Foto: Hina

NAJNOVIJI prijedlog ministra financija Boris Lalovac kojim bi se trebali riješiti problemi dužnika koji imaju kredite u švicarskim francima, teško je provediv u praksi.

Naime Lalovac je pokrenuo pitanje nove procjene vrijednosti nekretnina dužnika, a kako su cijene nekretnina pale, prema njegovom prijedlogu, tako bi se trebale smanjiti i rate kredita.

"Ja sam otvorio to pitanje gdje bi se vrijednost nekretnina svela na tržišnu, a shodno tome bi se iznivelirale rate kredita. Ako je stan 2008. godine po metru četvornom vrijedio 2400 eura, a danas vrijedi 1700 eura, onda ne vidim razlog da tu razliku ne svedu na realno i ponovno obračunaju kredit", kaže Lalovac.

"Ovakav prijedlog nema logike"

Prof.dr.sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra da se ovakav prijedlog kosi s temeljnom logikom uloge banaka u financijskom posredovanju.

"Činjenica je da su građani kupovali nekretnine u trenutku njihove najveće precijenjenosti, a visoke cijene su nametale potrebu zaduživanja uz visoke iznose stambenih kredita. Kada se glavnici duga pridodaju kamate, tečajne razlike i uzme u obzir pad cijena nekretnina zabilježen od 2008. do 2014., danas 'višestruko skupo' otplaćujemo nekretnine koje tržišno vrijede znatno manje. Ali banke nisu prodavale nekretnine, banke trguju novcem – od jednih ga prikupljaju, a drugima pozajmljuju.

Banke nisu niti leasing društva niti investicijski fondovi. Očekivati od banaka da 'potezom pera'smanje nominalnu vrijednost svih svojih potraživanja po stambenim kreditima za 30-40%, zbog pada vrijednosti nekretnina kao kolaterala, kosi se s temeljnom logikom uloge banaka u financijskom posredovanju. Hoće li onda netko za isti postotak 'potezom pera' smanjiti nominalnu vrijednost obveza banaka, odnosno depozita građana i drugih subjekata; ili će možda donijeti odluku da se cijeli teret prebaci na kapital banaka i dovede u pitanje dostatnu kapitaliziranost bankovnog sustava uz učinke na nestabilnost cijelog financijskog sustava? Kada se bilanca banaka promatra s obje strane jasno je da nema puno prostora za otpis ili drugi oblik umanjenja vrijednosti ugovorenih kreditnih potraživanja banaka", kaže dr. Ivanov.

Ipak smatra da bi se otpis mogao porvesti kod dijela dužnika, čije kreditne obveze značajno premašuju vrijednost imovine, te kod socijalno ugroženih osoba.

"To je tek djelomično moguće u slučaju manjeg broja dužnika čije kreditne obveze značajno premašuju tržišnu vrijednost cjelokupne imovine (npr. kroz postupak osobnog stečaja), odnosno radi olakšanja otplate duga financijski i socijalno ugroženih osoba. U tom slučaju, posebno kada se otpisani dio duga priznaje kao porezno priznati rashod, banka kao kreditor može pristati na restrukturiranje preostalog duga kroz novi obračun plana otplate, jer će tako u budućnosti moći naplatiti barem dio potraživanja, a umjesto „mrtvog dužnika“ imat će i dalje klijenta koji je financijski, ekonomski i socijalno uključen. Međutim, to može biti izuzetak a ne pravilo u bankovnom sustavu, dok pad tržišne vrijednosti nekretnina sigurno ne može biti opravdanje za ozakonjenje bilo kakve prakse po kojoj bi se rate otplate kredita 'nivelirale' s obzirom na kretanje (pad) tržišne vrijednosti kolaterala. Banke su svojim dužnicima pozajmile novac uz određene kamate kao cijenu novca, stoga je za otplatu duga i visinu otplatnih rata/anuiteta bitan ugovoreni iznos kredita a ne vrijednost nekretnina koje su njima kupovane i uglavnom služe tek kao sekundarni instrument osiguranja naplate", smatra dr. Ivanov.

"Teško da će ovaj prijedlog zaživjeti u praksi"

Boro Vujović iz agencije za nekretnine Opereta smatra da je svaka inicijativa za rješenje ovog problema dobrodošla, no ostaju otvorena mnoga pitanja

"Svaka inicijativa koja bi pomogla riješiti problem 'švicaraca' je uvijek dobro došla. Kod ovog prijedloga pitanje je kako bi se proveo u praksi. Da li bi se vrijednost smanjivala uspoređujući procjene iz godine kad je dizan kredit i procjene nekretnine danas? Procjene koje su rađene po starom zakonu u nekim slučajevima su vrlo upitne. Što s klijentima koji su nekretninu kupili 100% na kredit, a što s onima koji su to napravili u 50% iznosu. Kako bi se u njihovim slučajevima smanjivale glavnice? Potrebno je ideju razraditi do detalja, da bi se vidjeli stvarni učinci. Moje je mišljenje da će ova inicijativa teško zaživjeti u praksi i da će se koristiti neki drugi modeli," kaže Vujović.

Sličnog je mišljenja i Ivona Mijatović- Dautović, direktorica portala moj-bankar.hr.

"Za kredite u švicarskim francima mora se naći konkretnije rješenje. Što će se dogoditi sa nekretninama odnosno kreditima čija je vrijednost nekretnine ostala ista ili porasla? Što u slučajevima kada je netko podizao kredit za izgradnju kuće, te je procjena polu izgrađene kuće iznosila npr 500€/m2, a sada kada je kuća gotova procjena iznosi 1000€/m2? Da li će u tom slučaju klijentu porasti iznos kredita? Što će se dogoditi ukoliko cijene nekretnina, jednoga dana, počnu rasti?", kaže Mijatović-Dautović.

Banke su i dalje čvrsto pri stavu da dužnicima treba pomoći, ali samo onim najugroženijima, a ne svima.