FOTO: 123rf

AMERIČKI matematičar i fizičar Ben Tippett s University of British Columbia (UBC) objavio je prošli tjedan studiju u kojoj je predstavio matematički model prema kojem bi se mogao napraviti stroj za putovanje kroz vrijeme.

Model, predstavljen u časopisu Classical and Quantum Gravity, nazvan je Traversable Acausal Retrograde Domain in Space-time (TARDIS) kao u tv serijalu Dr. Who, a temelji se na ideji o stvaranju prostor-vremenskog mjehura koji bi svoj sadržaj nosio kroz prostor i vrijeme. Mjehur bi se mogao kretati po velikim kružnim putanjama brzinama većim od brzine svjetlosti što bi mu omogućilo da se kreće u prošlost. Naime, prema teoriji relativnosti vrijeme teče sporije za objekte koji se kreću velikim brzinama. Za tijela koja bi putovala brzinama većim od brzine svjetlosti vrijeme bi trebalo ići unazad.

Putovanje kroz vrijeme nije SF

Tippett, koji je stručnjak za Einsteinovu opću teoriju relativnosti, u slobodno vrijeme, kada ne predaje na UBC-u, istražuje crne rupe i znanstvenu fantastiku.

„Ljudi putovanje kroz vrijeme doživljavaju kao znanstvenu fantastiku“, kaže Tippett. A mi običavamo misliti da je ono nemoguće jer ga u praksi ne poduzimamo. No matematički ono je moguće“, dodao je.

Tippett kaže da putovanje kroz vrijeme intrigira znanstvenike i laike još od 1895. godine kada je H.G. Wells objavio svoj SF roman 'Vremenski stroj'. Brojni znanstvenici od tada su pokušali dokazati ili pobiti ideju da je ono moguće.

Putovanje kroz vrijeme dobilo je vjetar u leđa s Einsteinovom općom teorijom relativnosti u kojoj je gravitacijsko polje zapravo iskrivljenje u tkivu prostor-vremena. Brojna opažanja i eksperimenti, poput gravitacijskih leća i prošlogodišnjeg otkrića gravitacijskih valova, potvrdili su taj koncept. A u općoj teoriji relativnosti postoje znanstveni temelji za putovanje u prošlost u nekim posebnim scenarijima kao što su primjerice crvotočine.

Kako funkcionira novi model?

No Tippett ističe da je pogrešno prostor definirati s tri prostorne dimenzije i jednom zasebnom vremenskom. Četvrta dimenzija, kaže, treba se zamisliti kao sastavni dio prostorno-vremenskog kontinuuma u kojem tijela svojim masama stvaraju iskrivljenja. U blizini velike zvijezde geometrija prostor-vremena postaje zakrivljena pa planeti, umjesto da putuju po ravnoj liniji, kruže oko zvijezde. U tim područjima nije iskrivljen samo prostor već i vrijeme.

„Smjer vremena u prostor vremenu također je zakrivljen. Postoje dokazi da vrijeme protječe tim sporije što se više približavamo crnim rupama. Moj model vremenskog stroja koristi zakrivljen prostor-vrijeme kako bi za putnike iskrivio vrijeme tako da se ono kreće u krug, a ne pravocrtno. Taj krug nas vraća unazad u vremenu“, tumači Tippett.

Prema Tippettu i njegovom suradniku astrofizičaru Davidu Tsangu s University of Maryland model vremenskog stroja TARDIS koristio bi zakrivljenost prostor-vremena kako bi vrijeme za putnike iskrivio u kružnicu. Jednostavno govoreći u tom modelu vrijeme bi oko velike mase bilo iskrivljeno na isti način na koji je u svemiru iskrivljen prostor oko zvijezda i crnih rupa.

„TARDIS je kutija koja putuje unaprijed, a potom unazad u vremenu po kružnoj putanji kroz prostor-vrijeme“, tumači dvojac u svojem radu. (ilustracija dolje)