Foto: Darko Dragojević/Crometeo

METEOROLOŠKI tsunami (šćiga, seš) pogodio je Vela Luku na Korčuli u srijedu ujutro! Ova relativno rijetka meteorološka pojava naglo je počela oko 8,30, a trajala je s manjim ili većim intenzitetom gotovo do 11 sati.

Prema dojavi člana Crometeo tima Darka Dragojevića iz Vele Luke, inače očevica i autora snimki jutrošnjih zbivanja u Veloj Luci, prvi nalet mora iza osam sati bio je najsilovitiji.

"Sve je počelo oko 8,30. Prvo dizanje mora bilo je naglo, a more se diglo oko metar i pol iznad uobičajene razine. Iako more nije prodrlo u kuće, stiglo je mnogim objektima do samih vrata. Stradalo je nekoliko brodica, no šteta bi bila znatno veća da se ovo događalo tijekom noći. Ovako su ljudi mogli vidjeti i prepoznati što se događa pa su brzo reagirali. Oscilacije plima i oseka bile su većeg i manjeg intenziteta i trajale su gotovo do 11 sati", rekao je Darko.

Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra.

To dokazuju podaci s automatskih meteoroloških postaja u Veloj Luci, gdje se u Crometeo mreži nalaze čak tri. Na sve tri mjerne postaje vidljive su velike oscilacije u tlaku zraka. Primjerice, u samo 20 minuta došlo je do promjene tlaka zraka od ekstremnih četiri hektopaskala! U 8 sati i 22 minute tlak zraka iznosio je 1007,8 hPa, a 20 minuta kasnije 1011,2 hPa. Ovako jake oscilacije bile su uvjetovane prolaskom jakog kumulonimbusa južnije od Korčule.

Što su jadranski seš i meteorološki tsunami?

Tsunamiji su dakle pojave koje nastaju kao posljedica seizmičkih aktivnosti (potresi, vulkani). Ipak znanstvenici su uočili da se jedan dio ovih pojava ne može objasniti seizmičkim aktivnostima pa se uzrok morao "potražiti" drugdje. Posvuda u svijetu, pa tako i na Jadranu, zamijećeni su tsunamiji koje potiču atmosferske prilike. Radi se o fenomenu koje uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Iako izraz "meteo tsunami" još nije u potpunosti prihvaćen u znanstvenim krugovima, jasno je da ove pojave zaista potječu zbivanja u atmosferi. Od meteo tsunamija razlikujemo seše, poznatije kao šćige.

Šćige su slobodne oscilacije koje nastaju u kanalima i zaljevima kao posljedica naglih promjena vjetra. Meteo tsunamiji nemaju razornu moć seizmoloških tsunamija, ali se u svijetu povremeno javljaju i mogu uzrokovati golemu štetu pa i ljudske žrtve.

Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra. Težinski valovi koji tada nastaju mogu dosezati duljinu od nekoliko stotina kilometara. Amplituda spomenutog poremećaja u normalnim okolnostima manja je od 1 hPa, ali kod ekstremnih primjera može biti i preko 10 hPa.

Atmosferski poremećaj na moru napravi val koji može biti dugačak i 200 kilometara, a visok samo 20 centimetara. Najteže ga je zamijetiti na otvorenom moru. No, njegovim približavanjem obali visina mu se naglo povećava, a najviše poraste u uskim uvalama i zaljevima. Meteorološki tsunami neće nastati kod svakog prelaska atmosferskog težinskog vala nad nekim područjem.

Bitno je da se rezonancija vala atmosferskog poremećaja poklapa s valovima otvorenog mora, da se val nastao na moru kreće direktno prema zaljevu i da postoje odgovarajući uvjeti na moru uz obalu kao i povoljna topografska obilježja.