FOTO: NASA/ESA

NAJNOVIJE snimke teleskopa Hubble potvrđuju da bi na Jupiterovu mjesecu Europi, ispod kilometrima debele ledene površine, mogao postojati golemi ocean s uvjetima povoljnim za život, objavili su NASA-ini znanstvenici u telekonferenciji koja je počela u ponedjeljak u 20 h.

Istraživanja, provedena 2014. godine teleskopom Hubble, otkrila su da na Europi kroz pukotine u ledu u atmosferu izbijaju goleme perjanice, odnosno vodoskoci, rekao je William Sparks, astronom na Space Telescope Science Institutu u Baltimoreu. Objasnio je da su snimke napravljene u ultraljubičastom dijelu spektra te da su na granici mogućnosti snimanja Hubblea, što znači da će ih ipak još trebati potvrditi drugim uređajima i teleskopima.

'Europa je vrlo zanimljiv svijet. NASA radi na misiji kojom bi se ona istražila iz blizine. No mi smo nestrpljivi i želimo je proučavati već sada. Budući da još ne možemo letjeti blizu nje, sljedeće najbolje što možemo jest da je promatramo uz pomoć teleskopa Hubble i njegovih jedinstvenih sposobnosti', rekao je Paul Hertz, direktor NASA-ina Odsjeka za astrofiziku u Washingtonu i potom dao riječ Sparksu kao voditelju istraživanja.

'Danas vam predstavljamo nove Hubbleove dokaze postojanja perjanica vodene pare koje se šire iz ledene površine Europe, rekao je Sparks.

'Europa je drugi najbliži galilejanski mjesec od Jupitera, klasičan ledeni svijet i uistinu zanimljiv astrobiološki cilj u Sunčevom sustavu. Promatranja ukazuju da na Europi, sakriven ispod ledene kore, danas postoji globalni vodeni ocean koji prekriva cijeli mjesec. Ako iz Europe izbijaju perjanice vode to je vrlo značajno jer znači da ćemo možda moći istražiti ocean kako bi u njemu našli organske kemikalije ili možda čak znakove života bez da moramo bušiti kroz nepoznat broj kilometara leda', pojasnio je.

'Otkriće je ostvareno zahvaljujući snimkama tzv. tranzita, prolaska Europe preko blještave površine Jupitera. Za znakovima perjanica koje izlaze iz površine Europe tragalo se u ultraljubičastom dijelu spektra. Na ovu ideju došli smo zahvaljujući istraživanjima egzoplaneta. U tim istraživanjima planet obilazi oko vlastite zvijezde. Dio svjetlosti zvijezde pritom prolazi kroz atmosferu planeta koja utječe na nju. Na taj način mogu se odrediti neka svojstva atmosfere egzoplaneta. Ovdje smo postupali po sličnom principu', rekao je Sparks istaknuvši kako se na slikama zabilježenim u južnim polarnim krajevima Europe mogu vidjeti intrigantni oblici.

U odgovoru na pitanja novinara što bi drugo mogle biti zabilježene pojave, znanstveni su izjavili kako nemaju bolje tumačenje za snimljene sjene, osim eventualno nekih nepoznatih problema na instrumentima. One izgledaju stvarno, a statističke potvrde su vrlo jake, istaknuli su.

Voda može značiti život

NASA je već ranije objavila kako ima jake dokaze za postojanje oceana na Europi. Zajednički, američko-europski svemirski teleskop Hubble još je 2012. snimio fotografije na kojima je zabilježio velike vodoskoke vodene pare koji su izbijali iz pukotina na ledu i dizali se do visina od oko 1200 km uvis. No u nekoliko godina promatranja nakon toga postojanje vodoskoka nije bilo ponovno potvrđeno.

NASA je prošle godine najavila da 2020-ih na Europu planira poslati robotiziranu letjelicu naoružanu brojnim instrumentima koji će ondje pokušati pronaći tragove života. Za takvu misiju od krucijalnog će značaja biti da za istraživanja odabere najbolju lokaciju na kojoj će biti najviše tragova kemije iz oceana ili možda čak očuvanih ostataka živih organizama – vanzemaljskih bakterija, meduza, riba ili tko zna čega.

Ako bismo zamišljali idealnu ekspediciju na Europu, koja je malo manja od našeg Mjeseca, onda bi u njoj neki robot kroz pukotine u ledenoj kori, debeloj između 10 i 30 km, uspješno zaronio u ocean i spustio se na dubinu od oko 100 km do njegova dna. Ondje bi naletio na slične uvjete kakvi postoje na dnu oceana na Zemlji, na tektonske aktivnosti i nekakve vulkanske otvore koji bi u vječnom mraku mogli biti temelj za život na bazi kemijske energije.

Međutim, neka istraživanja objavljena sredinom ove godine pokazala su da bi u Europinom oceanu moglo biti života čak i bez takvih vulkanskih otvora. Naime, znanstvenici su na temelju računalnih modela zaključili da bi se u interakcijama između Europina oceana i raspuknutih stijena, u procesu tzv. serpentinizacije, mogle stvarati goleme količine vodika i topline. S druge strane kako zračenje Jupitera razgrađuje molekule vode na Europinoj hladnoj površini, s nje bi u ocean mogao dospijevati kisik koji bi ondje reagirao s vodikom. Kruženje kisika i vodika u oceanu moglo bi biti ključan pokretač kemije života, baš kao što je to slučaj na Zemlji.

Budući da za idealnu ekspediciju trenutno nema nikakve šanse, druga najbolja mogućnost je da NASA-ina sonda sleti u neko područje u kojem se upravo zbivaju erupcije vodoskoka ili ih je bilo nedavno. Sonda se ne bi nužno morala spuštati na Europu gdje bi je moglo spržiti Jupiterovo snažno zračenje. Mogla bi letjeti oko Europe, prolijetati kroz goleme vodoskoke i analizirati njihov sadržaj u kojem bi moralo biti minerala s dna i tragova života ako on ondje postoji.

Ako ste se možda pitali kako ispod leda Europe, na kojoj se prosječne površinske temperature kreću oko -160 °C, može biti dovoljno toplo za postojanje tekuće vode, odgovor je u tzv. plimnim aktivnostima. Naime, Jupiter svojom golemom gravitacijskom silom vrlo snažno 'masira' unutrašnjost svojeg mjeseca što potvrđuju velike pukotine na inače najglatkijoj površini nekog tijela u Sunčevom sustavu. Trenje koje tako stvara, zagrijava slanu vodu do temperatura koje su dovoljne da ona bude u tekućem stanju. Na sličan način Jupiter djeluje na Io, drugi od svojih većih mjeseca (ukupno ih je do sada otkriveno 67), na kojem se odvijaju najsnažnije vulkanske aktivnosti u cijelom Sunčevom sustavu. Razlika je jedino u tome da u ovom drugom slučaju masira isključivo užarenu jezgru Io, a ne vodeni ocean.

Znanstvenici se uglavnom slažu da je Europa najbolji kandidat za postojanje života u Sunčevu sustavu. Naravno, ako ne računamo Zemlju.