Komentar Drage Pilsela: Nacionalovo uznemiravanje građana
TJEDNIK Nacional je objavio da je zbog neispravnih testova na sifilis kojima se koristio Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu najmanje 2,5 tisuća doza krvi zaražene sifilisom do 2002. prodano hrvatskim bolnicama i dano bolesnicima koji su trebali transfuziju krvi. Naslov članka je: Tisuće Hrvata dobile sifilis preko transfuzije zaraženom krvlju.
Naravno, budući tjednik Nacional vrlo često griješi jer ne provjerava informacije do koje dolazi ili koje mu se dostavljaju kao da je riječ o oglasniku, bilo je važno saznati da je Zavod za transfuzijsku medicinu oštro demantirao izmišljenu aferu nazivajući Nacionalov uradak neargumentiranu objedu.
U priopćenju Zavoda se kaže da je članak u Nacionalu najgrublji napad kojim se osporava sigurnost transfuzijskog liječenja u Hrvatskoj, rad Ministarstva zdravstva i njegovih ekspertnih timova, osporavaju izvješća epidemiološke službe i ugrožava davalaštvo i opskrba bolesnika krvnim pripravcima u Hrvatskoj.
Drugim riječima, tvrdnjom da je tisuće ljudi dobilo sifilis preko transfuzije zaraženom krvlju Nacional žestoko uznemiruje javnost i ugrožava jednu, za društvo, prevažnu humanitarnu aktivnost kao što je davanje krvi, odnosno službu koja posreduje u toj akciji produžavanja i/ili spašavanja ljudskih života.
Za liječnicu koja je Nacionalu dostavila informaciju o navodnoj aferi, a riječ je o doktorici Dubravki Pirc-Tiljak, predstavnici Zavoda tvrde da se već više godina uporno, neargumentirano i nestručno obraća različitim instancama čija joj stručna mišljenja nisu odgovarala niti ih je prihvaćala na stručnoj razini.
Dodaju da je Ministarstvo zdravstva nakon prve prijave 2002. godine provelo nadzor nad radom HZTM-a i nije utvrdilo propuste u testiranju krvi dobrovoljnih davatelja.
U tu je svrhu i HZTM tražio nezavisno ekspertno mišljenje stručnjaka iz inozemstva, te proveo niz istraživanja i retestiranja dobrovoljnih davatelja koji su dodatno potvrdili ispravnost u radu, naglašava se u priopćenju uz zaključak da u posljednjih 38 godina u svijetu i Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj poslije-transfuzijskog sifilisa.
Inače, po epidemiološkim izvješćima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj se godišnje evidentira 10 do 15 novih slučajeva sifilisa, a u 2002. godini evidentirano je 11 slučajeva. Taj podatak pokazuje apsurdnost tvrdnji u Nacionalu, ističu čelni ljudi Zavoda.
Da je Nacionalova novinarka ili njen urednik dao provjeriti informaciju saznao bi i još nešto važnije a što ruši članak, a to je da bakterija koja uzrokuje sifilis, spiroheta palida, živi samo na tjelesnoj temperaturi, to jest, brzo umire ako se nađe na nižoj temperaturi. Budući se krv čuva na minus 30 C ili čak na puno nižim temperaturama, apsurdnost ili neodrživost Nacionalova članka je očitija.
No, treba nešto reći o tome da je jedno riskirati sa potpuno neobjavljenim informacijama kada je riječ o tajkunskim ili kriminalnim pričama, i treba odati priznanje tom listu za niz otkrivenih afera, a nešto sasvim drugo kada je riječ o zdravlju stotine tisuća ljudi. U tom smislu, tjednik Nacional je, ne po prvi puta, grubo povrijedio etiku novinarstva i uzuse profesionalnosti.
Možda će knjiga koja analizira ne-etično pisanje tog tjednika (ali i Globusa) dr. Gordane Vilović, i koja bi uskoro trebala biti objavljena, dovesti k razumu uredništvo tih listova koji se neopravdano nazivaju news magazini a, zbog značajnog pada tiraže, sve više upadaju u formu tabloida koja ih je, istini za volju, u značajnoj mjeri pratila od osnutka.
U međuvremenu nije naodmet pojasniti da treba voditi računa o posljedicama ne-profesionalnog novinarskog rada, o vrijednosti i važnosti naše profesije i o dignitetu ljudskog života kojeg se, kao u ovom najnovijem slučaju, često negira.
Novinarstvo, istinsko, nemoguće je bez poštivanja istine. Novinarstvo nije tek puko skupljanje ili prenošenje podataka nego, u prvome redu, kritičko propitkivanje stvarnosti. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njime. I, jasno je, svi mi možemo pogriješiti, i griješimo. Ali Nacional prečesto ponavlja temeljnu grešku tzv. lošega novinarstva: ne provjerava svoje informacije. On se, dakle, igra sa istinom. A istina tu ne znači tek puka točnost ili suglasnost informatora i redakcije. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati.
Ukoliko Nacional (ali i svi drugi listovi koji to ne poštuju) ne ispravi svoje prečeste greške i ukoliko se ne ispriča svima onima kojima je nanio zlo jer nije poštovao elementarna pravila novinarske profesije, doživjet će još jači pad prodaje. Uostalom, budući nemamo ombudsmena za medije, a treba nam i morali bismo ga imati, jedini način obrane od lista koji ne poštuje niti onih 12 kuna koji odvajamo tjedno za njega jest da tih kuna pametnije ili svrsishodnije iskoristimo.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati