Foto: Goran Mehkek / Cropix

"I RECITE, koji je vaš problem?". Pitanje je to koje je Ivo Josipović postavio spisateljici Ivani Simić Bodrožić na početku audijencije na Pantovčaku. No isto tako ona ga je vrlo lako mogla postaviti njemu: "Koji je vaš problem?". Jer čini se da ih ima više od jednog.

Ivana Simić Bodrožić ima svojih problema. Otac joj je nestao na Ovčari, ratne traume iz Vukovara duboko su ukorijenjene u njenoj psihi, otvoreno priznaje da "ima problem" sa Srbima i sa svime što je "istočnije od Tovarnika". Sada je, međutim, shvatila da ima problem i s hrvatskim Predsjednikom. Na Pantovčak se popela u novoj haljini i puna ponosa, a vraćala se pokisla i mokra do kože. Metaforički i doslovno.

"Da, tako izgleda osoba koja ide s Predsjednikom na kavu", napisala je ona na kraju teksta kojeg su prenijeli brojni hrvatski mediji. "Moje pitanje glasi: Jesam li normalna?".

Gnjavatori i cjepidlake

Ivana Simić ima, dakle, puno problema.  Ali njezino pismo otkriva da ih ima i Ivo Josipović. Onima koji prate njegov predsjednički mandat to ne predstavlja veliko iznenađenje. Ali radi se ipak o gnjavatorima i cjepidlakama.

Ovoga puta Josipovićevi problemi osvanuli su u formi razočaranja mlade žene koja je mislila da se Predsjednik doista želi upoznati s njom. Jer tako joj je u pozivu najavio njegov savjetnik. Onaj isti savjetnik koji Predsjednika nije brifirao o osobi s kojom se treba naći. I to predsjednika koji je toliko posvećen kulturi da nije imao pojma tko je dobitnica nagrade za knjigu "Hotel Zagorje". A kad je saznao, nije ga previše impresioniralo.

Kaos na Pantovčaku

Sada je mnogima jasnije kakav kaos zapravo vlada na Pantovčaku. Tko su savjetnici, kako savjetuju, kako blamiraju onoga za koga rade...  No, to je samo jedan od problema koji bi se mogao svrstati u kategoriju unutarnjeg ustroja Pantovčaka. Puno je dublji problem ono Josipovićevo pitanje s početka: "Koji je vaš problem".

Josipovićev nastup s pozicije moći

Tako razgovor obično započinju oni koje uopće ne zanimaju oni kojima to pitanje postavljaju. Oni koje ne zanima njihov odgovor. Kao ni tuđi problemi. Takvo pitanje postavljaju oni koji znaju da nastupaju s pozicija moći. "S visine koja mu priliči".

Druženje, kako ga je opisala mlada spisateljica, bilo je prilično neugodno. Ona se zanimala za Ovčaru, on joj je pod nos gurao Paulin Dvor i obitelj Zec. Ona se raspitivala o dokumentima koje je Boris Tadić donio u Vukovar, a on joj je pod nos gurao novinske članke u kojima se omalovažava njegova državnička gesta.

Ljudski interes - nula

Uglavnom, prema onome što je Ivana Simić napisala, Josipović se ponašao točno onako kako smo od njega navikli: "Bila sam samo dio priče koja se dobro uklapa u njegovu biografiju, obilježavanje obljetnice, razumijevanje silnog kapaciteta za obje strane. Ljudskog interesa za stvarno razumijevanje problema - nula".

Pojednostavljeno, bitan je samo Ivo Josipović kao predsjednik Republike. I njegovo pitanje: "Koji je vaš problem?".

I kao što se spisateljica ne srami svojih problema, Josipović se ne obazire na svoje. Na permanentne probleme sa savjetnicima i pomoćnicima, na kaos koji dovodi do ovakvih blamaža, na svoju taštinu i častohleplje.

Josipovićevi problemi su i naši problemi

Nažalost, svi njegovi problemi s kojima se suočila Ivana Simić neminovno su i naši. Hrvatski građani plaćaju taj diletantizam, tu hordu savjetnika i pomoćnika koji očito ne rade ništa ili rade loše. A najgore je što na čelu takvog Ureda stoji osoba koja gotovo jednako ne mari za ljude koje je zaposlio, kao i za ljude koji mu dolaze na razgovor.

Tako je nedavno na Pantovčaku primio štrajkaše iz Večernjeg lista i pružio im podršku u borbi za kolektivni ugovor, a onda tom istom Večernjem dao intervju, i to novinarki koja ne sudjeluje u štrajku. Ako netko slučajno pita, on je dobar sa svima.

I možda Josipović nije riješio "probleme" Ivane Simić Bodrožić, ali ona je zato pred svima otkrila njegove. I svojim tekstom nanijela mu težak PR udarac. Za čovjeka koji se tako trudi da se ne zamjeri nikome, uspio se zamjeriti onoj koja je to najmanje očekivala. I najmanje željela.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje