"POTPUNO je postojao samo kad je organizirao genocid, bio je nevidljiv i nevažan prije, a ostao je nevidljiv nakon njega. Karadžićeva zvijezda sjala je samo na mračnom nebu ogromnog zločina. To je razlog zbog kojega je Karadžić i dalje popularan među Srbima Republike Srpske, ali i same Srbije čak i dan danas. Kao neko mitološko biće, izašao je ni iz čega da bi odradio ono što se trebalo učiniti - izbrisati 'Turke' i stvoriti vječno, nebesko kraljevstvo, na taj način dovršavajući mitološki posao otpočet stotinama godina ranije na Kosovkoj bitci".

Gore navedeni citat dio je članka naslova "Vrijeme je za preispitivanje mita o Karadžiću", autora Aleksandra Hermona, bosanskog pisca koji živi u Americi. Članak je objavljen na portalu BIRN, jednom od najuglednijih portala koji prate zbivanja na Balkanu.

Hermon piše kako je išao u gimnaziju preko puta koje je živio Karadžić. "Sad kad razmislim, trebao sam ga uočiti još onda: tu ogromnu glavu, čvrstu vilicu, duboke jame na obrazima, oči koje nisu bile u stanju proizvesti pogled koji ne bi bio ubojit". No, ustvrdio je, ono što je izdvojilo Karadžića i njegov ubilački mentalitet ni nije moglo biti vidljivo prije krvavih događaja 90-ih, koje je on sam započeo u famoznom govoru u bosanskom parlamentu, kad je muslimanima objasnio da nezavisnost dovodi do uništenja.

"Hajduk koji će se prestati sakrivati ako bude trebalo"

"Ista ta aura u velikoj je mjeri zaslužna i za njegov trenutni status. Dok je Miloševićeva mistična aura nestala zbog njegovog sebičnog svojatanja srpskog nacionalnog projekta i dok Mladićeva aura nikad nije bila pretjerana zbog njegovo dominantno vojničkog stava, Karadžićeva je aura pojačana nakon  njegovog povlačenja u šumovite planinske krajeve u koje je otišao nakon što je 1996. napustio sve političke položaje. Kao hajduk, mitološki srpski odmetnik, on je samotni vuk koji čuva srpstvo od umiranja, koji preživljava suočen s velikim neprijateljem – 'Turcima' i samim svijetom, spreman izaći iz svoje junačke opskurnosti ako bude potrebno", piše Hermon.

No, upravo će njegovo pojavljivanja na jednom sasvim svjetovnom sudu, onom u Haagu, uvelike ubiti taj mitološki duh. "Karadžić u Haagu je lijek srpskoj nacionalnoj mitologiji. Scheveningen nije mitološki prostor, nego zatvor", piše Hermon, napominjući kako je upravo ta demitologizacija ono što je bitno. "Vrijeme je da se mit o Karadžiću zamijeni istinom o njegovim zločinima".

J.D.
Foto: AFP