Koza
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ilustracija: Index
SVA DJECA vole priče. Vole gledati i slušati nas odrasle kako im pričamo i čitamo. Pročitala sam na nekoliko mjesta kako je super čitati klincima jer to pomaže njihovom intelektualnom razvoju. Naravno i njihovom govoru. Bubi sada ima 2 godine i 3 mjeseca i nema baš puno riječi u vokabularu, ali ok, valjda bude :). Ponekad mi se čini da Bubica sa svojih 7 mjeseca žlabra puno više nego on, ali ona je cura, a mi cure smo poznate po tome da uvijek imamo nešto za reć'. Kad je Bubi bio mali, čitala sam mu priču za laku noć „Kako medo broji zvijezde“. Pa sam stala – iz čiste lijenosti. Nisam baš ponosna na to, ali nekak' sam bila tako umorna na kraju dana da jednostavno nisam imala snage. Nekoliko puta mi se znalo dogoditi da se zaista moram boriti da ja ne zaspim dok čitam, a Bubi je full budan. Ali sam čula od nekoliko prijatelja da to nije ništa čudno i da se (obično tatama) zna dogoditi da oni zaspu dok uspavljuju klince. Kužim ih u potpunosti – mislim da sam svaki put, valjda, 27 puta zijevnula u 20-ak minuta.
Zadnja dva tjedna mu je kuma pričala priču o Vuku i sedam kozlića i sada želi svaki dan (nekoliko puta) da mu ja ispričam tu priču ponovo. Stalno govori „Mama meeee, meee, meeee“. Kako ja volim izmišljati priče, sjetila sam se da bi bilo super da mu pričam priču koje nema nigdje. Bubi sada voli životinje i prijevozna sredstva, pa priča ima životinje i, pogađaš, prijevozna sredstva (naravno, glavnu ulogu ima koza – meeeee). Ako ti se ne da izmišljati priče, možeš isprintati ovu našu i pričati svom klincu ili klincezi, slobodno dodaj nešto što oni ovih dana vole. Nakon dva tri puta, pitaj ga/ju tko kaj vozi i vidjet' ćeš da znaju bolje od nas kako nastavak slijedi. A priča ide ovako nekako (naravno, da ja zaboravim kaj je tko vozio, ali me Bubi podsjeti):
„Bila jednom jedna koza. Čitajući knjige, jedan dan je otkrila da na svijetu postoji puno zemalja i da zemlja u kojoj ona živi nije jedina. Odlučila je posjetiti sve zemlje i vidjeti kako se živi u njima. Kako je prva zemlja bila blizu, do nje je krenula hodajući. Tap, tap, tap, tap, tap i za par sati je već bila tamo. Sunce je sijalo, ptice su pjevale i sve je bilo baš lijepo. Srela je slona. Slon je vozio vlak. Pitao ju je što tu radi, a ona mu je rekla „Bok Slone, putujem da vidim druge zemlje. Malo me bole noge i žedna sam.“ Slon joj je ponudio vodu i predložio da ju do sljedeće zemlje preveze u svom vlaku. Koza je bila sretna da neće više morati toliko hodati i pristala je. Hu hu hu hu hu, vozili su se Slon i Koza. Kada su došli do druge zemlje, Slon je Kozu pozdravio i zaželio joj sretan put. Nakon par koraka, Koza je srela Psa. Pas je vozio autobus. Sada je već skužila da je puno lakše voziti se nego hodati pa je zamolila Psa da ju poveze. Pas se obradovao da može nekome pomoći i rado ju je primio u svoj autobus. Nije puno prošlo, a stigli su već do druge zemlje. Koza se zahvalila Psu i pozdravila ga je.
Na livadi pored jedne velike kuće, Koza je vidjela Majmuna koji je vozio romobil. Mislila je kako će biti teško da zajedno stanu na taj mali romobil, ali ga je svejedno zamolila za pomoć. Majmun je rekao Kozi da će joj rado posuditi romobil i neka ga samo ostavi ispred sljedeće zemlje, a on će sa svojim prijateljima sutra doći po njega. Tako je i bilo. Koza se vozila na Majmunovom romobilu i došla je do sljedeće zemlje. Ovdje je vidjela nešto što do sada još nije vidjela – veliko more. Hm, kako će sada hodati preko mora – zapitala se. Pored mora je srela Patku i objasnila joj svoj plan da prehoda more. Patka joj je objasnila da ne može hodati po moru, ali da može plivati. „Znaš li plivati“ – upitala ju je Patka. „Ne, ne znam.“ Na to joj je Patka odgovorila se morem putuje u brodu, ali da se može dogoditi da se brod preokrene i da završe u moru. Upravo zato je jako važno da Koza nauči plivati. Koza se prepala, ali joj je Patka rekla da se nema čega bojati i da je plivati zaista lako. Kada je Koza naučila plivati, Patka ju je pozvala na svoj brod. Zajedno su plovile velikim morem, gledale Dupine kako plivaju i skaču i pozdravljale Ribice koje su srele putem. Kada su konačno došle do sljedeće zemlje, Patka je pozdravila Kozu, zaželjela joj sretna put i krenula kući.
U novoj zemlji je Koza srela Zeku. Zeko je vozio veliki avion. Uuuuuuu. Zeko je došao do Koze i ponudio joj svoju pomoć – „Želiš li letjeti mojim avionom?“ Koza mu je na to odgovorila da bi to bilo super jer bi tako puno brže došla do sljedeće zemlje. Ukrcali su se na avion i krenuli. Letjeli su visoko iznad brda i planina i Koza je mogla vidjeti sve kako inače Ptice vide kada lete. Kada su došli do sljedeće zemlje, Zeko je rekao Kozi da mu tu živi prijatelj Magarac koji vozi kamion te da će joj on rado dalje pomoći. Ia ia ia ia, došao je Magarac, upoznao se s Kozom i krenuli su. Putem je Koza gledala zemlju u kojoj Magarac živi i baš joj se jako svidjela. Magarac ju je ostavio na granici sa sljedećom zemljom i pozdravio ju je. Tu je Koza srela Mačku. Mačka je vozila auto – brm brm brm brm. Koza ju je zamolila da ju preveze do sljedeće zemlje i Mačka je rekla da nema problema. Ubrzo su stigli i tu ej Koza shvatila da je došla do kraja svojeg putovanja. Ispod velikog drva, Koza je srela Žirafu i pitala ju što radi. Žirafa je rekla da se sprema na spavanje. Na to je Koza odgovorila kako je to super ideja, jer je ona tako jako umorna da joj se oči sklapaju i jedva čeka legnuti se u krevet i spavati. Žirafa je Kozi pokazala krevet u kojem može spavati, te su se obje legle, zaželjele si laku noć i zatvorile oči. Mjesec i zvijezde su im poslali pusu s neba i svi su zajedno utonuli u san. Čiča miča gotova je priča.“
Nadam se da nećeš ti zaspati dok ju pričaš i da će se tvom klincu/klincezi svidjeti isto kao što se sviđa Bubiju. Pozdravljam te do sljedeće srijede!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati