Foto: Privatni album Mitka Jovanovskog

"TUGA, očaj i košmar, tisuće vidno izgubljenih ljudi, uplakanih žena i djece... Te dramatične prizore, koje sam ovih dana vidio u Gevgeliji, nikada neću zaboraviti", priča za Index makedonski politički analitičar i novinar Mitko Jovanovski koji je, u najkritičnijim trenucima, bio na graničnom prijelazu između Grčke i Makedonije.

"Uglavnom su to mladi ljudi, između 25 i 30 godina, najstariji su imali oko 40 godina, no ono što najviše zaboli je kada u naručjima majki vidite sasvim male bebe, stare tek nekoliko mjeseci, koje, iako su tek došle na svijet, nemaju svoje mirno mjesto pod suncem. Poput bujice, izbjeglice su navirale sa svih strana, dolazili su prugom, a Grci su ih, do granice s Makedonijom, prebacivali i autobusima. Prizor tisuća ljudi koji bježe od sadašnjosti, ostavljaju svoju prošlost i nadaju se da bolja budućnost ipak postoji, zauvijek mi se urezao u pamćenje, kao i prestrašeni pogledi tih ljudi koji su nas gledali kroz bodljikavu žicu koja ih je odvajala od makedonskog tla", kaže Jovanovski.

"Njih 3000 je željelo ući u vlak koji prima 300 ljudi"

Najveći problem, zbog kog je, između ostalog, i došlo i do intervencije vojske i policije je, kaže Jovanovski, je to što se s Grčke strane ne provodi apsolutno nikakva kontrola te Grci, da bi ih se što prije riješili, puštaju izbjeglice da i bez ikakvih dokumenata prelaze na makedonsku stranu.

"Kako bi uvele red u taj nered, makedonske državne službe imaju pune ruke posla, a da bi ga obavile kako treba, potrebno je vrijeme, no ljudima koji panično bježe iz svojih zemalja i žele što prije stići na zapad, čekanje nije prihvatljivo. Iscrpljeni i na kraju snaga, više nemaju ni atom strpljenja te je njih tri tisuće željelo odjednom ući u vlak za Tabanovce u kom ima mjesta za samo 300 ljudi. Kada bi se 10 ljudi ukrcalo na samo jedno mjesto u vlaku sasvim je jasno da bi nastao potpuni kaos koji zasigurno ne bi prošao bez žrtava. Upravo je to željela spriječiti policija kada su izbjeglice pokušale probiti policijski kordon kako bi se ukrcali u vlak“, kaže Jovanovski.

"Vidio sam puno jakih muškaraca za koje se vidi da nisu putovali pješice"

Budući da se mnogi ovih dana pribojavaju da među izbjeglicama ima i ubačenih terorista i radikalnih islamista, našeg smo sugovornika, koji je bio u žiži događaja, pitali i što on o tome misli te kakvi su njegovi dojmovi s terena.

"Teško je govoriti o teroristima, no zapazio sam mnogo mladih, fizički jakih, nabildanih i dobro odjevenih muškaraca koji putuju sami i vidi se da nisu putovali pješice, a znamo da je put vrlo skup te samo za prijevoz brodom od Turske do Grčke treba platiti 1500 Eura. Vidio sam trojicu mladića koji su klanjali na željezničkoj stanici, između dva perona. Za razliku od ostalih, oni nisu otvoreni za komunikaciju, prilično su bahati i vidljivo je da se, iako su u stranoj zemlji, osjećaju potpuno sigurno", kaže Jovanovski.

Opasnost od širenja bolesti

Nakon što je 5000 izbjeglica jučer vlakom, autobusima i kombijima krenulo prema graničnom prijelazu sa Srbijom, stanje u Gevgeliji niti danas nije ništa manje kritično.

"Kada gradić od nekih deset tisuća stanovnika preplavi na tisuće izbjeglica, to za sobom povlači čitav niz različitih problema. Najkritičnije je na tamošnjoj željezničkoj stanici. Najveći problem je definitivno higijena jer nema dovoljno sanitarnih čvorova te tisuće ljudi svoje fiziološke potrebe obavlja na otvorenom, u pokrajnjim gradskim ulicama i po parkovima, a neki ulaze i u dvorišta privatnih kuća te sada postoji i rizik od širenja zaraznih bolesti. Mještani Gevgelije tvrde da izbjeglice ulaze i u njihove vrtove i na njive te ubiru sve što su posadili kako bi pribavili nešto za jelo", kaže Jovanovski, dodajući da valovi izbjeglica Makedoniju zapljuskuju od lipnja ove godine. Svaki dan u tu zemlju ulaze dvije do tri tisuće novih izbjeglica, a do sada ih je kroz Makedoniju prošlo više od 40.000.