Foto: Index, FAH

PREMA izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, uskoro bi i liječnici obiteljske medicine mogli početi redovno dežurati. Iako pacijentima zvuči kao dobra vijest, iz perspektive liječnika stvari su mnogo kompleksnije te mnogi doktori smatraju kako nisu zadovoljeni niti elementarni uvjeti za dežurstva u ambulantama.

U ovakvim uvjetima dežurstva, tvrde, neće koristiti pacijentima, a uvelike će opteretiti starije doktore i one koji putuju na posao u drugi grad te će otjerati ionako sve malobrojnije mlade liječnike iz Hrvatske.

"Razgovara se o dežurstvima, a ništa nije organizacijski riješeno. Prilikom dežurstava liječnici nemaju na raspolaganju niti laboratorij ni RTG, a kamoli UZV, dakle, u 21. stoljeću dežuramo sa slušalicama, otoskopom i tlakomjerom, a samo rijetki sretnici imaju EKG. Da bi stvari bile jasnije, evo i par konkretnih primjera. Ako, primjerice, pacijent slomi podlakticu, to što je njegov obiteljski liječnik u Kutini, Novalji ili Imotskom dežuran, neće mu biti od velike pomoći, jer će morati u najbližu bolnicu zbog rentgena. Tu bi telemedicina uštedjela mnogo i pacijentima i sustavu. Drugi primjer – ukoliko nam tijekom dežurstva dođe pacijent s povišenom temperaturom, u ambulanti nemamo CRP test traka, nego samo test trake za urin, te često ne možemo sa sigurnošću odrediti radi li se o virozi ili bakterijskoj infekciji", kaže dr. Tanja Pekez Pavliško, predsjednica Europskog udruženja ruralnih i izoliranih doktora (EURIPA).

Problem je, ističe, i to što, pod istim uvjetima, dežura nekoliko stotina doktora u Zagrebu i 10 doktora u, primjerice, Kutini u kojoj i sama radi.

"Mladi liječnici će radije otići iz Hrvatske!"

"Ako bi se ovog trenutka uvela najavljena dežurstva, otvara se problem frekvencije dežurstava, jer bi, ukoliko se bude dežuralo samo vikendom, u velikim gradovima liječnici morali dežurati jednom u dva ili više mjeseci, dok bi kolege u manjim gradovima dežurali i više puta mjesečno. Budući da veliki broj obiteljskih liječnika svakodnevno putuje na posao u ambulante koje su i po 70 km udaljene od mjesta stanovanja, dežuranje bi ih još više opteretilo. Dežurstva će tako posebno teško pasti starijim kolegama, a takvih je mnogo, dok će mladi, koji ionako izbjegavaju ruralne sredine, zbog obaveze da još i dežuraju radije odabrati rad u Hitnoj službi ili pak odlazak u inozemstvo", upozorava dr. Pekez Pavliško.

Iako se slaže da nije u redu da obiteljski liječnici pacijentima nisu dostupni od petka poslijepodne pa sve do ponedjeljka ujutro, liječnica, koja svakodnevno iz Zagreba putuje na posao u Kutinu, smatra da bi organizirana dežurstva subotom bila sasvim dovoljna te da oni koji se razbole u nedjelju, a nisu hitni slučajevi, mogu sačekati ponedjeljak i tada se javiti svom liječniku.

"Prije uvođenja dežurstava treba detaljno odrediti sva „pravila igre“, dakle utvrditi satnicu za dežurstva, napraviti spisak lijekova, te osigurati liječnicima svu potrebnu opremu i prostor. Treba poboljšati opremljenost dežurnih ambulanti kako bi svaki dežurni doktor na raspolaganju imao EKG, inhalator, automatski vanjski defebrilator, set za male kirurške zahvate, dijagnostičke test trake .... Također treba i jasno odrediti odnos vanbolničke hitne i dežurnih ambulanti", naglašava dr. Pekez Pavliško.

Dodaje kako u ruralnim krajevima obiteljski liječnici svakodnevno zbrinjavaju hitna stanja koja bi trebala zbrinuti vanbolnička hitna, no ne može jer je na terenu ili vozi pacijenta u županijsku bolnicu.

"Niti jedan taj postupak zbrinjavanja hitnog pacijenta se ovog trenutka ne može prikazati. Nerijetko se događa da liječnik obiteljske mora napustiti ambulantu i pacijente koji su naručeni da bi izašao na hitnu intervenciju jer je tim hitne negdje na terenu", upozorava doktorica.

"Neki pacijenti zloupotrebljavaju Hitnu, a neki nemaju novca da do nje dođu ni kada je doista hitno"

"Hitni prijemi bolnica su preopterećeni. I dok ljudi iz gradova koji nemaju bolnice rjeđe idu na hitni prijem, a neki nemaju novca otići na Hitnu čak ni onda kada bi to svakako morali učiniti, ima i onih koji su, nevezano za dijagnozu, redovni posjetioci i vanbolničke i bolničke hitne. Neki idu čak i tako daleko da lažu da njihovog obiteljskog liječnika nema ili da ih neće primiti, samo kako bi izbjegli eventualnu gužvu i čekanje na red. Određeni broj pacijenata dolazi na OHBP jer zna da u domu zdravlja nema niti osnovne dijagnostike, dok neki dolaze jer misle da će, idu li preko Hitne, brže doći do dijagnostičkih procedura", kaže dr. Pekez Pavliško.

No, činjenica je, dodaje, da su nekada i sami obiteljski liječnici primorani slati pacijente na OHBP kako bi ubrzali proces dijagnostike. Primjerice, kod sumnje na anginu pectoris, pacijent najprije mora ići kardiologu da bi on dao svoju preporuku za ergometriju, isto tako i gastroenterologu za kolonoskopiju. Čak ni specijalisti obiteljske medicine, ističe dr. Pekez Pavliško, ne mogu samostalno upućivati pacijente na dijagnostičke procedure.

"Svugdje u svijetu se bilježi porast dolazaka pacijenata u hitne službe. Da bi se taj problem riješio, na dobrobit onih kojima je dosita potrebna hitna intervencija, treba detaljno ispitati uzroke dolazaka na OHBM i vanbolničke hitne. Situacija se može snimiti unutar 3 mjeseca. No, isto je tako vrlo važna i sustavna edukacija pacijenata o samopomoći, jer ne iziskuju sva stanja ni odlazak liječniku, niti jurenje na hitni prijem", poručuje dr. Pekez Pavliško.