovo nemamo nikoga da ih zatvori. Jer bi i to vjerojatno izgledalo ovako:
22.34h
From Bajić :
Bit ćeš pozvan na saslušanje. Narod se digao, traže da preuzmeš odgovornost za objavljeno.
22.38h
From Pavić:
Ali boli me sedmi kralješak i upravo ležim u bolnici…
22.45
From Bajić:
A mrvica…hoćeš Bajaderu da ti pošaljem?
22.49h
From Pavić:
I gusti sok. Samo nemoj da me traže. Znaš da se lako nasekiram…
22.57h
From Bajić:
Dobro. Smislit ću nešto. A da ti odeš malo na odmor? Palme, sunce, kokteli. Ostavi novine ovim svojim kretenima.
23.04h
Barem njih imam dovoljno. Vidiš, to je dobra ideja. Posudiš mi one svoje havajske bokserice?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati