Komentar Drage Pilsela: Ako je Clinton u pravu, Mesić pobjeđuje
U POVODU izlaska svoje autobiografije "My Life", bivši američki predsjednik Bill Clinton je dao zanimljiv intervju njemačkom tjedniku Der Spiegel u kojem između ostalog kaže da, kada biraju predsjednika, građani najprije uzimaju u obzir koliko im je kandidat(ica) simpatičan(na).
Zatim razmišljaju o tome kako se kandidat(ica) postavlja prema ključnoj ili dominantnoj temi u društvu i, treće, što pak govori o određenim problemima ili izazovima.
Ipak, Clinton smatra da rezultat izbora uvelike ovisi o tome mogu li građani kandidata ili kandidaticu predočiti kao nositelja ili nositeljicu funkcije za koju se javlja, to jest, i ma koliko ovo banalno zvučalo, što o njemu ili o njoj misle na prvi pogled ili nakon samo dvije minute razmatranja.
Ukoliko sam Ivo Sanader, što bi stvarno bila senzacija, ne odluči izazvati Stjepana Mesića i konačna kandidatica HDZ-a ostane Jadranka Kosor koju stranka ili Sanader osobno neprestano guraju u prvi plan promovirajući je gdje god stignu ali i testirajući njenu snagu i popularnost, ne sumnjam u Mesićevu pobjedu odnosno u njegov drugi predsjednički mandat.
Nakon tog mandata, budući Ustav ne dozvoljava tri uzastopna, Sanader bi lako mogao zamijeniti Stjepana Mesića ako se do tada ne probije netko jači, netko za kojeg se, za sada, ne razmišlja kao potencijalnog šefa države. A Sanader, vjerujem, ako mu i povremeno padne na pamet prijeći na manje zahtjevnu funkciju i dovesti HDZ do dominacije nad svim čelnim funkcijama, sluti da će mu trebati gotovo čudo da pobijedi Mesića. Zato će, budući je Mesićev reizbor gotovo siguran, žrtvovati osobu (a Kosorica je za tu ulogu rođena) kojoj će imponirati sama kandidatura i koja ga neće ugroziti za pet godina ako iz Banskih dvora odluči preseliti u Predsjedničke dvore.
A zašto sam toliko siguran da Mesić pobjeđuje? Lako bi bilo odgovoriti: pa zato što to potvrđuju sve ankete. Ne. Dakako, uzimam i njih u obzir, ali mislim da je Clinton u pravu. Mesić pobjeđuje jer pobuđuje najveće spontane simpatije kod građanki i građana.
I Jadranka Kosor ima, reklo bi se, atraktivnu ili čak državničku pojavu. Čak i kad na televiziji zaplače jer u pedeset i kojoj godini života još nije riješila odnos sa ocem koji ju je ostavio kada je bila mala zbog čega priznaje da je u Tuđmana tražila oca kojeg nije imala u životu, ona djeluje sabrano i fokusirano. Mnoge čak i uspijeva uvjeriti da ju zanima opće dobro ljudi i dobrobit zemlje. Ali gospođa Kosor od Stjepana Mesića gubi bitku jer popularni Stipe je šarmer, narod bi dodao, i lukavac, i to u nas jako pali.
Osim što će Mesić sasvim drugačije (opuštenije) odraditi drugi mandat jer je naučio kako biti predsjednikom i neće biti napetosti oko potrebe ili želje za reizborom, on kao kandidat nudi puno više i puno bolje onoga što se u društvu, a posebno među mladima pojavljuje kao ključna tema, a to je uloga vlasti i države ne kao garancija rezultata na osobnom planu zalaganja već u otvaranju mogućnosti za realizaciju. Mesić tome i sam svjedoči jer je postao predsjednikom gotovo sam ili vlastitim naporom, onim što jest, dok bi Jadranka Kosor na njegovo mjesto jurišala uz impozantno servisiranje stranke i Vlade, velikog djela gospodarstvenika koji nešto duguju ili očekuju od Sanadera, a vjerojatno i pomoću nekih jakih medija i, preko njih, niskih udaraca.
Mesić će pobijediti jer su se građani, zahvaljujući njemu, promijenili. Ni sami još nismo svjesni koliko je za naciju i za društvo ljekovito imati ga za predsjednika, koliko je važno na čelu države imati osobu spremnu na vic, čovjeka koji sjedi s građanima na kavi, koji se, kao prošle subote, sa ostalim uzvanicima u mini fešti u povodu kandidature, vozi u autobusu, čija iskrenost i spontanost osvajaju prostor i izvan naših granica, koji brani svoj stav pa makar se to kosilo s tendencijom i očekivanjima onih koji se u svakom ratu pomiču na desno. Koliko je Mesić bio potreban nakon grozne figure koja je državu vodila devedesetima, tek će se shvatiti.
A građani su se promijenili jer prihvaćaju ono što Mesić godinama ponavlja: da se isplati trud ma koliko nam se ponekad činilo da ga nitko ne uvažava. Isplati se iskrenost, a ne laž. Isplati se solidarnost a ne sebičnost. Isplate se smijeh, pozdrav, usluga, autentičnost, dosljednost.
Ljudi koji to znaju cijeniti kod sebe istodobno prepoznaju i kod Mesića. Ima, naravno, puno onih koji to otkrivaju i kada razmišljaju o gospođi Kosor. I ne mogu reći da su oni manje u pravu nego oni koji više simpatiziraju Mesića.
S obzirom da se sve svodi na ukus i volju građanki i građana, a o tome je progovorio Clinton, preostaje nam čekati izbore. Ja ću usput provjeriti koliko dobro pogađam što paše većini onih koji me okružuju.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati