Foto: Goran Mehkek / Cropix

DOK SE Zoran Milanović skriva i šuti, Kukuriku koalicija u anketama osvaja 80 parlamentarnih mandata. Zamislite koliko bi tek dobivala kad bi njezin lider češće istupao u javnosti? Vjerojatno manje.

Ovih dana svjedočimo klasičnoj dilemi. S jedne strane, mediji primjećuju kako Zorana Milanovića opet nema - na Josipovićevu diplomatskom domjenku, na Pupovčevom pravoslavnom domjenku... - dok se druge strane, dio novinara i komentatora hvata za glavu zbog toga što se Milanović uopće pojavio. Na porciji sushija kod Davora Butkovića.

Ne samo da se pojavio u domu zamjenika glavnog urednika Jutarnjeg lista, gdje se sladio japanskim specijalitetima i natakao skupocjenim vinima, nego je - da stvari budu još gore - tamo svašta govorio.

Slatki limun

Recimo, tvrdio je da mu nije stalo do toga da se svidi ljudima, što se najbolje moglo vidjeti iz priloženog. Zatim, tješio se kako je zadovoljan svojim 50-postotnim rejtingom, što je zvučalo kao tipični obrambeni mehanizam, tipa "slatki limun". Da bi onda dao epohalnu procjenu prometne nesreće Radimira Čačića: "Postoje razne kategorije prometnih nesreća. Koliko mi je poznato, u ovome što se Čačiću dogodilo nema baš ništa što bi upućivalo na njegovu odgovornost. Dapače, ljudi koji su stradali nisu bili vezani."

Eto, što je onda bolje: kad Milanović šuti ili kad govori? Što je budućem premijeru važnije: da bude pametan ili u pravu?

Dragi Zoka, long time, no see

I dok je slušao Butkovića kako objašnjava da "to što oporbenjaci jedu sushi upućuje da se žele zdravo i odgovorno hraniti, što je sasvim sigurno pohvalno za njihovu političku biografiju", je li Milanoviću slučajno palo na pamet što se dogodilo zadnjem političaru kojemu je ovaj kolumnist dijelio intimističke savjete o imidžu? Eno ga sjedi u austrijskom pržunu.

PR rekreacija

Dakle, ono što je trebala biti PR rekreacija, pretvorilo se u pravu PR katastrofu. I to na više razina. Od naslikavanja u Butkovićevu stanu, preko snobovskog prebiranja po japanskim jelima i predikatnim vinima, pa do famozne izjave da "ništa ne upućuje na Čačićevu odgovornost", budući da nesretni Mađari "nisu bili vezani".

Ne dovodeći u pitanje Milanovićevu ekspertizu kao pravnika, ipak bi bilo dobro istaknuti dvije činjenice. Prvo, ti "nezavezani" Mađari bili su živi sve dok se Čačić nije u njih zaletio. I drugo, oni bi čak i onako "nezavezani" još uvijek bili živi da se Čačić nije u njih zaletio. Znači, netko je skrivio tu nesreću i za nju mora snositi odgovornost.

No, bez obzira na to, ankete govore da je onaj tko je sakrio Milanovića od javnosti, već obavio pola posla. Onaj tko ga uspije spriječiti da govori to što govori, obavit će drugu polovicu. I dobiti izbore.

Isto se događa Kosorici, samo obrnuto

Pomalo bizarno, isto ovo što se sada događa Milanoviću, u određenoj mjeri događa se i Jadranki Kosor. Samo s obrnutim predznakom. Što se aktualna premijerka više pojavljuje u javnosti, to joj rejting postojanije pada. Ankete pokazuju da ne valja kad se pojavljuje, gospodarski pokazatelji otkrivaju da ne valja kad se ne pokazuje. Ne valja kako god okrenuli. Za Zoku očito još ima nade.

Naime, koliko god Milanović iritirao i ljutio svoje birače - obraćajući im se na latinskom, govoreći im s visine, pokazujući se kao elitist u kriznim vremenima, donoseći sudove o kaznenoj i svakoj drugoj odgovornosti - toliko se još uvijek može utješiti rezultatima anketa. A one pokazuju da Milanović ne mora činiti ništa kako bi pobijedio. Zapravo, poželjno je da ne čini ništa.

Ne mamite ga iz jazbine

Stoga je poruka svima onima koji navijaju za pobjedu SDP-a više nego jasna: ne tražite više Milanovića po skijalištima, ne mamite ga da proviruje iz jazbine na Iblerovu trgu, ne brojite mu pojavljivanja u Saboru i zalogaje sushija. Samo ga zamolite da se ne miješa u svoj posao šefa oporbe. Jer ovakvoj oporbi zasad ide sasvim dobro i bez njega.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje