Foto: Guliver Image / Getty Images

JEDANAEST mjeseci prije povijesnog rukovanja američkog predsjednika Baracka Obame s kubanskim kolegom Raulom Castrom, Europa je pokazala dobru volju prema toj zemlji.

Iako je prošla gotovo nezamijećeno, ta gesta mogla bi na kraju značiti mnogo više za izlazak tog komunističkog otoka iz izolacije, piše Reuters.

Dogodilo se to u siječnju prošle godine na summitu EU-a i Latinske Amerike u Čileu. Nakon poziranja za zajedničku fotografiju, njemačka kancelarka Angela Merkel rukovala se s Castrom.

Mediji nisu tomu pridali veliku pozornost za razliku od rukovanja s Obamom na komemoraciji Nelsonu Mandeli u Južnoafričkoj Republici 10. prosinca, što, međutim, nije rezultiralo nikakvom radikalnom promjenom i američki trgovinski embargo, uveden 1962., i dalje je na snazi.

S druge strane, Europska unija odlučila je 10. veljače pokrenuti pregovore s Havanom o poticanju trgovine, ulaganja i dijaloga.

EU prekinula suradnju s Kubom 2003. godine

Sporazum o političkom dijalogu i suradnji, koji bi trebao biti dogovoren do kraja 2015., bit će skroman i tek je prvi korak, ali je simbolički jako važan signal poboljšanja odnosa.

Europska unija prekinula je suradnju s Kubom 2003., nakon što su komunističke vlasti zatvorile i osudile na teške zatvorske kazne 75 disidenata. Ti su zatvorenici pušteni 2008. nakon čega je EU ukinuo diplomatske sankcije. Kuba je od 2008. od EU-a dobila oko 80 milijuna eura pomoći za razvoj.

Zadnji put kada su Havana i EU bili blizu sporazuma o gospodarskoj suradnji bilo je 1996., no Europljani su otkazali pregovore nakon što je Kuba oborila dva manja američka zrakoplova nad svojim vodama, pri čemu je poginulo četvero kubanskih egzilanata.

EU je tada u prosincu 1996. usvojio "zajedničko stajalište" o Kubi kojim se jačanje gospodarske suradnje uvjetuje poštivanjem ljudskih prava i demokracije. Havana to stajalište odbacuje kao miješanje u svoja unutarnja pitanja, no Španjolska, bivši kubanski kolonijalni vladar, ističe da će ta politika ostati na snazi dok se ne dogovori novi sporazum o suradnji.

Europska unija želi potaknuti promjene na Kubi. "Osim trgovine i ulaganja, nadam se da će biti moguće pokrenuti dijalog s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na otoku", rekao je potpredsjednik Europskog parlamenta Gianni Pittella.

Iznos izvoza nije se promijenio gotovo deset godina

Najveći otpor normalizaciji odnosa pružale su Poljska i Češka zbog svoje komunističke prošlosti, a dvojbe su postojale i u Njemačkoj te Švedskoj.

Do promjene je došlo zahvaljujući pozitivnim pomacima na Kubi koja je zadnjih godina ublažila državnu kontrolu nad gospodarstvom, kao i kontrolu putovanja u inozemstvo i interneta i smanjila broj političkih zatvorenika.

Europska unija, koja je najveći kubanski investitor, vjeruje da Kuba ima potencijal postati dinamično gospodarstvo poput Dominikanske Republike, koja je nekoć ovisila o izvozu šećera, ali je razvila proizvodnju putem slobodnih zona koje privlače investitore.

Problem Kube je da osim nikla, cigara i ruma ne izvozi gotovo ništa drugo. Izvoz u EU iznosio je 2012. samo 739 milijuna eura, što se gotovo nije promijenilo u zadnjih deset godina.

No potencijal postoji. Izvoz plodova mora udvostručio se u zadnjih deset godina i Kuba nastoji privući svjetske brodske prijevoznike u svoju novu luku Mariel u blizini Havane.

Ljudska prava su najveći kamen spoticaja

Premda je još prerano za pregovore o liberalizaciji trgovine s EU-om, sličan dogovor s državama Središnje Amerike prije deset godina omogućio im je bescarinski pristup velikom europskom tržištu.

Ljudska prava najveći su kamen spoticanja i ozbiljnija kršenja mogla bi prekinuti pregovore, ističu diplomati. Poljska, Češka i Njemačka inzistiraju da sporazum definira korake koje Kuba mora poduzeti za jačanje demokracije.

Europski pregovarači nastojat će ipak biti pragmatični kako pregovori ne bi propali, a to se očekuje i od Castra, koji je svjestan da Kuba ne može zauvijek živjeti od ideoloških veza s ljevičarskim vladama u Venezueli, Boliviji i Ekvadoru.

Njegov brat Fidel Castro naučio je lekciju da se ne treba oslanjati na samo jednog saveznika i donatora kada je raspad Sovjetskog Saveza 1991. izazvao gospodarsku krizu na Kubi.

Venezuela je danas najveći kubanski trgovinski partner i dobročinitelj, no Havana strahuje da bi mogla ostati bez njezine potpore zbog njezinih ozbiljnih gospodarskih i političkih problema.

Veze s Kinom su slabe iako obje zemlje vode komunisti. Bilateralna trgovina iznosila je 2013. 1,8 milijarda američkih dolara, ne više od kineske trgovine s Dominikanskom Republikom, s kojom Peking nema čak ni diplomatske odnose.

"Kuba smatra da mora diverzificirati saveznike", rekao je jedan europski dužnosnik. "Nakon onog što se dogodilo sa Sovjetima, Kubanci ne žele biti ponovno iznevjereni."